OTOMANSKA STABILNOST
NAD TRINAESTOGODIŠNJOM
DJEVOJČICOM
Sarajski mediji bi, u nekoj pauzici između idolopjeva Zmaju od Zmajeva, Džeki, i teniserki Mervani i lešinarskog bavljenja Dodikom i Eresom, JIE, mogli nešto da napišu o nekim turskim civilizacijskim dostignućima.
O hapšenjima novinara i književnika. A radi se o stotinama. Da Kurde preskočimo. Slobodu zbora i govora da preskočimo. Političke slobode da preskočimo.
O jednom divljačkom slučaju u Merdinu, naseobini na jugoistoku zemlje, gdje su 32 monstruma, vojnici, učitelji, lokalni upravljači, trgovci, bankari, seoske lole bezbjednosti, silovali, u duljem vremenu, djevojčicu koju su praktično držali u konstantnom zarobljeničkom seksualnom ropstvu.
Ali. Nije to ništa. Bože mi oprosti. Neki osumnjičeni su oslobođeni a 26 njih je dobilo minimalne kazne, od jedne do četiri godine. Djevojčica je to sa uživanjem, naprosto je jaukala i bacala se po podu dok neko nije skočio na nju. Sud je obrazložio ovako: N. Č. je voljno imala skoro sve odnose. I: Mentalno je bila sposobna da odbije zlostavljanje. A minimalna kazna zatvora, po zakonima Turske je deset godina.
Čak je i Brko Gul rekao: Duboko sam uznemiren.
Radi se o Divljem Istoku, o području Između Civilizacija. Tamo gdje se janje kraj puta kolje, dere i peče a uvaženi gosti sjede pod ceradom, u hladu, STJ, i zajedno sa muvama zunzarama jedu Specijalitete.
Radi se o području iz kojeg je došlo nabijanje na kolac, sabljarenje, silovanje, poturčavanje, diljem cijele Otomanske imperije. Milorad Ekmečić, u svojoj knjizi Dugo kretanje između klanja i oranja, bilježi ratnu reportažu Dursun-bega, hroničara turskih mrtvohoda po Srbiji i Bosni, u kojoj opisuje seksulani užitak turskih vojnika, takozvani Iki keyif, to je taj ćeif, gdje odnosnik spolno uopšti žensku a njegov kolega mu ga uopšti otpozadi. Ćeif, STJ. I to je došlo iz tih krajeva.
Kao i postavka o tome da se svijet dijeli na Dar al Islam, područje koje je islamska vjera već osvojila, i Dar al Harb, područje gdje vladaju nevjernici.
Kao i sürgün, nasilno protjerivanje kao stalna politička praksa u najezdama islamske vjere.
Kao i postavka da u islamskoj vjeri nema nacija, nego se pripadnici samo regionalno nazivaju. Npr. Mentašali, od anadolske pokrajine Mentese Burtgiz, Busnaq, od Bosne. Islam je sve vjernike svoje smatrao pripadnicima jednog naroda. Ali kako su se naseljavali, potčinjavali druge i stupali u brakove sa prevjerenim ženama, dobijali su nazive Kulugli, Turci druge zone, Hanafyy, melezi od prvobitnog jezgra...
Tako i Zlajoglu smatra da je ovo sve u Federaciji jedna vjera, samo se malo po regionima razlikuju. Pa su na sceni, npr, Crolugli, Srbugli, Ostalugli... A svi su pripadnici Esdepe vjere. Ćeif.
Otomanska najezda je ovdje na Brdusinama, turski nazvanim Balkan, zaustavila napredak, i tehnički i svaki drugi, koji je dolazio od tadašnje kakve-takve Evrope.
Misli li neko da bi se danas desilo nešto drugačije.
Ili da konsultujemo trinaestogodišnju nesretnicu. O tom civilizacijskom napretku.
NAD TRINAESTOGODIŠNJOM
DJEVOJČICOM
Sarajski mediji bi, u nekoj pauzici između idolopjeva Zmaju od Zmajeva, Džeki, i teniserki Mervani i lešinarskog bavljenja Dodikom i Eresom, JIE, mogli nešto da napišu o nekim turskim civilizacijskim dostignućima.
O hapšenjima novinara i književnika. A radi se o stotinama. Da Kurde preskočimo. Slobodu zbora i govora da preskočimo. Političke slobode da preskočimo.
O jednom divljačkom slučaju u Merdinu, naseobini na jugoistoku zemlje, gdje su 32 monstruma, vojnici, učitelji, lokalni upravljači, trgovci, bankari, seoske lole bezbjednosti, silovali, u duljem vremenu, djevojčicu koju su praktično držali u konstantnom zarobljeničkom seksualnom ropstvu.
Ali. Nije to ništa. Bože mi oprosti. Neki osumnjičeni su oslobođeni a 26 njih je dobilo minimalne kazne, od jedne do četiri godine. Djevojčica je to sa uživanjem, naprosto je jaukala i bacala se po podu dok neko nije skočio na nju. Sud je obrazložio ovako: N. Č. je voljno imala skoro sve odnose. I: Mentalno je bila sposobna da odbije zlostavljanje. A minimalna kazna zatvora, po zakonima Turske je deset godina.
Čak je i Brko Gul rekao: Duboko sam uznemiren.
Radi se o Divljem Istoku, o području Između Civilizacija. Tamo gdje se janje kraj puta kolje, dere i peče a uvaženi gosti sjede pod ceradom, u hladu, STJ, i zajedno sa muvama zunzarama jedu Specijalitete.
Radi se o području iz kojeg je došlo nabijanje na kolac, sabljarenje, silovanje, poturčavanje, diljem cijele Otomanske imperije. Milorad Ekmečić, u svojoj knjizi Dugo kretanje između klanja i oranja, bilježi ratnu reportažu Dursun-bega, hroničara turskih mrtvohoda po Srbiji i Bosni, u kojoj opisuje seksulani užitak turskih vojnika, takozvani Iki keyif, to je taj ćeif, gdje odnosnik spolno uopšti žensku a njegov kolega mu ga uopšti otpozadi. Ćeif, STJ. I to je došlo iz tih krajeva.
Kao i postavka o tome da se svijet dijeli na Dar al Islam, područje koje je islamska vjera već osvojila, i Dar al Harb, područje gdje vladaju nevjernici.
Kao i sürgün, nasilno protjerivanje kao stalna politička praksa u najezdama islamske vjere.
Kao i postavka da u islamskoj vjeri nema nacija, nego se pripadnici samo regionalno nazivaju. Npr. Mentašali, od anadolske pokrajine Mentese Burtgiz, Busnaq, od Bosne. Islam je sve vjernike svoje smatrao pripadnicima jednog naroda. Ali kako su se naseljavali, potčinjavali druge i stupali u brakove sa prevjerenim ženama, dobijali su nazive Kulugli, Turci druge zone, Hanafyy, melezi od prvobitnog jezgra...
Tako i Zlajoglu smatra da je ovo sve u Federaciji jedna vjera, samo se malo po regionima razlikuju. Pa su na sceni, npr, Crolugli, Srbugli, Ostalugli... A svi su pripadnici Esdepe vjere. Ćeif.
Otomanska najezda je ovdje na Brdusinama, turski nazvanim Balkan, zaustavila napredak, i tehnički i svaki drugi, koji je dolazio od tadašnje kakve-takve Evrope.
Misli li neko da bi se danas desilo nešto drugačije.
Ili da konsultujemo trinaestogodišnju nesretnicu. O tom civilizacijskom napretku.
