1786.
KARADŽIĆEVA DOKTRINA
ZA ORUŽANE SNAGE BiH
Kada je Radovan Karadžić lupio svoju
jubilarnu 2.632. ratnu glupost, u kojoj je obećao svakom borcu VRS, i
neomiljenog mu Generala Ratka, deset dunuma šume, ni slutio nije da je time
trasirao put buduće zajedničke vojske BiH. Državnih Oružanih Snaga, Sunce Ti
Jebem. Žeženo.
Mi smo se tada potrali pljkačkajući i
kradući bodljikavu žicu, ograde, tarabe i vrljike iz omrznutih muslimanskih i
hrvatskih teritorija, i područja nacionalnih manjina, i ostalih Ostalih, jer je
trebalo na brzinu da ogradimo svoje Šume Brata Radovana. Oni pametniji su svoju
šumu opasali minskim poljima. Ja sam, pak, tražio šumu u kojoj boravi međed. Moj
duh poduzetnika sugerisao mi je da poslije rata otvorim zološki vrt. Bio sam
spremio i crveni tepih za slučaj da Karadžić dođe u posjetu. Ne meni, već
Međedu.
Al, ne bi međeda, MMJ.
Sad me na slične zajebancije, i na gladi
rata, podjsetila vijest da Pripadnici DOS, Državnih Oružanih Snaga, gladuju na
isturenim položajima prilikom SL na dužnosti u OSBiH. Oni, kobiva čuvaju neke
relejne stanice i kote, taj elektronski krvotok, uho i oko, nervni sistem Vaše
Velike Države.
Znajući moral ovdašnjih bojovnika, mislim
da Država koja ima ovakvu VRS, Vojnu Radnu Snagu, ne treba da brine za svoju
budućnost. Oni su u stanju stojeći pomrijeti od gladi a ne dati ni pedalj kota
i releja. Oni su u stanju bosih prsa i golih tabana da se okamene i zamrznu u
toku dežurstva za Vašu Državu. I tako uđu u legendu.
Da bi im se olakšao taj SPČ, Sveti
Patriotski Čin, predlažem da se izglasa Zakon o izmjeni i dopuni šumskog
dodjelnog zakona Brata Radovana i da se pripadnicima vojske na SL u OS BiH,
dodijeli po pet dunuma bašta, vrtova i gredica kako bi mogli, tokom službe da
gaje paprike, paradajz, krastavce, strogo za jelo a ne genetski modifikovane za
samozadovoljavanje, kukuruz kokičar i evetualno feferonke za unutrašnju
upotrebu prije nedajbože kakve Agresije na Vašu Držvu.
To će im olakšati smrt dok se ne ukinu
Oružane Snage BiH.
Jer, država koju su umjetnici napravili u
Dejtonu nije projektovana da plaća svoju vojsku, svoju televiziju, svoje
institucije kulture, svoju vladu, osim tri ministra.
Nemam ništa protiv da postoji njih deset. Ali
ostalima, osim onih dejtonskih tri, treba podijeliti po pet dunuma negdje u
okolini Sarajeva, pa neka se hrane o svom trošku. Do ukidanja SM VD.
Samo, ne po Karadžićevoj klauzuli. Koncesije
da se potpišu.
