PDP - ZAKONIT KRAJ
Predugo PDP udovoljava političkim potrebama svog lidera Mladena Ivanića i predugo i preobimno se osipaju stubovi te partije, da bi ona mogla ostati ozbiljan politički faktor.
Bez obzira što sve informacije o ključanju u Pedepe Loncu nisu dostupne javnosti, moguće je pretpostaviti da je nekoliko tendencija potpuno izvijesno:
• Nezadovoljstvo liderom Mladenom Ivanićem dostiglo je vrhunac nakon ogromne razlike u broju glasova za njega kao kandidata za člana PBiH i partije na terenu. Postalo je vidljivo da su veliki aranžmani pravljeni za lidera a stranačka organizacija je ostavljena na vjetrometini, naročito nakon odlaska važnih ličnosti kao što je Tomić koji je dobio, za pedepeove relacije, ogroman broj glasova – 12.500. Ivanić je sve aranžmane podredio sebi i svom položaju. Koalicija Zajedno donijela je Ivaniću izvjesnu količinu glasova ali je samoj partiji umanjila glasove zbog nezadovoljnog članstva takvim paktovima. Sadašnji aranžmani koje tajno generiše Ivanić, sa Lagumdžijom ili oko glasova za sebe kao delegata Doma naroda BiH, samoj partiji sugerišu da će biti ostavljena na cjedilu i naredne četiri godine.
• Teritorijalna nekonzistentnost. Pedepe je postigao skoro jednak uspjeh po svim izbornim jedinicama, ali minimalan. Njihov kandidat u PS BiH dobila je 1.489 glasova. Takva razuđenost malih rezultata osobina je malih i slučajnih stranaka. Očito je da Pedepe gubi kompaktnu teritorijalnost pa su glasovi mjestimični. A nedostatak kompaktne izborne teritorijalnosti znak je nepostojanja stranačke organizacije i strukture.
• Gubitak političkog programa. Već odavno nije jasno zašta se Pedepe zalaže. Šta je osnovna programska orijentacija. Šta je lozinka. Zajedno za Republiku Srpsku je podrazumijevajuća konstatacija kao i Sunce izlazi ujutro. Demokratski progres je neodređena sintagma iz političkog žargona koja ne može da bude ideja vodilja za glasače.
• Koaliciona dezorijentacija. Koalicije i aranžmani koje je Pedepe produkovao od svog osnivanja potpuno su zbunili i birače i članstvo. Saradnjom sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata mnogi su pomislili da se ta stranka konačno usidrila i da će se formirati blok koji ima snažne remorkere za napredak Republike Srpske i njenu konačnu teritorijalnu, političku i ustavnu nedodirljivost. Pedepe je, zarad prohtjeva svog lidera tu šansu propustio i prepustio je Esdeesu, barem što se nivoa zajedničkih organa tiče. Paradoksalno, onih koji najviše zanimaju Ivanića.
• Rezervni lideri. Stanje latentne pomutnje i sindroma esdepea – lider, lider, lider, stvorilo je kandidate za čelnu funkciju u Pedepeu, umjesto Ivanića. To se može završiti i tako ali se može završiti i masovnijim odlaskom članstva i dijelova organizacije ili rascjepom.
Štagod bude, Pedepe polako silazi sa scene. To je kraj jedne improvizovane ideje i konglomeratne organizacije koja će na političkom nebu Republike Srpske ostati samo u katalogu parazita i politički preprodavača.
Predugo PDP udovoljava političkim potrebama svog lidera Mladena Ivanića i predugo i preobimno se osipaju stubovi te partije, da bi ona mogla ostati ozbiljan politički faktor.
Bez obzira što sve informacije o ključanju u Pedepe Loncu nisu dostupne javnosti, moguće je pretpostaviti da je nekoliko tendencija potpuno izvijesno:
• Nezadovoljstvo liderom Mladenom Ivanićem dostiglo je vrhunac nakon ogromne razlike u broju glasova za njega kao kandidata za člana PBiH i partije na terenu. Postalo je vidljivo da su veliki aranžmani pravljeni za lidera a stranačka organizacija je ostavljena na vjetrometini, naročito nakon odlaska važnih ličnosti kao što je Tomić koji je dobio, za pedepeove relacije, ogroman broj glasova – 12.500. Ivanić je sve aranžmane podredio sebi i svom položaju. Koalicija Zajedno donijela je Ivaniću izvjesnu količinu glasova ali je samoj partiji umanjila glasove zbog nezadovoljnog članstva takvim paktovima. Sadašnji aranžmani koje tajno generiše Ivanić, sa Lagumdžijom ili oko glasova za sebe kao delegata Doma naroda BiH, samoj partiji sugerišu da će biti ostavljena na cjedilu i naredne četiri godine.
• Teritorijalna nekonzistentnost. Pedepe je postigao skoro jednak uspjeh po svim izbornim jedinicama, ali minimalan. Njihov kandidat u PS BiH dobila je 1.489 glasova. Takva razuđenost malih rezultata osobina je malih i slučajnih stranaka. Očito je da Pedepe gubi kompaktnu teritorijalnost pa su glasovi mjestimični. A nedostatak kompaktne izborne teritorijalnosti znak je nepostojanja stranačke organizacije i strukture.
• Gubitak političkog programa. Već odavno nije jasno zašta se Pedepe zalaže. Šta je osnovna programska orijentacija. Šta je lozinka. Zajedno za Republiku Srpsku je podrazumijevajuća konstatacija kao i Sunce izlazi ujutro. Demokratski progres je neodređena sintagma iz političkog žargona koja ne može da bude ideja vodilja za glasače.
• Koaliciona dezorijentacija. Koalicije i aranžmani koje je Pedepe produkovao od svog osnivanja potpuno su zbunili i birače i članstvo. Saradnjom sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata mnogi su pomislili da se ta stranka konačno usidrila i da će se formirati blok koji ima snažne remorkere za napredak Republike Srpske i njenu konačnu teritorijalnu, političku i ustavnu nedodirljivost. Pedepe je, zarad prohtjeva svog lidera tu šansu propustio i prepustio je Esdeesu, barem što se nivoa zajedničkih organa tiče. Paradoksalno, onih koji najviše zanimaju Ivanića.
• Rezervni lideri. Stanje latentne pomutnje i sindroma esdepea – lider, lider, lider, stvorilo je kandidate za čelnu funkciju u Pedepeu, umjesto Ivanića. To se može završiti i tako ali se može završiti i masovnijim odlaskom članstva i dijelova organizacije ili rascjepom.
Štagod bude, Pedepe polako silazi sa scene. To je kraj jedne improvizovane ideje i konglomeratne organizacije koja će na političkom nebu Republike Srpske ostati samo u katalogu parazita i politički preprodavača.
