среда, 3. новембар 2010.

NOVO RUHO CARA BAKIRA
Moj novi omiljeni lik, Izvini Bakir, dao je, intervju za Frankfurter Algemajne Vaktung.
Elementi:
Najveći njihov problem (Srba) je njihov vođa Milorad Dodik koji tačno zna kako da provocira i postavlja prepreke.
• Srbi su, inače, priglupa sirotinja raja, najmanje polovina od onih koji su prisutni glasaju za Najveći Njihov Problem. Oni bi bili daleko bolji da Dodik nije najgori. Nešto mi se, ipak, čini da je narod pametan. Uvijek glasa isto. Samo traži nove i pametnije glavne junake iste knjige. A zaštita Srba od istrebljenja na ovim prostorima i zaštita Republike Srpske, ne liči mi na provociranje i postavljanje prepreka.
Ubuduće se mora pridobiti Dodik da se založi za bolje odnose među narodima.
• To što je zabalegano u dvadeset godina, od trenutka kada se Babo Alija založo za BiH umjesto za mir, ne može oprati ni bataljon Dodika. Sada bi sve natovarili na Dodika i na Srbe. Srbima je natovarena agresija, natovareni zločini, natovaren genocid, natovareno silovanje muslimanki, samo što se Haris izvukao. Sada bi im natovarili i patrirotizam, bolje odnose među narodima, dok im Oni biraju Njegovo Ljiljanstvo za Člana.
Da uđe s nama u koaliciju. On mora, međutim, promijeniti svoj stav. Ne smije stalno govoriti o raspisivanju referenduma, zaoštravati situaciju. Mora razviti veći patrirotizam za zemlju.
• Doima me se ovo muslimansko ostavljanje prostora za druge. NE SMIJE, MORA... Za patriotizam nije zadužen Dodik a ni Bakir, za patriotizam je zadužena zemlja. Ako je u mogućstvu. Patriotizam se ne usvaja prostom većinom, a ni dvotrećinskom. Patriotizam se dobija borbom za svoju zemlju, nekad, vađenjem jednjaka, nekad gandijevski. A poznato je kako smo se i za koje zemlje ovdje borili. Bakir, i drugi mu, mora se opredijeliti. Ili će tražiti od Dodika da bude patriota ili genocidni četnik. Ne može i kama i sladoled. A ovo „Ne smije“ i „Mora“ to je tipično muslimansko ostavljanje prostora. Izvan čaršije. Baš vladalački, fermanski, stambolski. Referendum, veli Bakir. Kad Mi raspisujemo referendum, čim su Srbi zamakli iza ugla, u onoj prostranoj sarajevskoj noći, može. Kad neko drugi pomene referendum onda Mi, Zlatko naš, pomene vojnu intervenciju protiv Republike Srpske. Dok ne dođu Mudžahedini.
BiH je Dodikova zemlja jer je u njoj rođen.
• Ne znam za Dodika, ali bolje da ga ne pitate. Što se mene tiče, ovo nije moja zemlja, nisam u njoj rođen, nisam za nju ratovao, gladovao i pjesme pjevao. Bilo je godina u kojima sam, kadgod sam mogao, svakodnevno, mater joj jebao. Naseobina je nastala nakon mene, a i Dodika. Ona je rođena pored mene a ne ja u njoj.
BiH se ne može podijeliti. Kad to nisu uspjeli 92. i 93. neće nikada uspjeti.
• Podijeliće se. Podijeliće se. Izjava nadležnog Departmenta me je učinila optimističnim. Kad oni kažu da su za cjelovitu zemlju i njene granice, stvar se obično izvrati. 92. i 93. je nismo dijelili na najbolji način. Nismo prilagodili tehnologiju. Srbi je dijelili kod Karlovca a Hrvati na Drini. Ovaj put, Naseobina će se sama podijeliti a podijeliće je Sarajevo proizvodeći svoje Harise, Zlaje, Bakire... Prvi Njutnov zakon podjele: Podjela, kada dovoljno oteža i sazri, sama pada u krilo.
Islam u BiH tolerira druge, ne nameće se, ostavlja drugima prostor. U BiH su građeni crkveni objekti kada su muslimani vladali ovom zemljom.
• Nisu muslimani vladali ovom zemljom. Vladali su Turci. Jesu građeni crkveni objekti ali po vukojebinama. Pošto su Turci i muslimani držali gradove i čaršije a Srbi bježali u brda gdje se Turcima nije dalo ići u osvajanja i vladanja. Tek u dvadesetom vijeku Srbi su počeli da se krštavaju u dolinama. A islam je tolerantan u pizdu maternu. Ckvu Aja Sofiju su pretvorili u sušaru za šljive. Pravoslavci nisu toleratni ni mrvu. U sepetu nisu ostavljali prostora za druge.
Mjesto kao što je Srebrenica, nikada se ne može odvojiti od BiH.
• 2. oktobra 1413., pouzdano, Srebrenica je bila u sastavu Srbije. Kao i Znepolje, Mačva, Beograd, Zeta. A u doba Kulina bana, 1180 – 1204, Sarebrenica je bila hrišćanska. Djelovale su pravoslavna crkva i rimokatolički red Franjevaca. Sve može, Bakire. I to da jedan jedini Hrvat ostao u Srebrenici, učitelj, penzioner, ako nije i on pokojni.
Presvlači se ubogi Bakir. Starog Alije škola. Samo multi, prema svijetu, a samo mudži, prema umetu. Sada Bakir Izetbegović promoviše patriotizam, pravi rasadu od njega, pikira ga među Srbima, kani da ga rastići. Hrvate očito raspatriotisalo Komšićem. Promoviše bolje odnose među narodima. Doima se kao zakašnjela, zaboravljena i zalutala jeka.
Da ne zakasni i Bakir, bilo bi najbolje da se formulišu i realni politički interesi muslimana. Jer druga dva naroda su već formulisala svoje koncepte. A onda će lakše ići sa odnosima među narodima. Nekako je neprilično da se odnosi razvijaju na mom konceptu. Ti na mom, ja na svom. Toliko puta je bila premijera da glumaca skoro da i nema više.
Napomena: zelenopis je Bakirov govor