MONSTRUOZNI STVORITELJI BOSNE
Najgori su istoričari bez istorije.
Svi drugi moraju da lažu. Oni moraju da izmišljaju istoriju.
Vanvaseljenski zadatak, kao destilovano šehidsko intelektualstvo, da se stvori Bosna, MJJ, trajno izobličuje i deformiše ljude.
Potpuno su izobličeni lideri Sarajevskog Političkog Kruga. Treba se sjetiti izobličenja Harisa Silajdžića, od nasmijanog, samouvjerenog i elokventnog političara, koji se na Novom mostu u Mostaru okreće za Komadom, preko lažova o milion silovanih Bošnjakinja, do skamenjene face mrtvog indijanca kome iz očiju liju crne poeme o Državnoj imovini. Treba se prisjetiti izobličenja Sulejmana Tihića, od lotonasljednika Alije Izetbegovića do unezvijerenog zamorčeta u kavezu punom Lagumdžija. I samog Lagumdžije, od finog američkog Dečka sa Baščaršije, perspektivnog socijaldemokrate kod Tamjandžije, do dresera hrvatskih članova Predsjedništva i delegata Doma naroda i novog Fatiha, pokrovitelja ustašoidnih partioida.
Sada se izobličuju i intelektualci i naučnici. I oni sa i oni bez navodnika.
Izvjesni direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Smail Čekić držao je govor u Bošnjačkom institutu. Čekić je inače staro tursko prezime. U tom svom govoru iznio je tvrdnje da su nad muslimanima diljem bivše Jugoslavije, koja ih je pretvorila u Muslimane, sa velikim M, izvršen genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti. Sve u 19. i 20. vijeku i sve zaslugom kolektivne velikosrpske fašističke ideologije. Čekić je naučno objasnio da je osnov srpskog fašizma u samoj srži agresivne srpske nacionalne kulture koja je filovana ogromnom mržnjom i zločinima. A sve su to organizovali Ćosić i Ekmečić. Srpska osobina je i osvajanje tuđih teritorija i istrebljenje naroda.
A STJ. Ne znam ko je na čiju teritoriju došao. I da li da naučno ustvrdim da su se mnogi Srbi koji se nisu slagali sa fašizmom Ćosića i Ekmečića prije petsto, šesto godina, spasili bijegom u islamsku vjeru.
Ta priča o velikosprstvu, velikopravoslavlju, velikodržavlju, velikonacionalizmu, kojeg sada Čekić, starog turskog prezimena, anadolskog, takorekući, naziva fažizmom, proizvod je komunističke uravnilovke u jednakom nacionalizmu pred Titom i Partijom. Da bi se zapretao fašizam Nezavisne Države Hrvatske, kao latentna otegotna okolnost napretku Bratstva do Jedinstva, forsirani su jednaki nacionalizmi svih. Jednak je bio nacionalizam Ustalog bana i Drmajućeg cveća. ITD. Tu komunističku priču prihvatili su i neki srpski idioti tipa Šešelja.
Ta vještačka storija inficirala je i intelektualoide poput Čekića, starog turskog prezimena. Diskrepancija između njihove svijesti i činjenica o vlastitoj naciji, stanju nacije, bolje rečeno, želje i stanja Države Nevinih Patriota, koji su jedva preživjeli od krvožednih Srba, sve je veća i izaziva sve veće poremećaje u dioptriji, optici i uvidu u realnost.
Logično je, u takvom stanju kolektivne i pojedinačne svijesti Bošnjaka, ne naroda, Bošnjaka koji su umislili da su Tvorteji Pobjede, Patriotizma, Države i Nepogrešivosti, da se politička odluka Srba da ostanu u Ostatku Jugoslavije proglasi rušenjem Patriotske Države, da se to podgrije genocidom, samo srpskim genocidom u opštem međunacionalnom ratu, da se to umnoži u fažizam koji niče iz pravoslavlja, iz države, iz nacionalne kulture.
Čekića, Smaila, starog turskog prezimena, treba pustiti da radi svoj posao. Ne treba ga pobijati i polemisati s njim. Najmanji argument je da je nemoguće narod koji je bio žrtva njemačkog i ustaškog fašizma proglasiti fašistima.
Treba ih pustiti. Oni i svom narodu šalju poruku da je nemoguć zajednički život u ovoj Naseobini.
To im i ja stalno poručujem. Kao jedan zadojeni fašista. Zadojen romanom Daleko je sunce. SMJ.
Najgori su istoričari bez istorije.
Svi drugi moraju da lažu. Oni moraju da izmišljaju istoriju.
Vanvaseljenski zadatak, kao destilovano šehidsko intelektualstvo, da se stvori Bosna, MJJ, trajno izobličuje i deformiše ljude.
Potpuno su izobličeni lideri Sarajevskog Političkog Kruga. Treba se sjetiti izobličenja Harisa Silajdžića, od nasmijanog, samouvjerenog i elokventnog političara, koji se na Novom mostu u Mostaru okreće za Komadom, preko lažova o milion silovanih Bošnjakinja, do skamenjene face mrtvog indijanca kome iz očiju liju crne poeme o Državnoj imovini. Treba se prisjetiti izobličenja Sulejmana Tihića, od lotonasljednika Alije Izetbegovića do unezvijerenog zamorčeta u kavezu punom Lagumdžija. I samog Lagumdžije, od finog američkog Dečka sa Baščaršije, perspektivnog socijaldemokrate kod Tamjandžije, do dresera hrvatskih članova Predsjedništva i delegata Doma naroda i novog Fatiha, pokrovitelja ustašoidnih partioida.
Sada se izobličuju i intelektualci i naučnici. I oni sa i oni bez navodnika.
Izvjesni direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Smail Čekić držao je govor u Bošnjačkom institutu. Čekić je inače staro tursko prezime. U tom svom govoru iznio je tvrdnje da su nad muslimanima diljem bivše Jugoslavije, koja ih je pretvorila u Muslimane, sa velikim M, izvršen genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti. Sve u 19. i 20. vijeku i sve zaslugom kolektivne velikosrpske fašističke ideologije. Čekić je naučno objasnio da je osnov srpskog fašizma u samoj srži agresivne srpske nacionalne kulture koja je filovana ogromnom mržnjom i zločinima. A sve su to organizovali Ćosić i Ekmečić. Srpska osobina je i osvajanje tuđih teritorija i istrebljenje naroda.
A STJ. Ne znam ko je na čiju teritoriju došao. I da li da naučno ustvrdim da su se mnogi Srbi koji se nisu slagali sa fašizmom Ćosića i Ekmečića prije petsto, šesto godina, spasili bijegom u islamsku vjeru.
Ta priča o velikosprstvu, velikopravoslavlju, velikodržavlju, velikonacionalizmu, kojeg sada Čekić, starog turskog prezimena, anadolskog, takorekući, naziva fažizmom, proizvod je komunističke uravnilovke u jednakom nacionalizmu pred Titom i Partijom. Da bi se zapretao fašizam Nezavisne Države Hrvatske, kao latentna otegotna okolnost napretku Bratstva do Jedinstva, forsirani su jednaki nacionalizmi svih. Jednak je bio nacionalizam Ustalog bana i Drmajućeg cveća. ITD. Tu komunističku priču prihvatili su i neki srpski idioti tipa Šešelja.
Ta vještačka storija inficirala je i intelektualoide poput Čekića, starog turskog prezimena. Diskrepancija između njihove svijesti i činjenica o vlastitoj naciji, stanju nacije, bolje rečeno, želje i stanja Države Nevinih Patriota, koji su jedva preživjeli od krvožednih Srba, sve je veća i izaziva sve veće poremećaje u dioptriji, optici i uvidu u realnost.
Logično je, u takvom stanju kolektivne i pojedinačne svijesti Bošnjaka, ne naroda, Bošnjaka koji su umislili da su Tvorteji Pobjede, Patriotizma, Države i Nepogrešivosti, da se politička odluka Srba da ostanu u Ostatku Jugoslavije proglasi rušenjem Patriotske Države, da se to podgrije genocidom, samo srpskim genocidom u opštem međunacionalnom ratu, da se to umnoži u fažizam koji niče iz pravoslavlja, iz države, iz nacionalne kulture.
Čekića, Smaila, starog turskog prezimena, treba pustiti da radi svoj posao. Ne treba ga pobijati i polemisati s njim. Najmanji argument je da je nemoguće narod koji je bio žrtva njemačkog i ustaškog fašizma proglasiti fašistima.
Treba ih pustiti. Oni i svom narodu šalju poruku da je nemoguć zajednički život u ovoj Naseobini.
To im i ja stalno poručujem. Kao jedan zadojeni fašista. Zadojen romanom Daleko je sunce. SMJ.
