ALTERNATIVNA MEDIJICINA
Kad svi odu sa Ahtevea, alternativne televizije za turske serije i demokratski proces opadanja lišća, televizije za štrajkove, pobune i ulične proteste, televizije utajivačice poreza, ostaće, jamčim životom, nepokolebljiva Milijana Kos. Poznata po tome što je vlasnica Jedinog Ženskog Šinjela u istoriji mode. Tako se oblači. Ostaće, jer, kao prototip, svemiriozno uživa u seansi liječenja internacionalno-bosanskog kompleksa kod određene priprovincijalne populacije, evidentiranog kao Kompleks Biti Nezavisni Medij.
To je moja srednjoročna prognoza, obzirom na već registrovani anticiklon koji odnosi uposlenike Ahteve.
Ali, postoji i Ciklon. Ciklon s parama. Mreža. Mareko. Lova. Pranje marketinških para. Namještanje gledanosti. Ubijedete da si supergledan.
Dabome da volim da srbujem, do određene granice samo. Dok ih ne izludim. Ali nisam dosad htio da potežem to pitanje prekoentitetskogranične saradnje Ahtevea i Hajata, te Mreže po BiH, te kolaboracije sa Mareko, pitanje te sarajizacije Alternativne, Nezavisne, Demokratske, Antikriminalne, Štrajkoljubne, Protestotvorne, Autoputne televizijice.
Sada je jasan taj sarajski sindrom. Plaćeništvo. Poslenici te televizije su pristali na poznatu balkansku varijantu evropske, pa i ahmeričke te potpuno ahrapske demokratije – Sve što može da se demokratizuje, može i da se potplati.
Inače bi bilo neobjašnjivo toliko prisustvo zakupaca reklamnog prostora na toj Televizijici Bez Programa. Nejasno je kako bi bilo ko gledao tu televiziju jer nema vlastiti program, a Naše Centralne Vijesti su samo vašar egzorcizma i povremenog samozadovoljavanja u slučaju da trinaest, četrnaest radnika nečega što ne postoji, izađe na ulice, jer nema ni jedno lijepo žensko lice. Ovaj put, iz prostojnosti, ne pominjem pamet. A ona voditeljica jutarnjeg programa galami na kameru, na ekran, na goste i na gledaoce, toliko da se u mojoj zgradi, čim joj počne emisija, stanari zaključavaju u ostave i kupatila. Po dvaput.
Isako sve to nema, mogla bi, Ahteve, da transparentno, alternativno, demokratski, u Našim Centralnim Vijestima, u duhu najbolje demokratije Velikog Demokratskog Dvojca Ivanić – Čavić, objasni svojim gledaocima, ne mora javnosti Republike Srpske, istine i storije o pranju para, o podvođenju pod Mareko gledanost, o SIPI koja, navodno, istražuje.
Imaju sada prostora. Autoput, kojeg je Ivanić počinjao triput, konačno je završen. Ostalo je prostora u Našim Teatralnim Obijestima.
Ah, Te Ve, reče Milijana.
Kad svi odu sa Ahtevea, alternativne televizije za turske serije i demokratski proces opadanja lišća, televizije za štrajkove, pobune i ulične proteste, televizije utajivačice poreza, ostaće, jamčim životom, nepokolebljiva Milijana Kos. Poznata po tome što je vlasnica Jedinog Ženskog Šinjela u istoriji mode. Tako se oblači. Ostaće, jer, kao prototip, svemiriozno uživa u seansi liječenja internacionalno-bosanskog kompleksa kod određene priprovincijalne populacije, evidentiranog kao Kompleks Biti Nezavisni Medij.
To je moja srednjoročna prognoza, obzirom na već registrovani anticiklon koji odnosi uposlenike Ahteve.
Ali, postoji i Ciklon. Ciklon s parama. Mreža. Mareko. Lova. Pranje marketinških para. Namještanje gledanosti. Ubijedete da si supergledan.
Dabome da volim da srbujem, do određene granice samo. Dok ih ne izludim. Ali nisam dosad htio da potežem to pitanje prekoentitetskogranične saradnje Ahtevea i Hajata, te Mreže po BiH, te kolaboracije sa Mareko, pitanje te sarajizacije Alternativne, Nezavisne, Demokratske, Antikriminalne, Štrajkoljubne, Protestotvorne, Autoputne televizijice.
Sada je jasan taj sarajski sindrom. Plaćeništvo. Poslenici te televizije su pristali na poznatu balkansku varijantu evropske, pa i ahmeričke te potpuno ahrapske demokratije – Sve što može da se demokratizuje, može i da se potplati.
Inače bi bilo neobjašnjivo toliko prisustvo zakupaca reklamnog prostora na toj Televizijici Bez Programa. Nejasno je kako bi bilo ko gledao tu televiziju jer nema vlastiti program, a Naše Centralne Vijesti su samo vašar egzorcizma i povremenog samozadovoljavanja u slučaju da trinaest, četrnaest radnika nečega što ne postoji, izađe na ulice, jer nema ni jedno lijepo žensko lice. Ovaj put, iz prostojnosti, ne pominjem pamet. A ona voditeljica jutarnjeg programa galami na kameru, na ekran, na goste i na gledaoce, toliko da se u mojoj zgradi, čim joj počne emisija, stanari zaključavaju u ostave i kupatila. Po dvaput.
Isako sve to nema, mogla bi, Ahteve, da transparentno, alternativno, demokratski, u Našim Centralnim Vijestima, u duhu najbolje demokratije Velikog Demokratskog Dvojca Ivanić – Čavić, objasni svojim gledaocima, ne mora javnosti Republike Srpske, istine i storije o pranju para, o podvođenju pod Mareko gledanost, o SIPI koja, navodno, istražuje.
Imaju sada prostora. Autoput, kojeg je Ivanić počinjao triput, konačno je završen. Ostalo je prostora u Našim Teatralnim Obijestima.
Ah, Te Ve, reče Milijana.
