1782.

SRPSKA,

KUĆA DO KUĆE

Politička komunikacija sa biračima, i sa članstvom, simpatizerima i glasačima, ko ih ima, posebna je tehnološka disciplina koju se najprije može detektovati i rasčlaniti u vremenu izbora.

Tada mnoge stranke zapadnu u stanje traganja za sloganom a još mnogobrojnije MZKDI Agencije, agencije sa zajednčkim lažnim nazivnikom Mi Znamo Kako Dobiti Izbore, zapadnu u vratolomnu utrku kako bi se nametnule i prodale nekoj stranci nesretnici i kreirale kampanju za nju.

Mi znamo Ciljne Grupe, mi znamo Podmet i Predikat, mi znamo Talasanje Birača. Tuku su sintagme a neuki stranački tipovi puše i izigravaju intelektualorijum, iako, negdje u dubini duše, znaju da neće pobijediti i da nisu nizašta i nizakurac.

Onda na vidjelo izađu svakovrsne budalaštine, laicizmi, nasilja i torture nad jezikom i ideologijom. Greške. Nekoliko je najuobičajenijih.

·         Prepisivanje i falsifikovanje slogana, odnosno poruka. Mi idemo naprijed. Kaže Esdepe. To Naprijed je Esenesde iskoristio još 2006. Osim toga, ne radi se o tome da oni idu naprijed. Birače zanima kud ide ono za šta se oni zalažu i šta je to, kako se zove. Da je realnosti, Esdepe bi poručio Bosna ide nazad. Da Esdepeovci idu naprijed, to zna i svaka budala. Osim njih. Inače bi im cipele bile okrenute nazad.

·         Silaža od slogana i poruka. Mnogi genijalci na isti plakat ili bilbrod namelju razne poruke i dosjetke tako da nije jasno šta je pisac htio da slaže. Naša Srpska. Jak Doboj, Jača Srpska. Bolji gradonačelnik. Ni volovi ne jedu iz pretrpanih jasala.

·         Klasične laži. Vratiću vlast narodu. Da narod može da ima vlast, ne bi išao na izbore. Držao bi je u rukama.

·         Narcisoidnost kao poruka. Bolji ljudi. Pozitivna Banjaluka. Mi smo mladi, lijepi i genijalni. Toliko smo lijepi da nam ne treba ogledalo. A sve nam puca od dobrote.

·         Univerzalne antiporuke. Vrijeme je za promjene. Riječ je riječ. Voda teče nizbrdo. Muškarci znaju zašto.

O Glavnoj Poruci Kampanje sve je već isteoretisano. Sa praksom, međutim, stalno imamo problema. To je dvorazložan problem. Prvi razlog je što pisci poruka i reklamnih tekstova dolaze iz pašteta-namaz-toaletpapirne marketnške sfere u kojoj je posve drugačija moralna vertikala. Tamo je dozvoljeno tako predstaviti pelene ili uloške da je normalno pomisliti da je dovoljno dva kamiona uložaka pa da Semberiju odbrane od poplava. Zato takvi pisci i kreatori iznad Čavićeve svetačke glave bubnu poruku Pozitivna Banjaluka. A, realno, nema mjesta ni žmigavcu. Nije ni lijevo ni desno. Nit miriše niti smrdi. Ovca jalovica. Drugi razlog je što same stranke ne znaju o sebi ništa osim što znaju da su izbori. Ne znaju ni šta im je ideološka platforma, ni šta im je osnova a šta potka, ne znaju kud gone, što bi rekli iskusniji volovi za neiskusne pastire. Takve stranke ne umiju da iskažu projektni zadatak onima koji ne umiju da napišu.

A profilisanje političkog marketinga i njegove instratrukture, specijalizovanih agencija, istraživača i pisaca, nije isplativo u situaciji kada ni tržišni marketing nema šta da radi i kada agencije propadaju pod pritiskom dirigovanih i monopolizovanih poslova.

Pravu poruku može da kreira samo PIA Stranka. Stranka permanentne izborne aktivnosti. Stranka koja stalno komunicira sa biračima i javnosti i koja potpuno vlada svojim potencijalima, orijentacijama i putokazima kratkoročne i dugoročne prirode. Takvoj stranci ne treba kreativna agencija. Takva stranka porukama ne govori o sebi i ne šalje prazna pisma sa lažnim poštanskim markama.

Dobra poruka mora:

·         Da bude jasna

·         Da ne bude banalna

·         Da bude kratka

·         Da bude sama

·         Da govori o onome što je u središtu političkog djelovanja stranke

·         Da nikada ne govori o stranci, partiji i neidentifikovanoj izbornoj grupi

·         Da ima notu podsvijesti jer izbori nisu samo racionalna kategorija nego i iracionalna, podsvjesna, kolektivno psihološka procedura

·         Da koncentrisano iskaže politčku filozofiju stranke obojenu aktuelnom mandatnom i vremenskom notom.

Srpska, kuća do kuće. Kad se čovjek zaljubljuje u ženu, prvo mu se čini da mu je poznata, da je zna sto godina, samo nikad nije zastala ispred njega. I Kuća Do Kuće je nešto poznato. Znači Bliskost, Blizinu i Zajedništvo. Šta bi sad to moglo da znači, sad u izborima. I kakve veze ima Savezom nezavisnih socijaldemokrata i Republikom Srpskom.

Ima. Ima. Srpska je glavna tema političkog djelovanja Esenesdea. Esenesde ne govori o sebi. Govori o onome radi čega postoji i radi čega je dobio glasove. Ali Srpska kao područje kuće do kuće, kuće uz kuću, čovjeka do čovjeka, ruka ruci, kao područje zajedništva i sloge, neprekida i kompaktnosti. Kao područje složnih lokalnih zajednica. Područje bez pustara i napuštenica. Srpska puna kuća. Puna sretnih ljudi. A sretan je onaj ko ima kuću. I kome je uz kuću još nečija kuća.

Ta poruka, Srpska, kuća do kuće, kreirana je kao poruka koja traje cijeli mandat. Poruka mora da živi. U poruci ljudi moraju da se nađu i prepoznaju. Da nazriju putokaz a da ne shvate to kao naredbu ili prijetnju. Politička poruka je prije svega životna poruka. To nisu komitetske smjernice, niti ekonomski bilansi, niti beznačajne banalizacije. Političku poruku treba približiti narodu. Iz naroda sve dolazi i narodu se sve vraća.