PRODANI DANI, PROPALA IDEJA
Pročitao sam dopis osnivača i vlasnika Dana, sarajevskog nezavisnog magazina, STJ, javnom uredu za žalbe i sažaljenja. Sad bi neko očekivao da kažem: žao mi čovjeka, pregaoca, nezavisnog medijalca, novinara. Ma, nije.
Radiš ono što moraš ili radiš ono što hoćeš. Ni jedno od toga ne zahtijeva sažaljenje niti saučešće.
Prodajom magazina Dani, sarajevskom Oslobođenju, kakvi bili takvom se i prodali, znak je završetka jedne faze u razvoju i rascvjetavanju bosanskohercegovačkog društva koje se cijelo vrijeme izdavalo takvim a u suštini je bilo samo sarajsko, kao i Dani. Osnovna nezavisnost Dana bila je borba za Državu. I to bi trebalo biti herojstvo. A mi koji se borimo za nezavisnost, ne novina, mi smo fašisti.
Završena je potkupljena, vještačka, fabrikovana, nezavisna, faza Bosne i Hercegovine.
UMZ, Unitaristička Međunarodna Zajednica, okupila je, još pod čeličnim kišobranom agresora, četnika i separatista, u Sarajevu, nezavisnu klijentelu, što iskrenu, što ljigavu. Ponekog i u provinciji. Dali malo para, dali malo a mnogo više uzeli sebi, da se pokrene i zakotrlja ta nezavisnost, od novina, televizija do političkih lidera. Lozinka je bila jednostavna i pamtljiva. Ko te šalje. Država.
Treba se sjetiti koliko su Dani vadili oči ljudima u BiH samo zato što nisu ustali pet minuta ranije ujutro i derali se kroz prozor da su za Državu Bosnu i ni zašta drugo. Pa znati kako je skupo plaćena ta ideja.
Sad, čim je nestalo para, prodala se ideja.
Odlazi OHR, odustao i da provjerava ministre u Savjetu ministara. Otišao Rafi, Guru Nezavisnih Boraca Države. Ambasadori došli sebi, ne prijete više Srpskim Separatistima. Neki otišli na bolje položaje, u 3LPM. Četnik Milorad opet dobio pedset posto.
Prodaj ideju. Kako dobio, tako i prodao.
Istorija magazina Dani, sa svim što im se dešavalo i desilo, od ličnog angažmana i žrtve, do ostavljenih novinara i intelektualoida, praznog impresuma i nove Gazdarice Gargamelice, potpuna je preslika istorije Države, umilnije: Naseobine.
Tako će završiti i Država, ta kupljena, okupljena, skrpljena, nezavisna, inodirigovana, mrzilačka i vadiočna. Prazna. Ko prodana. Kao propala stvar ličnog angažmana relativno male grupe entuzijasta i polutana. Država bez impresuma.
Pročitao sam dopis osnivača i vlasnika Dana, sarajevskog nezavisnog magazina, STJ, javnom uredu za žalbe i sažaljenja. Sad bi neko očekivao da kažem: žao mi čovjeka, pregaoca, nezavisnog medijalca, novinara. Ma, nije.
Radiš ono što moraš ili radiš ono što hoćeš. Ni jedno od toga ne zahtijeva sažaljenje niti saučešće.
Prodajom magazina Dani, sarajevskom Oslobođenju, kakvi bili takvom se i prodali, znak je završetka jedne faze u razvoju i rascvjetavanju bosanskohercegovačkog društva koje se cijelo vrijeme izdavalo takvim a u suštini je bilo samo sarajsko, kao i Dani. Osnovna nezavisnost Dana bila je borba za Državu. I to bi trebalo biti herojstvo. A mi koji se borimo za nezavisnost, ne novina, mi smo fašisti.
Završena je potkupljena, vještačka, fabrikovana, nezavisna, faza Bosne i Hercegovine.
UMZ, Unitaristička Međunarodna Zajednica, okupila je, još pod čeličnim kišobranom agresora, četnika i separatista, u Sarajevu, nezavisnu klijentelu, što iskrenu, što ljigavu. Ponekog i u provinciji. Dali malo para, dali malo a mnogo više uzeli sebi, da se pokrene i zakotrlja ta nezavisnost, od novina, televizija do političkih lidera. Lozinka je bila jednostavna i pamtljiva. Ko te šalje. Država.
Treba se sjetiti koliko su Dani vadili oči ljudima u BiH samo zato što nisu ustali pet minuta ranije ujutro i derali se kroz prozor da su za Državu Bosnu i ni zašta drugo. Pa znati kako je skupo plaćena ta ideja.
Sad, čim je nestalo para, prodala se ideja.
Odlazi OHR, odustao i da provjerava ministre u Savjetu ministara. Otišao Rafi, Guru Nezavisnih Boraca Države. Ambasadori došli sebi, ne prijete više Srpskim Separatistima. Neki otišli na bolje položaje, u 3LPM. Četnik Milorad opet dobio pedset posto.
Prodaj ideju. Kako dobio, tako i prodao.
Istorija magazina Dani, sa svim što im se dešavalo i desilo, od ličnog angažmana i žrtve, do ostavljenih novinara i intelektualoida, praznog impresuma i nove Gazdarice Gargamelice, potpuna je preslika istorije Države, umilnije: Naseobine.
Tako će završiti i Država, ta kupljena, okupljena, skrpljena, nezavisna, inodirigovana, mrzilačka i vadiočna. Prazna. Ko prodana. Kao propala stvar ličnog angažmana relativno male grupe entuzijasta i polutana. Država bez impresuma.
