DODIK ĆE BITI PROTJERAN
NA MARS DA PJEŠKE
TRAŽI ANTIMONIJUM
Tamo gdje je sitnim bujičnjacima izbrazdani i izlokani sokak, još od proljeća koje je trajalo kratko ali bilo kišno, najuži, smješten je Saraj, sećijski grad Države Sokak. Uz sokak i niz sokak smještene su kuće starih porodica Esdeaovića, Eszaabihovića, potomaka starog Harisa, Esbebeovića, novouvažene familije moćnog Fahrudina, Hadezeovića, koji imaju staro imanje kojeg ponekad prividno podijele, nekih pridošlica, Pedepeovića i raznih Podrepovića koji uzimaju zajedničko prezime jer u sokaku nemaju svojih imetaka pa jaslare kod moćnih iz Saraja i oko Saraja. Dolje, u bogatoj ravnici smješteni su Esenesdeovići, tradicionalno kvrgava, uporna i kurčevita familija. Oni žive odmah uz mnogo manje imanje od njihovog koje je vlasništvo Esdeesovića, isto stare porodice. Ove dvije, zajedno velike, porodice drže imetak s obje strane te donje, ljepše polovine prašnjavog i izlokanog sokaka. Njihove porodice su došle ovdje davno, prije nego je sokakom i potekla voda potočića i uskovitlala se vjetrovita prašina.
Okolo, naseljeno je dosta nadničara, plaćenika, pasa oko mesare, prosjaka, medijskih ćorkana i ćoravaca, invalida u svakom zanimanju i vještinama osim u ponizno ispruženim rukama, oprljenim suncem u stalnoj prosidbi bogataških i došljačkih forinti. Oni, prosjaci i nudiguzi, nadničari i plaćenici, tako umilno pružaju ruke prosjačenja da je jedan putopisac napisao da su to najelegantniji pokreti koje je ljudsko tijelo dosad usavršilo. Skoro da im je sve prirođeno ili uvezano u pupak odmah po rođenju.
U Saraju samom, čuvena je i najviđenija Esdepehana, kuća nekih Gumdžića, kojih ima mnogo a poznati su po tome što ne nose svi crvene fesove sa crnim kićankama nego neki nose zelene sa žutim kićankama a neki crne sa crvenim. Stariji insani vele da se sjećaju i ljubičastih fesova ali je, nekad, u njihov vakat, bilo mnogo više fesova u obliku petokrake za koje je dunjaluk mislio da je božji znak zla koje će jednom, kad pomru viditeji tih fesova, zahvatiti Saraj i dobar dio Sokaka.
Gumdžići su poznati po tome što nemaju imanja i ne rade mnogo ali imaju riznice, od dalekog Sokaka Brčko pa do nekih koji im donose darove i procente. Vremenom se razvila cijela jedna sojta onih koji su nesposobni, umobolni, rukonevješti, lijeni, gotovanski rođeni i odojeni, spremni da budu služinčad svemu i svakom samo ne svojoj rodbini. Oni opsijedaju Esdepehanu i nude svoja umijeća trača, širenja poluavaza i svakovrsnog špijunčenja. Gumdžibeg povremeno pred kapidžik pošalje pomoćnika drugog zamjenika kapidžibaše da podijeli poslove i zadatke usmrdjelom dobrovoljnom sužanjstvu. Oni što ostanu neuvaženi, odu pred neke druge hanove stranijeh ljudi pa tamo dobiju neku koru izmećarstva.
Onda mjesecima sokakom vijore razne poluvaistine, špijunske skaske i svjetske džilituše koje treba da pogode neuke, neobaviještene i neuavažene sokaklije. I da unesu smutnju u dunjaluk.
Zaboravivši načas tu sliku rajskog ićindijskog sokaka, u kome sve behara i sve cvjeta a jablani se povijaju kao da mi tajne, tajne sokaka moga, lijepog, gizdavog znaju, čitam u Dnevnom listu, to je kuća posebne vrste Medijaševića koji su kasnije primili prezime Printaševići, negdje u blizini imanja Hadezeovića koji ih nikad nisu prihvatili kao ozbiljne za neku nadnicu ili trajniji posao pa su bili prinuđeni, kao i drugi, Ateveševići i njihovi porođaci, raditi svakave poslove da prežive neopranih ruku, kako je Amerikanski nadposlanik u Sokaku rekao jednom uvaženom starom Esenesdeoviću, na visokom položaju, prezimenom Radmanović, da je odlučeno da Glava porodice Esenesdeovića, i vansokačno poznati Dodik, do kraja godine mora otići iz sokaka gologuz i bos.
Dakle, Mun je rekao Radmanoviću da Dodik mora da ode sa političke scene. Do kraja godine. Tako je odlučeno a Rusi se nisu protivili. Bacili im nešto para. Iz dobro obaviještenog kapidžika javlja Dnevni list.
Postoji cijela jedna gubava populacija koja se hrani dobroobaviještenim izvorima, koristi tu i inostrane moćnike i domaće zloćnike. Najčešće Američku ambasadu, znajući da ta Ambasada ne može i neće, a i ponižavajuće je, da demantuje sve što raznosači laži puste niz sokak. Ponekad i Esdepeovići, sami od sebe, bace pred kapidžik tim linjorepašima neku polukost znajući da će je režući odnijeti po njivama i uz ograde Sokaka.
Mislim da najčešće dobroobavijšteni izvori sazivaju te dobroobaviještene da ih pitaju šta će biti, STJ.
Sokak je već usmrđen od prdodimnih bombi svih mogućih listovnih, sanovnih, oslobođenih, feteviranih, behairanih medija.
Taj Esdepeov Nuklearni Reaktor, produkt i ovakvih iscuraka, postao je zagađivač najvećeg dijela segmenata normalnog, evropskog političkog i civilizacijskog života u Bosni i Hercegovini. Sada se Dnevni list upire da bude Mali Zlatkov Mostarski Bakir. Bakir ima preča posla. Sa Ja-intervjuima. I Fašizmom. Iz iste klase su i ATV, banjalučka Antidodiktelevizija za štrajkove, pobune i propasti. Iz iste familije je i Kukić, lagumdžijski Brano Miljuš, rijetka vrsta mandatarskog nadničara.
Mogu da, iz dobroobaviještenih izvora, kažem da je ovima dolje, u bogatijem dijelu sokaka, pun kurac prašine i bujičnjaka u gornjem dijelu sokaka. Čim se asfaltiraju još neki puteljci, postaviće se rampa, ista ona kao pred Munhanom, o koju šugavu guziu češe Dnevni list, pa će doći vrijeme da se preokrene.
Čekaćete beskorisno kosti u sindžiru, vi dobroobaviješteni sužnji.
NA MARS DA PJEŠKE
TRAŽI ANTIMONIJUM
Tamo gdje je sitnim bujičnjacima izbrazdani i izlokani sokak, još od proljeća koje je trajalo kratko ali bilo kišno, najuži, smješten je Saraj, sećijski grad Države Sokak. Uz sokak i niz sokak smještene su kuće starih porodica Esdeaovića, Eszaabihovića, potomaka starog Harisa, Esbebeovića, novouvažene familije moćnog Fahrudina, Hadezeovića, koji imaju staro imanje kojeg ponekad prividno podijele, nekih pridošlica, Pedepeovića i raznih Podrepovića koji uzimaju zajedničko prezime jer u sokaku nemaju svojih imetaka pa jaslare kod moćnih iz Saraja i oko Saraja. Dolje, u bogatoj ravnici smješteni su Esenesdeovići, tradicionalno kvrgava, uporna i kurčevita familija. Oni žive odmah uz mnogo manje imanje od njihovog koje je vlasništvo Esdeesovića, isto stare porodice. Ove dvije, zajedno velike, porodice drže imetak s obje strane te donje, ljepše polovine prašnjavog i izlokanog sokaka. Njihove porodice su došle ovdje davno, prije nego je sokakom i potekla voda potočića i uskovitlala se vjetrovita prašina.
Okolo, naseljeno je dosta nadničara, plaćenika, pasa oko mesare, prosjaka, medijskih ćorkana i ćoravaca, invalida u svakom zanimanju i vještinama osim u ponizno ispruženim rukama, oprljenim suncem u stalnoj prosidbi bogataških i došljačkih forinti. Oni, prosjaci i nudiguzi, nadničari i plaćenici, tako umilno pružaju ruke prosjačenja da je jedan putopisac napisao da su to najelegantniji pokreti koje je ljudsko tijelo dosad usavršilo. Skoro da im je sve prirođeno ili uvezano u pupak odmah po rođenju.
U Saraju samom, čuvena je i najviđenija Esdepehana, kuća nekih Gumdžića, kojih ima mnogo a poznati su po tome što ne nose svi crvene fesove sa crnim kićankama nego neki nose zelene sa žutim kićankama a neki crne sa crvenim. Stariji insani vele da se sjećaju i ljubičastih fesova ali je, nekad, u njihov vakat, bilo mnogo više fesova u obliku petokrake za koje je dunjaluk mislio da je božji znak zla koje će jednom, kad pomru viditeji tih fesova, zahvatiti Saraj i dobar dio Sokaka.
Gumdžići su poznati po tome što nemaju imanja i ne rade mnogo ali imaju riznice, od dalekog Sokaka Brčko pa do nekih koji im donose darove i procente. Vremenom se razvila cijela jedna sojta onih koji su nesposobni, umobolni, rukonevješti, lijeni, gotovanski rođeni i odojeni, spremni da budu služinčad svemu i svakom samo ne svojoj rodbini. Oni opsijedaju Esdepehanu i nude svoja umijeća trača, širenja poluavaza i svakovrsnog špijunčenja. Gumdžibeg povremeno pred kapidžik pošalje pomoćnika drugog zamjenika kapidžibaše da podijeli poslove i zadatke usmrdjelom dobrovoljnom sužanjstvu. Oni što ostanu neuvaženi, odu pred neke druge hanove stranijeh ljudi pa tamo dobiju neku koru izmećarstva.
Onda mjesecima sokakom vijore razne poluvaistine, špijunske skaske i svjetske džilituše koje treba da pogode neuke, neobaviještene i neuavažene sokaklije. I da unesu smutnju u dunjaluk.
Zaboravivši načas tu sliku rajskog ićindijskog sokaka, u kome sve behara i sve cvjeta a jablani se povijaju kao da mi tajne, tajne sokaka moga, lijepog, gizdavog znaju, čitam u Dnevnom listu, to je kuća posebne vrste Medijaševića koji su kasnije primili prezime Printaševići, negdje u blizini imanja Hadezeovića koji ih nikad nisu prihvatili kao ozbiljne za neku nadnicu ili trajniji posao pa su bili prinuđeni, kao i drugi, Ateveševići i njihovi porođaci, raditi svakave poslove da prežive neopranih ruku, kako je Amerikanski nadposlanik u Sokaku rekao jednom uvaženom starom Esenesdeoviću, na visokom položaju, prezimenom Radmanović, da je odlučeno da Glava porodice Esenesdeovića, i vansokačno poznati Dodik, do kraja godine mora otići iz sokaka gologuz i bos.
Dakle, Mun je rekao Radmanoviću da Dodik mora da ode sa političke scene. Do kraja godine. Tako je odlučeno a Rusi se nisu protivili. Bacili im nešto para. Iz dobro obaviještenog kapidžika javlja Dnevni list.
Postoji cijela jedna gubava populacija koja se hrani dobroobaviještenim izvorima, koristi tu i inostrane moćnike i domaće zloćnike. Najčešće Američku ambasadu, znajući da ta Ambasada ne može i neće, a i ponižavajuće je, da demantuje sve što raznosači laži puste niz sokak. Ponekad i Esdepeovići, sami od sebe, bace pred kapidžik tim linjorepašima neku polukost znajući da će je režući odnijeti po njivama i uz ograde Sokaka.
Mislim da najčešće dobroobavijšteni izvori sazivaju te dobroobaviještene da ih pitaju šta će biti, STJ.
Sokak je već usmrđen od prdodimnih bombi svih mogućih listovnih, sanovnih, oslobođenih, feteviranih, behairanih medija.
Taj Esdepeov Nuklearni Reaktor, produkt i ovakvih iscuraka, postao je zagađivač najvećeg dijela segmenata normalnog, evropskog političkog i civilizacijskog života u Bosni i Hercegovini. Sada se Dnevni list upire da bude Mali Zlatkov Mostarski Bakir. Bakir ima preča posla. Sa Ja-intervjuima. I Fašizmom. Iz iste klase su i ATV, banjalučka Antidodiktelevizija za štrajkove, pobune i propasti. Iz iste familije je i Kukić, lagumdžijski Brano Miljuš, rijetka vrsta mandatarskog nadničara.
Mogu da, iz dobroobaviještenih izvora, kažem da je ovima dolje, u bogatijem dijelu sokaka, pun kurac prašine i bujičnjaka u gornjem dijelu sokaka. Čim se asfaltiraju još neki puteljci, postaviće se rampa, ista ona kao pred Munhanom, o koju šugavu guziu češe Dnevni list, pa će doći vrijeme da se preokrene.
Čekaćete beskorisno kosti u sindžiru, vi dobroobaviješteni sužnji.
