MURINJO MOTOKULTIVATOR
Dakle, onaj Murinjo.
Provikan je kao veliki trener na osnovu uspjeha izvedenih na Romanovim parama. Ali, pošto ga je Roman otjerao i pošto Roman zna koje su dobre pare a koje ne, ja vjerujem da zna ko je dobar trener a ko ne.
Može se dogoditi da Inter, čije je šampionske temelje postavio Manćini pa, prema tome, uspjesi Intera nisu samo uspjesi Murinja, i osvoji Ligu šampiona. Ali neće. A i ako osvoji to neće biti dokaz da je Murinjo dobar trener. Čak ni trener. Njega velikim trenerom čine samo rutinerska privincijalna pera sportskih novinara.
Da je veliki trener, pobijedio bi Barselonu igrom, taktikom, koncepcijom. Naučio bi, za tolike godine, kako se pobjeđuje Barselona.
No, njegova taktika, nakon nezasluženo dobrog rezultata u Milanu, bila je ova: Uđite vas devetorica u šesnaesterac, pozatvarajte prozore i vrata, zabarikadirajte se, olovni katenačo da se Helenio Herera usere a ne prevrne u grobu, dvojica se popnite na prečku, pa, ako Mesi, Čavi ili Bojan uđu u šesnaest, polijte ih vrelom vodom.
Dobro, Internacionale nema igrače i tim za pobjedu nad Barselonom i nije lako doći tamo igrati se lopte i popušiti naočigled. Ali to niko ne bi uzeo kao manu Murinju. Ovako, Murinjo je uništio igru po cijenu jedne eliminacije boljeg tima. Onemogućio je igrače Intera da igraju, da pokažu hrabrost i znanje, da se nadmeću u vještini, što i jeste fudbal. Murinjovo je bilo samo, na primjer, da ne kaže Etu da igra peticu kao nekad Holcer. Murinjo je imao obavezu da Eta iskoristi bolje nego što je to radio Pepe, prije nego što se zajebao i dao ga za Ibragejimovića. To bi bio veliki trener. Ali, Murinjo je veliki trener kao što je motokultivator veliki traktor. U stvari, Murinjo je motokultivator u fudbalu. Njegov činak je takav, na travnjak, na tehniku, na taktiku: samelji, zdrobi, pojedi busen, samo ispljuni prskalicu, izvali mu zglob, razgrimasaj se, poliži kameru, pogini za loptu.
Murinjo, sa njuškom rovokopača i fudbalskim intelektom oklopne kornjače, običan je ubica fudbala.
Nešto kao Real koji je ubica trenera. Fudbala i fudbalera.
Nepravedno je da dobija medijsku prednost nad desetinama dobrih trenera koji marljivo rade godinama i decenijama da bi stvorili nekoliko igrača, stvorili tim ili igru, nadmudrili druge fudbalske skupine i njihove učitelje, bez pozorišta, krljanja, divljanja i mrzovolje. Kao što je nepravedno da Pelegrini, nesporno vrijedan trener i stvaralac, puši u bolesnom Realu gdje će ga mediji sada uništiti i raspljuvati ko pljuvaonicu u grudnoj bolnici. A dragulj je u odnosu na Murinja.
Neće pobijediti Bajerna. Iz nekoliko razloga.
Najprije, Bajern ima urođenu motivacionu strukturu tima koju je Olić, samohodni gusjeničar, igrač koji je u stanju da pojede svoju nogu dok trči prema protivničkoj mreži i postiže gol, dodatno unaprijedio. Bajern ima sistem igre i timski sklop bolji od Intera. Bajern nema igrače koji „vise“ kao što neki u Interu „vise“ okačeni sa strane, Eto, Baloteli...
A i ako ga pobijedi, poznato je da ja teže mijenjam mišljenje nego što se krokodil presvlači.
Dakle, onaj Murinjo.
Provikan je kao veliki trener na osnovu uspjeha izvedenih na Romanovim parama. Ali, pošto ga je Roman otjerao i pošto Roman zna koje su dobre pare a koje ne, ja vjerujem da zna ko je dobar trener a ko ne.
Može se dogoditi da Inter, čije je šampionske temelje postavio Manćini pa, prema tome, uspjesi Intera nisu samo uspjesi Murinja, i osvoji Ligu šampiona. Ali neće. A i ako osvoji to neće biti dokaz da je Murinjo dobar trener. Čak ni trener. Njega velikim trenerom čine samo rutinerska privincijalna pera sportskih novinara.
Da je veliki trener, pobijedio bi Barselonu igrom, taktikom, koncepcijom. Naučio bi, za tolike godine, kako se pobjeđuje Barselona.
No, njegova taktika, nakon nezasluženo dobrog rezultata u Milanu, bila je ova: Uđite vas devetorica u šesnaesterac, pozatvarajte prozore i vrata, zabarikadirajte se, olovni katenačo da se Helenio Herera usere a ne prevrne u grobu, dvojica se popnite na prečku, pa, ako Mesi, Čavi ili Bojan uđu u šesnaest, polijte ih vrelom vodom.
Dobro, Internacionale nema igrače i tim za pobjedu nad Barselonom i nije lako doći tamo igrati se lopte i popušiti naočigled. Ali to niko ne bi uzeo kao manu Murinju. Ovako, Murinjo je uništio igru po cijenu jedne eliminacije boljeg tima. Onemogućio je igrače Intera da igraju, da pokažu hrabrost i znanje, da se nadmeću u vještini, što i jeste fudbal. Murinjovo je bilo samo, na primjer, da ne kaže Etu da igra peticu kao nekad Holcer. Murinjo je imao obavezu da Eta iskoristi bolje nego što je to radio Pepe, prije nego što se zajebao i dao ga za Ibragejimovića. To bi bio veliki trener. Ali, Murinjo je veliki trener kao što je motokultivator veliki traktor. U stvari, Murinjo je motokultivator u fudbalu. Njegov činak je takav, na travnjak, na tehniku, na taktiku: samelji, zdrobi, pojedi busen, samo ispljuni prskalicu, izvali mu zglob, razgrimasaj se, poliži kameru, pogini za loptu.
Murinjo, sa njuškom rovokopača i fudbalskim intelektom oklopne kornjače, običan je ubica fudbala.
Nešto kao Real koji je ubica trenera. Fudbala i fudbalera.
Nepravedno je da dobija medijsku prednost nad desetinama dobrih trenera koji marljivo rade godinama i decenijama da bi stvorili nekoliko igrača, stvorili tim ili igru, nadmudrili druge fudbalske skupine i njihove učitelje, bez pozorišta, krljanja, divljanja i mrzovolje. Kao što je nepravedno da Pelegrini, nesporno vrijedan trener i stvaralac, puši u bolesnom Realu gdje će ga mediji sada uništiti i raspljuvati ko pljuvaonicu u grudnoj bolnici. A dragulj je u odnosu na Murinja.
Neće pobijediti Bajerna. Iz nekoliko razloga.
Najprije, Bajern ima urođenu motivacionu strukturu tima koju je Olić, samohodni gusjeničar, igrač koji je u stanju da pojede svoju nogu dok trči prema protivničkoj mreži i postiže gol, dodatno unaprijedio. Bajern ima sistem igre i timski sklop bolji od Intera. Bajern nema igrače koji „vise“ kao što neki u Interu „vise“ okačeni sa strane, Eto, Baloteli...
A i ako ga pobijedi, poznato je da ja teže mijenjam mišljenje nego što se krokodil presvlači.
