2005.
ANTONIJA I UROŠ,
MIHA I IGOR,
TOMA I IVO,
BORO I RAMIZ
 

Antonija i Uroš, Hrvatica i Srbijanac, koji se vole, u Mostaru, na ničijoj zemlji, sa neprijateljima možeš da se voliš samo negdje Tamo Daleko, još su mali ali su napravili jednu veliku grešku.

Svoju iskrenu, mladenačku, stvarnu ljubav, upakovali su u ambalažu odraslih. Neoprostivo.

Jedno od najvažnijih pravila za mlad svijet, koji želi da ide svojim stazama a ne da gaca po tragovima kopita svojih prethodnika, punih blata, mokraće i žabokrečine, jeste da ne ponavlja ni greške ni dobrine svojih prethodnika.

Poljubac zaogrnut u srpsku i hrvatsku zastavu, zastave koje su nastale nakon mirnih reintegracija i krvavih dezintegracija, pravomoćna je presuda za Antoniju i Uroša. Njihova ljubav smještena je u industrijsku ambalažu i time unifikovana, modelirana i prilagođena masovnom kupcu, internetskom voajerstvu kojeg čini živalj najnižeg moralnog, humanog i hrabrosnog kolorita. Još kad se doda i prizvuk utakmice loptarnika Hrvatske i Srbije, u Zagrebu, jer ova internetka kao da je načinjena za tu priliku, a oko koje iz tabora Štimca i čadora Mihajlovića već nedjeljama stižu pokliči i pomirbe u ravnomjernom ritmu sluđivanja, onda je banalizacija poptuna.

Za mlade ljude, koji se vole, i treba da se vole, na svim stranama, svijet zastava je vještački svijet. Ljubav se ne pakuje. Pošto se i ne proizvodi. Ona nema gabarite i katadioptere. Pošto i ne poznaje granice. Ljubav se ne oglašava. Pošto nigdje ne postoji saobraćajni znak Pazi na ljubav.

Zastave su, uz dužno poštovanje i Kockarnici i Orlovnici, politički simboli i stvarnog ali i vještačkog svijeta. Kogod želi da stvori novi svijet, mora ga stvarati realnim.

Dvije zastave preko poljupca Antonije i Uroša, jednako su vještačke fraze kao i ovo što jutros pročitah od Adila Osmanovića o nekom Esdeaovom bivšem kandidatu za ministra u Vladi Republike Srspke.

Adil vještači, u duhu najboljih samoupravnih kardeljevskih fraza. Ponosimo se time što je naš kandidat bio u Armiji RBiH i časno i pošteno branio sve narode i građane države BiH i teritorijalni suverenitet i integritet naše države.

Da nije dvaput pomenuo bih, pomislio bih da je ovo Staljin rekao o Žukovu.

Eto, Antonija i Uroše, kad krenete stazama starih, dođete do Adilovih vještačkih pledoajea.

A kadikad mi je Toman rekao Pazi se da ne upadneš u Vještačke Pledoajee. Nikad istinsku ljubav, a ni zajedništvo, nećeš naći.