ODLAZI BOJAN TORABI
Vijest je odjeknula kao grom iz blata.
Pošto Drina nije potekla uzbrdo i pošto Naša stranka nije postala naša i pobijedila fašiste u Republici Srpskoj, a Bojan Splavar Bajić i Nezdravko Aladža Krsmanović nisu postali nešto, Bojan je odlučio da podnese ostavku. Kongres stranke će u narednom periodu izabrati novo rukovodstvo, STJ.
Znači, svaki skup korisnika lifta u ulici Trive Amelice može biti kongres. Znači, politička ideja je tako čvrsta, STJ, da je na prvoj prepreci pala ostavka. Za veliku ideju kakvu je najavljivala Naša Bojana, potpomognuta antifašistom poznatim kao Kara Od Oskara i ekspertom za saradnju sa Cecom Šlaufarom, Damirom Miljevićem, koji je već ranije, tu, nekidan, napusto Splav Koji Tone, vrijedilo je ginuti sve dok se čuju pištaljke iz Garaža Patriotskih Ambasada. A ne tako, odmah ostavka. Kao da je Naša Bojana kriva. Krivi su fašisti za koje je glasao ludi narod srpski u Republici Srpskoj. Marš od mene. Marš da te nema ni u pičci maternoj. Znači, demokratija je igrala jedno ljeto i septembar cijeli. Sve ostalo je režim, fašizam, diktatura, torutura, cenzura.
Boro i Ramiz, Bojan i Danis. Istorija se jednaput javlja kao falsifikat a drugi put proserica.
Međutim, za političku istoriju BiH, zanimljivi su jednokratni akteri, kratkoročni plaćenici, jevtini opsjenari i, uopšte, golubovi koji su zaduženi da jednog ranog jutra, ali samo jednog, sa žica niskog napona, zaseru staze u Naseobini.
Oni su ljudi posebnog kova. Karakteri za jednočinke. Ličnosti koje su tako amorfne da mogu da podnesu jednokratnu upotrebu.
Dijele se na četiri klase: političar, analitičar, novinar, nevladičar.
Instruirani su iz istog logističkog centra, obučeni na istim skriptama i kupusarama, zadojeni istim misionarskim vizijama, plaćeni su istim crnim jednokratnim parama.
Jednokratni političar
Zarad ostvarenja formule koju su Veliki Krojači smislili kao spasonosnu za BiH, Božo Ljubić je odvojio HDZ 1990. Zarad ostvarenja formule koju su Beogradski Krojači smislili za Republiku Srpsku Milanko Mihajlica je odvojio radikale Republike Srpske od Šešelja. Kara Od Oskara, umjesto da pokuša snimiti neki dobar film, na lovorikama Politiziranog Oskara, prihvata epizodnu ulogu političara. Ceca Šlaufara osniva Depos. Čavić osniva DP. Krsmanović se odvaja od Socijalističke partije dajući do znanja da su najmanje vrijedni oni koji se zadnji odvajaju. Ivanić je osnovao stranku da bi Esdees vratio na vlast.
Šta imamo danas. Božo Ljubić priča o trećem, većinskom hrvatskom entitetu. Pa mogao je ostati u HDZ i to pričati i ranije i utemeljenije i legitimnije. Možda dosad i ostvariti. Ali, bilo je probiguznije izmećariti malo u Sarajevu. Sada papagajiše Čovića da bi, kako-tako, ostako u sedlu. Mihajlica je ostao predsjednik stranke samo zato što su svi napustili stranku. Oskarovac se deklarisao kao patološka jedinka smanjenje samokontrole. Bajić odlazi. Odlazi i Damir. Ivanićeva stranka je dobila četrdesetak hiljada glasova, za dvadeset hiljada glasova manje nego nego Nikola Špirić sam.
Imamo i to da su birači zvedeni tim protuvama bacali glasove kao pišači uz vjetar. Nisu zloupotrijebljeni jednokratni političari nego birači i njihovi glasovi.
Jednokratni analitičar
To su one jedinke koje su već svrstane u plaćeničku kamarilu. Dobiješ neke sitne parice da uradiš neko istraživanje, da objaviš neki zbornik, pozivaju te na sesije, počaste te da budeš moderator a onda te promovišu u analitičara. Najveći dio tih analitičara razumiju se u politička stanja i trendove KM U KK, ko Mara u kriv kurac. Sociolozi, psiholozi, doktoratori u pedesetpetoj, govore o politici malo utemeljenije nego Kara Od Oskara.
Kamarila Analitičara služi kao intelektualni privid, pametna draperija, umna potka, za kordone jednokratnih političara. Jer kad, čovjek pogleda te politikoide, od Milanka, Zdravka, Bojana, Danisa, veterana Čavića i Ivanića, potrebna mu je psihoterapija da ih prihvati. Zato služi Kamarila Aanalitičara.
Jednokratni novinar
Asad Adio. Koji je prodao magazin Dane Oslobođenju. Jedan je od njih. U svojoj kratkoročnoj karijeri prodavao se svake sezone za nekoga. Ali ne samo novine iz arsenala Jedan čovjek – jedne novine. Koriste se i cijele televizije, ATV, FTV, BHT. I velike novine, banjalučki podlistak beogradskog Blica. Njihov zadatak nije primarno u tome da daju prostor Jednokratnim Političarima. Ti novinari i mediji su zaduženi za stvaranje crne slike stvarnosti koja u duljem vremenu treba da produkuje beznađe i apatiju a nakon toga, na pogodan fitilj, da omogući revolt i široke socijalne nemire. A onda se Jednokrati pojavljuju Na Belom Konju Spasiteljskom. Poznata je storija te jedne televizije u kojoj je novinar četiri puta, u dva minuta, penzionercu postavio pitanje: Kada ćete pozvati penzionere na ulice. Neki od tih novinara se toliko užive u ulogu promotora crnog talasa, opšteg potopa, da im se na licu ocrtava sva egzaltacija providitelja, sladostrasnika i mrtvozornika istovremeno.
Kondomski nevladičar
Više od četiri hiljade nevladinih organizacija ima u BiH. A više od devet hiljada registrovanih. To je tzv. Civilni, Nevladin sektor koji bi trebao da se bori za segmente društva i zajednice koji ne mogu da budu obuhvaćeni politikom, zaštitom, jednakošću, ravnopravnošću, pristupom politici i demokratiji. Ovdje se on kondominizirano koristi za rušenje režima, borbu protiv vlasti, za otvaranje vratnica, bogaza i kapija u lovišta i ispašu za jednokratne političare i partije. Oni ovdje broje zakone koji su donijeti u parlamentu i dokazuju da ih je donijeto manje nego što je planirano ili je moglo da se donese. Npr. Umjesto da se bore za zaštitu pčelara o kojima niko ne vodi brigu, čak ni proizvođači šećera. Npr.
Ta armada nevladičara, aktivista nevladinih organizacija, tajno je finansirana iz blagajni Velikih Krojača. Njihov je zadatak takođe jednokratan.
Sad, kad je otišao Bojan, neuspjeli, nesuđeni, vodootporni iscjelitelj, ozdravitelj političkog stanja i duha, Bojan Torabi, možemo samo žaliti nad činjenicom da mladi ljudi prihvataju ulogu jednokratnih pelena za tajna aranžerska proseravanja i inkotinenciju. Tako se obnavlja jednoupotrebljivi rod Ivanića, Čavića, Ljubića i sličnih.
Osobina tog roda, političara prije svega, segmentirana je iz slojeva karakterologije ovdašnjeg življa koji su se taložili tokom istorije, zla, seksa, krvi i tla. U soj Jednokrata ugrađeni su:
• Vlastoljupci, oni koji nisu prošli kontrolu kvaliteta, bez DIN, JUS ili ISO standarda, obični pratioci događaja, sačekuše otpadaka vlasti, uticaja i moći.
• Srebroljupci, oni iz uloge Pseta u sapunici Baci mu ko psu u sindžiru. Kladim se da je mnogo onih, koje sam pomenuo, i drugih, koji su sa ponosom uzimali eure i dolare u svoje čiste, nežuljane, profinjene, providne političke ruke izgovarajući molitvu Ovo je mali korak za Čovječanstvo ali veliki korak za Mene.
• Ćorkanovci. Svaki grad uz naše more ima svoga lera. Ti ljudi shvataju svijet, zemlju, entitet, narod, samo kao jedan mali, svoj, sokak. A u mom malom sokaku mogu da igram i ludu i priludu, i kiridžiju i rakidžiju, i političara i propaličara, da vidim i ćara i para.
• Narciosidi. Neostvarena žgadija prenatrpana u svom duhu, umu i biću, pokušajima i neuspjesima, opterećena dugoročnim drugoligaštvom, krajputaštvom, i zapostavljenošću. Taj stampedo nikad nije bio nešto i stoga će u svakoj prilici prihvatiti Aranžman. Eklatant ovog segmenta je Zlatko Lagumdžija. Samo što je on imao sreću da šinjelaše Ceka hitro transformiše u Samodopadljivupozornicu, SDP.
• Poturice. Ljudi bez vjere u bilo šta pa i u sebe. Sposobni da promijene vjeru, naciju, ideologiju, ideju, put, smjer, opanke, priglavke, nokte, sve za bilo šta i nizašta. To su isjevice ovdašnje istorije. Ono što ostane u situ nakon prosijavanja. Nije prošlo ni kroz jedan otvor u mrežici, nije prispjelo nigdje. To je samoživa klika individualaca, snalažljivaca, samogleda, samoroda i samoćara. Oni su znak truleži svakog društva, vjere, nacije i politike.
• Mesijanci. Kada je rušen Srpski narodni savez, jedan doktor, lijep i narciosidan kakav samo doktor može biti, izabran je za predsjednika ili tako nešto pa je izjavio Budućnost politike u Republici Srpskoj pripada mladim i pametnim kao što sam ja. Sunce ti jebem.
• Mudoškripci. Neki pripadnici prethodnih kategorija, koji su kao junoše prošli kompatibilne faze pa dospjeli u situaciju da im Veliki Korojači, ili Lokalni Manipualtori, uhvate mudanca u škrip i ucijene ih na dulji rok. Ivanić i Čavić.
A cijela galerija likova iz ova četiri segmenta, i još mnogih manje važnih, nepomenutih, ako prijeđe određenu mjeru, znak je ozbiljne bolesti društva. Radi se o ljudima koji nisu sposobni da stvore ideju ili da prate ideju, nisu sposobni da budu zdrav dio kolektiviteta, da odrede mjeru sebi i drugima, da priznaju svoj kvalitet i škart, da shvate da je društvo najobičnije održavanje vatre a ne prizivanje poplave ili podmetanje požara.
U manjim količinama treba ih tolerisati kao očigledne primjere devijacija.
Ali nikada ne treba smetnuti s uma da su to stjenice, krvopije, mrmci i strvci svakog društva.
Vijest je odjeknula kao grom iz blata.
Pošto Drina nije potekla uzbrdo i pošto Naša stranka nije postala naša i pobijedila fašiste u Republici Srpskoj, a Bojan Splavar Bajić i Nezdravko Aladža Krsmanović nisu postali nešto, Bojan je odlučio da podnese ostavku. Kongres stranke će u narednom periodu izabrati novo rukovodstvo, STJ.
Znači, svaki skup korisnika lifta u ulici Trive Amelice može biti kongres. Znači, politička ideja je tako čvrsta, STJ, da je na prvoj prepreci pala ostavka. Za veliku ideju kakvu je najavljivala Naša Bojana, potpomognuta antifašistom poznatim kao Kara Od Oskara i ekspertom za saradnju sa Cecom Šlaufarom, Damirom Miljevićem, koji je već ranije, tu, nekidan, napusto Splav Koji Tone, vrijedilo je ginuti sve dok se čuju pištaljke iz Garaža Patriotskih Ambasada. A ne tako, odmah ostavka. Kao da je Naša Bojana kriva. Krivi su fašisti za koje je glasao ludi narod srpski u Republici Srpskoj. Marš od mene. Marš da te nema ni u pičci maternoj. Znači, demokratija je igrala jedno ljeto i septembar cijeli. Sve ostalo je režim, fašizam, diktatura, torutura, cenzura.
Boro i Ramiz, Bojan i Danis. Istorija se jednaput javlja kao falsifikat a drugi put proserica.
Međutim, za političku istoriju BiH, zanimljivi su jednokratni akteri, kratkoročni plaćenici, jevtini opsjenari i, uopšte, golubovi koji su zaduženi da jednog ranog jutra, ali samo jednog, sa žica niskog napona, zaseru staze u Naseobini.
Oni su ljudi posebnog kova. Karakteri za jednočinke. Ličnosti koje su tako amorfne da mogu da podnesu jednokratnu upotrebu.
Dijele se na četiri klase: političar, analitičar, novinar, nevladičar.
Instruirani su iz istog logističkog centra, obučeni na istim skriptama i kupusarama, zadojeni istim misionarskim vizijama, plaćeni su istim crnim jednokratnim parama.
Jednokratni političar
Zarad ostvarenja formule koju su Veliki Krojači smislili kao spasonosnu za BiH, Božo Ljubić je odvojio HDZ 1990. Zarad ostvarenja formule koju su Beogradski Krojači smislili za Republiku Srpsku Milanko Mihajlica je odvojio radikale Republike Srpske od Šešelja. Kara Od Oskara, umjesto da pokuša snimiti neki dobar film, na lovorikama Politiziranog Oskara, prihvata epizodnu ulogu političara. Ceca Šlaufara osniva Depos. Čavić osniva DP. Krsmanović se odvaja od Socijalističke partije dajući do znanja da su najmanje vrijedni oni koji se zadnji odvajaju. Ivanić je osnovao stranku da bi Esdees vratio na vlast.
Šta imamo danas. Božo Ljubić priča o trećem, većinskom hrvatskom entitetu. Pa mogao je ostati u HDZ i to pričati i ranije i utemeljenije i legitimnije. Možda dosad i ostvariti. Ali, bilo je probiguznije izmećariti malo u Sarajevu. Sada papagajiše Čovića da bi, kako-tako, ostako u sedlu. Mihajlica je ostao predsjednik stranke samo zato što su svi napustili stranku. Oskarovac se deklarisao kao patološka jedinka smanjenje samokontrole. Bajić odlazi. Odlazi i Damir. Ivanićeva stranka je dobila četrdesetak hiljada glasova, za dvadeset hiljada glasova manje nego nego Nikola Špirić sam.
Imamo i to da su birači zvedeni tim protuvama bacali glasove kao pišači uz vjetar. Nisu zloupotrijebljeni jednokratni političari nego birači i njihovi glasovi.
Jednokratni analitičar
To su one jedinke koje su već svrstane u plaćeničku kamarilu. Dobiješ neke sitne parice da uradiš neko istraživanje, da objaviš neki zbornik, pozivaju te na sesije, počaste te da budeš moderator a onda te promovišu u analitičara. Najveći dio tih analitičara razumiju se u politička stanja i trendove KM U KK, ko Mara u kriv kurac. Sociolozi, psiholozi, doktoratori u pedesetpetoj, govore o politici malo utemeljenije nego Kara Od Oskara.
Kamarila Analitičara služi kao intelektualni privid, pametna draperija, umna potka, za kordone jednokratnih političara. Jer kad, čovjek pogleda te politikoide, od Milanka, Zdravka, Bojana, Danisa, veterana Čavića i Ivanića, potrebna mu je psihoterapija da ih prihvati. Zato služi Kamarila Aanalitičara.
Jednokratni novinar
Asad Adio. Koji je prodao magazin Dane Oslobođenju. Jedan je od njih. U svojoj kratkoročnoj karijeri prodavao se svake sezone za nekoga. Ali ne samo novine iz arsenala Jedan čovjek – jedne novine. Koriste se i cijele televizije, ATV, FTV, BHT. I velike novine, banjalučki podlistak beogradskog Blica. Njihov zadatak nije primarno u tome da daju prostor Jednokratnim Političarima. Ti novinari i mediji su zaduženi za stvaranje crne slike stvarnosti koja u duljem vremenu treba da produkuje beznađe i apatiju a nakon toga, na pogodan fitilj, da omogući revolt i široke socijalne nemire. A onda se Jednokrati pojavljuju Na Belom Konju Spasiteljskom. Poznata je storija te jedne televizije u kojoj je novinar četiri puta, u dva minuta, penzionercu postavio pitanje: Kada ćete pozvati penzionere na ulice. Neki od tih novinara se toliko užive u ulogu promotora crnog talasa, opšteg potopa, da im se na licu ocrtava sva egzaltacija providitelja, sladostrasnika i mrtvozornika istovremeno.
Kondomski nevladičar
Više od četiri hiljade nevladinih organizacija ima u BiH. A više od devet hiljada registrovanih. To je tzv. Civilni, Nevladin sektor koji bi trebao da se bori za segmente društva i zajednice koji ne mogu da budu obuhvaćeni politikom, zaštitom, jednakošću, ravnopravnošću, pristupom politici i demokratiji. Ovdje se on kondominizirano koristi za rušenje režima, borbu protiv vlasti, za otvaranje vratnica, bogaza i kapija u lovišta i ispašu za jednokratne političare i partije. Oni ovdje broje zakone koji su donijeti u parlamentu i dokazuju da ih je donijeto manje nego što je planirano ili je moglo da se donese. Npr. Umjesto da se bore za zaštitu pčelara o kojima niko ne vodi brigu, čak ni proizvođači šećera. Npr.
Ta armada nevladičara, aktivista nevladinih organizacija, tajno je finansirana iz blagajni Velikih Krojača. Njihov je zadatak takođe jednokratan.
Sad, kad je otišao Bojan, neuspjeli, nesuđeni, vodootporni iscjelitelj, ozdravitelj političkog stanja i duha, Bojan Torabi, možemo samo žaliti nad činjenicom da mladi ljudi prihvataju ulogu jednokratnih pelena za tajna aranžerska proseravanja i inkotinenciju. Tako se obnavlja jednoupotrebljivi rod Ivanića, Čavića, Ljubića i sličnih.
Osobina tog roda, političara prije svega, segmentirana je iz slojeva karakterologije ovdašnjeg življa koji su se taložili tokom istorije, zla, seksa, krvi i tla. U soj Jednokrata ugrađeni su:
• Vlastoljupci, oni koji nisu prošli kontrolu kvaliteta, bez DIN, JUS ili ISO standarda, obični pratioci događaja, sačekuše otpadaka vlasti, uticaja i moći.
• Srebroljupci, oni iz uloge Pseta u sapunici Baci mu ko psu u sindžiru. Kladim se da je mnogo onih, koje sam pomenuo, i drugih, koji su sa ponosom uzimali eure i dolare u svoje čiste, nežuljane, profinjene, providne političke ruke izgovarajući molitvu Ovo je mali korak za Čovječanstvo ali veliki korak za Mene.
• Ćorkanovci. Svaki grad uz naše more ima svoga lera. Ti ljudi shvataju svijet, zemlju, entitet, narod, samo kao jedan mali, svoj, sokak. A u mom malom sokaku mogu da igram i ludu i priludu, i kiridžiju i rakidžiju, i političara i propaličara, da vidim i ćara i para.
• Narciosidi. Neostvarena žgadija prenatrpana u svom duhu, umu i biću, pokušajima i neuspjesima, opterećena dugoročnim drugoligaštvom, krajputaštvom, i zapostavljenošću. Taj stampedo nikad nije bio nešto i stoga će u svakoj prilici prihvatiti Aranžman. Eklatant ovog segmenta je Zlatko Lagumdžija. Samo što je on imao sreću da šinjelaše Ceka hitro transformiše u Samodopadljivupozornicu, SDP.
• Poturice. Ljudi bez vjere u bilo šta pa i u sebe. Sposobni da promijene vjeru, naciju, ideologiju, ideju, put, smjer, opanke, priglavke, nokte, sve za bilo šta i nizašta. To su isjevice ovdašnje istorije. Ono što ostane u situ nakon prosijavanja. Nije prošlo ni kroz jedan otvor u mrežici, nije prispjelo nigdje. To je samoživa klika individualaca, snalažljivaca, samogleda, samoroda i samoćara. Oni su znak truleži svakog društva, vjere, nacije i politike.
• Mesijanci. Kada je rušen Srpski narodni savez, jedan doktor, lijep i narciosidan kakav samo doktor može biti, izabran je za predsjednika ili tako nešto pa je izjavio Budućnost politike u Republici Srpskoj pripada mladim i pametnim kao što sam ja. Sunce ti jebem.
• Mudoškripci. Neki pripadnici prethodnih kategorija, koji su kao junoše prošli kompatibilne faze pa dospjeli u situaciju da im Veliki Korojači, ili Lokalni Manipualtori, uhvate mudanca u škrip i ucijene ih na dulji rok. Ivanić i Čavić.
A cijela galerija likova iz ova četiri segmenta, i još mnogih manje važnih, nepomenutih, ako prijeđe određenu mjeru, znak je ozbiljne bolesti društva. Radi se o ljudima koji nisu sposobni da stvore ideju ili da prate ideju, nisu sposobni da budu zdrav dio kolektiviteta, da odrede mjeru sebi i drugima, da priznaju svoj kvalitet i škart, da shvate da je društvo najobičnije održavanje vatre a ne prizivanje poplave ili podmetanje požara.
U manjim količinama treba ih tolerisati kao očigledne primjere devijacija.
Ali nikada ne treba smetnuti s uma da su to stjenice, krvopije, mrmci i strvci svakog društva.
