CIRKUS ZLAJE I NJEGOVE RAJE
Zlatagan Lagumdžija je, bogami, politička nastranost.
Izgleda da čeka da sve propadne pa da se on pojavi u Belom Odelu.
E. Sad je došlo vrijeme da ispričam davno obećanu priču Sve u govnima, a ja se pojavljujem u Belom odelu.
Došao jednog dana nesretnik pred veliki cirkus i traži direktora. Priča je iz Socrealizma. Nema direktora, ima vlasnik. Onda, vlasnik. Šta želite. Imam genijalnu ideju za cirkusku tačku. Ma, dajte, gospodine, kaže Vlasnik, možda je to bila i sama Moira Orfei, cirkusi postoje stotinama godina, sve je već izmišljeno osim da dživdžani plešu argentinski tango. Ako imate ideju za kraj predstave, tu, možda, ima prostora, onda se javite. Dobro Druže Vlasnik.
Sutradan, Drug opet pred cirkus. Vlasnik reko da dođem. Vlasnik vrati oči s potiljka. Kakav imaš kraj, mama mia. Osluškuj dobro. Završena predstava, aplauz se ori. Gase se velika svjetla, samo prigušena žmire. Spiker, bolje spikerica, najavljuje završni defile učesnika. Izlaze male životinje, srednje životinje, velike životinje povlaka slonovi, izlaze akrobatkinje, akrobati, žongleri, dreseri, patuljci, izlazite ti kao vlasnik, muzika se pojačava za tuš, svjetla se pale a portir povlači uže. Sa vrha šatora pljusne veliki kazan govana, takorekuć fekalija. I tuš. U govnima male životinje, srednje životinje, velike životinje povlaka slonovi, u govnima akrobatkinje, akrobati, žongleri, dreseri, patuljci, orkestar, u govnima publika, u govnima ti kao vlasnik. Svjetla se okreću na ulaz u arenu. Još jedan tuš. I ja se pojavljujem u Belom Odelu.
Ortopedu je trebalo tri dana da Vlasniku vrati vilicu, toliko je bio zinuo tokom izlaganja. Povlaka, elaboracije.
Tako i Zlatagan od nas pravi cirkus. A ima tačku za kraj. Čeka da neko od međunarodne zajednice zine ko peš i donese ovdje Privremene Mjere Državnog Udara. I tako formira Lagumdžiriju na teritoriji Naše Svijetle Majske, ne Majske, to je iz doba moje mladosti, Svijetle Multipraktik Jašar Naseobine.
Zlatagan Lagumdžija, stranačko-djevojačko, Hadžić Mašić Magazinović povlaka Pudarić, već neko vrijeme lansira pomirljivu tezu Pa, imamo Savjet ministara koji funkcioniše u tehničkom mandatu, šta mu fali.
To je pouzdan znak da igra na kartu odlaganja.
Namjera mu je da iscrpljuje Republiku Srpsku, a u tom sklopu i da politički, na sarajskoj internacionalnoj sceni, okrivljuje Srpski Blok SNSDSDS, da politički defloriše dva hadezea i da ih, da ne bi kod birača ispali mlitavci, tjera na radikalne i agresivne poteze, čekajući, opet, da Vlasnik Cirkusa zine.
Za to vrijeme on uzima vlast u Federaciji, pare i moć, čisti sve što nije jednopostotna multietničnost, ubija Tihića i njegovu SBA, Stranku Bakirove Akcije, pošto je Tihić postao samo Tihi Pratilac Zlataganov. A drži na kratkoj priuzi Esbebe, da im da malo vlasti, kasnije, ako im pjena pođe na usta a SBA potpuno PUČ. Prdne u čabar.
Majku mu jebem, ljudi zatrpali Černobil, ljudi riješili Fukušimu, ali Zračenje I Smrad Centralnog Komiteta Saveza Komunista Sarajevo, i dalje živi.
Zlatagan Lagumdžija je, bogami, politička nastranost.
Izgleda da čeka da sve propadne pa da se on pojavi u Belom Odelu.
E. Sad je došlo vrijeme da ispričam davno obećanu priču Sve u govnima, a ja se pojavljujem u Belom odelu.
Došao jednog dana nesretnik pred veliki cirkus i traži direktora. Priča je iz Socrealizma. Nema direktora, ima vlasnik. Onda, vlasnik. Šta želite. Imam genijalnu ideju za cirkusku tačku. Ma, dajte, gospodine, kaže Vlasnik, možda je to bila i sama Moira Orfei, cirkusi postoje stotinama godina, sve je već izmišljeno osim da dživdžani plešu argentinski tango. Ako imate ideju za kraj predstave, tu, možda, ima prostora, onda se javite. Dobro Druže Vlasnik.
Sutradan, Drug opet pred cirkus. Vlasnik reko da dođem. Vlasnik vrati oči s potiljka. Kakav imaš kraj, mama mia. Osluškuj dobro. Završena predstava, aplauz se ori. Gase se velika svjetla, samo prigušena žmire. Spiker, bolje spikerica, najavljuje završni defile učesnika. Izlaze male životinje, srednje životinje, velike životinje povlaka slonovi, izlaze akrobatkinje, akrobati, žongleri, dreseri, patuljci, izlazite ti kao vlasnik, muzika se pojačava za tuš, svjetla se pale a portir povlači uže. Sa vrha šatora pljusne veliki kazan govana, takorekuć fekalija. I tuš. U govnima male životinje, srednje životinje, velike životinje povlaka slonovi, u govnima akrobatkinje, akrobati, žongleri, dreseri, patuljci, orkestar, u govnima publika, u govnima ti kao vlasnik. Svjetla se okreću na ulaz u arenu. Još jedan tuš. I ja se pojavljujem u Belom Odelu.
Ortopedu je trebalo tri dana da Vlasniku vrati vilicu, toliko je bio zinuo tokom izlaganja. Povlaka, elaboracije.
Tako i Zlatagan od nas pravi cirkus. A ima tačku za kraj. Čeka da neko od međunarodne zajednice zine ko peš i donese ovdje Privremene Mjere Državnog Udara. I tako formira Lagumdžiriju na teritoriji Naše Svijetle Majske, ne Majske, to je iz doba moje mladosti, Svijetle Multipraktik Jašar Naseobine.
Zlatagan Lagumdžija, stranačko-djevojačko, Hadžić Mašić Magazinović povlaka Pudarić, već neko vrijeme lansira pomirljivu tezu Pa, imamo Savjet ministara koji funkcioniše u tehničkom mandatu, šta mu fali.
To je pouzdan znak da igra na kartu odlaganja.
Namjera mu je da iscrpljuje Republiku Srpsku, a u tom sklopu i da politički, na sarajskoj internacionalnoj sceni, okrivljuje Srpski Blok SNSDSDS, da politički defloriše dva hadezea i da ih, da ne bi kod birača ispali mlitavci, tjera na radikalne i agresivne poteze, čekajući, opet, da Vlasnik Cirkusa zine.
Za to vrijeme on uzima vlast u Federaciji, pare i moć, čisti sve što nije jednopostotna multietničnost, ubija Tihića i njegovu SBA, Stranku Bakirove Akcije, pošto je Tihić postao samo Tihi Pratilac Zlataganov. A drži na kratkoj priuzi Esbebe, da im da malo vlasti, kasnije, ako im pjena pođe na usta a SBA potpuno PUČ. Prdne u čabar.
Majku mu jebem, ljudi zatrpali Černobil, ljudi riješili Fukušimu, ali Zračenje I Smrad Centralnog Komiteta Saveza Komunista Sarajevo, i dalje živi.
