четвртак, 27. септембар 2012.


1786.
KARADŽIĆEVA DOKTRINA
ZA ORUŽANE SNAGE BiH

Kada je Radovan Karadžić lupio svoju jubilarnu 2.632. ratnu glupost, u kojoj je obećao svakom borcu VRS, i neomiljenog mu Generala Ratka, deset dunuma šume, ni slutio nije da je time trasirao put buduće zajedničke vojske BiH. Državnih Oružanih Snaga, Sunce Ti Jebem. Žeženo.
Mi smo se tada potrali pljkačkajući i kradući bodljikavu žicu, ograde, tarabe i vrljike iz omrznutih muslimanskih i hrvatskih teritorija, i područja nacionalnih manjina, i ostalih Ostalih, jer je trebalo na brzinu da ogradimo svoje Šume Brata Radovana. Oni pametniji su svoju šumu opasali minskim poljima. Ja sam, pak, tražio šumu u kojoj boravi međed. Moj duh poduzetnika sugerisao mi je da poslije rata otvorim zološki vrt. Bio sam spremio i crveni tepih za slučaj da Karadžić dođe u posjetu. Ne meni, već Međedu.
Al, ne bi međeda, MMJ.
Sad me na slične zajebancije, i na gladi rata, podjsetila vijest da Pripadnici DOS, Državnih Oružanih Snaga, gladuju na isturenim položajima prilikom SL na dužnosti u OSBiH. Oni, kobiva čuvaju neke relejne stanice i kote, taj elektronski krvotok, uho i oko, nervni sistem Vaše Velike Države.
Znajući moral ovdašnjih bojovnika, mislim da Država koja ima ovakvu VRS, Vojnu Radnu Snagu, ne treba da brine za svoju budućnost. Oni su u stanju stojeći pomrijeti od gladi a ne dati ni pedalj kota i releja. Oni su u stanju bosih prsa i golih tabana da se okamene i zamrznu u toku dežurstva za Vašu Državu. I tako uđu u legendu.
Da bi im se olakšao taj SPČ, Sveti Patriotski Čin, predlažem da se izglasa Zakon o izmjeni i dopuni šumskog dodjelnog zakona Brata Radovana i da se pripadnicima vojske na SL u OS BiH, dodijeli po pet dunuma bašta, vrtova i gredica kako bi mogli, tokom službe da gaje paprike, paradajz, krastavce, strogo za jelo a ne genetski modifikovane za samozadovoljavanje, kukuruz kokičar i evetualno feferonke za unutrašnju upotrebu prije nedajbože kakve Agresije na Vašu Držvu.
To će im olakšati smrt dok se ne ukinu Oružane Snage BiH.
Jer, država koju su umjetnici napravili u Dejtonu nije projektovana da plaća svoju vojsku, svoju televiziju, svoje institucije kulture, svoju vladu, osim tri ministra.
Nemam ništa protiv da postoji njih deset. Ali ostalima, osim onih dejtonskih tri, treba podijeliti po pet dunuma negdje u okolini Sarajeva, pa neka se hrane o svom trošku. Do ukidanja SM VD.
Samo, ne po Karadžićevoj klauzuli. Koncesije da se potpišu.