KINA VEĆ KOD OKOLNIH MALIH
IZAZIVA KOMPLEKS
TVORA U KOKOŠINJCU
Zanimljivo je kako Juriko Koike, nekadašnja japanska ministrica odbrane objašnjava, u tekstu u sklopu Project syndicate, Neregulisan rast Kine i razne posljedice po okolne zemlje te kako govori o Strateškoj Agresivnosti Kine koja utiče da se Azijske demokratije, JMM, okreću poboljšanju odnosa sa SAD.
Juriko je očito ostatak Svjetskog Berlinskog Zida. Ona o Sjevernoj Koreji govori na stari, antisovjetski način, kroz posprdnu sintagmu Treće generacije Kim Ilova. Sjeverna Koreja i Kim Il Sindrom bitan je samo u totalitarnom pokoravanju svijeta na način Varšavskog Pakta ili na način Er Fors Demokratije.
Danas, i u ovom vijeku, na tom području, radi se o Kini koja je već postala Svjetionik i Sila. I o tome da će se male zemlje morati tome povinovati ili izabrati neki rizičniji put izolacionizma. Neće Kina ratovati po Aziji da bi ostvarila svoje interesne trgovačke i finansijske sfere. Neće, jer jednostavno za to nema potrebe.
Uskoro će, govorim o ovom vijeku, svijet voljeti petokraku više nego što je iko zamišljao. Uskoro će, govorim o ovom vijeku, svi u Kinu dolaziti ekonomski i tehnološki ponizno. Kina svijet drži poniznim jer moraš doći da bi prodao. I da bi proizveo. Svijet se divi Eplu ali i on mora doći u Kinu da bi za 134 eura proizveo svoj Ajfon for.
U tom kontekstu govoriti o Sjevernoj Koreji, deplasirano je.
Danas je najveća svjetska kontejnerska luka Šangajska. Sa prometom iznad 29 miliona kontejnera klase 20 stopa. Pa slijedi Singapur, skoro još toliko. Pa slijedi Hong Kong. Pa slijedi Šen-zen. Šta to govori. Kina. Među prvih deset kontejnerskih luka svijeta šest je Kina. Samo jedna evropska. Amerika je na kraju dvadeset najvećih svjetskih luka.
To što je Burma obustavila gradnju brane vrijedne 3.6 mlrd dolara, koju je gradila Kina, to je sporedan problem.
Juriko Koike je ostatak prošlovjekovnog Transam Intervencionizma jer poziva direktno Obamu da pokrene prve korake ka stvaranju okvira unutar kojeg se može pristupiti problemu kojeg je proizveo rast Kine.
Ne radi se o tome da Obama postavlja okvir. Radi se o tome da je okvir već postavljen.
To što Azija shvata da je problem i u Novoj Filozofiji Kine, Kine kao Središnjeg Kraljevstva, to neće poremetiti red poremećaja. U toj filozofiji sve male okoline su kineski vazali. Barem je to tako bilo u prijašnjosti. Ali u kakvom je odnosu Japan prema SAD. Južna Koreja.
Svijet se više ne uređuje na način Dvadesetog Vijeka. Ako neko želi biti nezavisan od Tvora u Kokošinjcu, mora sam proizvoditi Ajfon for. Ali za sto eura.
IZAZIVA KOMPLEKS
TVORA U KOKOŠINJCU
Zanimljivo je kako Juriko Koike, nekadašnja japanska ministrica odbrane objašnjava, u tekstu u sklopu Project syndicate, Neregulisan rast Kine i razne posljedice po okolne zemlje te kako govori o Strateškoj Agresivnosti Kine koja utiče da se Azijske demokratije, JMM, okreću poboljšanju odnosa sa SAD.
Juriko je očito ostatak Svjetskog Berlinskog Zida. Ona o Sjevernoj Koreji govori na stari, antisovjetski način, kroz posprdnu sintagmu Treće generacije Kim Ilova. Sjeverna Koreja i Kim Il Sindrom bitan je samo u totalitarnom pokoravanju svijeta na način Varšavskog Pakta ili na način Er Fors Demokratije.
Danas, i u ovom vijeku, na tom području, radi se o Kini koja je već postala Svjetionik i Sila. I o tome da će se male zemlje morati tome povinovati ili izabrati neki rizičniji put izolacionizma. Neće Kina ratovati po Aziji da bi ostvarila svoje interesne trgovačke i finansijske sfere. Neće, jer jednostavno za to nema potrebe.
Uskoro će, govorim o ovom vijeku, svijet voljeti petokraku više nego što je iko zamišljao. Uskoro će, govorim o ovom vijeku, svi u Kinu dolaziti ekonomski i tehnološki ponizno. Kina svijet drži poniznim jer moraš doći da bi prodao. I da bi proizveo. Svijet se divi Eplu ali i on mora doći u Kinu da bi za 134 eura proizveo svoj Ajfon for.
U tom kontekstu govoriti o Sjevernoj Koreji, deplasirano je.
Danas je najveća svjetska kontejnerska luka Šangajska. Sa prometom iznad 29 miliona kontejnera klase 20 stopa. Pa slijedi Singapur, skoro još toliko. Pa slijedi Hong Kong. Pa slijedi Šen-zen. Šta to govori. Kina. Među prvih deset kontejnerskih luka svijeta šest je Kina. Samo jedna evropska. Amerika je na kraju dvadeset najvećih svjetskih luka.
To što je Burma obustavila gradnju brane vrijedne 3.6 mlrd dolara, koju je gradila Kina, to je sporedan problem.
Juriko Koike je ostatak prošlovjekovnog Transam Intervencionizma jer poziva direktno Obamu da pokrene prve korake ka stvaranju okvira unutar kojeg se može pristupiti problemu kojeg je proizveo rast Kine.
Ne radi se o tome da Obama postavlja okvir. Radi se o tome da je okvir već postavljen.
To što Azija shvata da je problem i u Novoj Filozofiji Kine, Kine kao Središnjeg Kraljevstva, to neće poremetiti red poremećaja. U toj filozofiji sve male okoline su kineski vazali. Barem je to tako bilo u prijašnjosti. Ali u kakvom je odnosu Japan prema SAD. Južna Koreja.
Svijet se više ne uređuje na način Dvadesetog Vijeka. Ako neko želi biti nezavisan od Tvora u Kokošinjcu, mora sam proizvoditi Ajfon for. Ali za sto eura.
