UMRI OPOZICIONO
Veliki regionalni list koji se štampa na pivarskom papiru, Sarajevsko Oslobođenje, a prodaje se u ogromnom tiražu od čega 76 primjeraka otpada na Republiku Srpsku, odvojio je tri stranice za intervju sa Draganom Čavićem. Goga Katana, jedna od istaknutijih opozicionih osoba banjalučkog bosanskohercegovačkog novinarstva, poznata iz tajne gregorijanove garažirane večere u banjalučkom Ohaeru, osuđena je da učini taj intervju.
Čavićem se nije potrebno baviti, niti ima ikakve ozbiljne svrhe. Ali, svako ima neku nastranost.
Taj fenomen Čavić, zanimljiv je samo kao koncentrovani simbol i uzorak cijele opozicione svijesti i njenog stanja. Pa mi to može poslužiti kao jedino ozbiljno opravdanje.
Sam Čavić, pak, želi se sedamdesetšestorici čitalaca Oslobođenja.ba predstaviti kao vječni i suštinski opozicionar: Ja sam protiv Esenesdea i to je motiv mog političkog angažmana. Pa bio je na čelu najveće opozicione stranke. Zašto nije ostao na tom mjestu, ili zašto nije umio ostati na tom mjestu gdje bi taj njegov motiv imao stabilnu podlogu i ubojito oružje. Motiv je sitna protivjavna korist. Samo što Čavić to ne može tako da kaže.
Čavić i njegov Depe, nebitni su u opozicionom mozaiku. Kao i sve što ima od tih stranaka na tom guvnu. Osim Esdeesa, koji se uspio održati uprkos udarima fosila, mješina i trulih ponjava, poput Kalinića, Vučurevića... Opoziciona borba svih tih strančica svodi se na to ko će se prikačiti za taj opozicioni vagon jer im to garantuje još neku crkavicu, još neki naslovčić u novinama, još neku narcisoidnu seansu do izbora. Stoga Čavić, Krsmanović i svi drugi, nastoje da se stvori panopozicioni blok sveukupnih političkih faktora gdje bi onda sami sebi, drugima i javnosti slali poruku o jednakoj važnosti svih. Tada se ne bi vidjela sva mikroskopnost i nebitnost ubogih čavića razasutih po smetljarnicima, vršilištima i priručnim otpadima političke scene.
Njihova kuknjava seže prema Esdeesu i prema stranim mentorima koji, kuku lele, nemaju nikakav uticaj na Esdees pa ovaj ide u Beograd da sa Koštunicom pravi pakt a neće da priča sa opiljcima u Republici Srpskoj. To sarajevske i inostrane izdajnike dovodi u komične situacije: Evo, Esdees i beogradski četnici prave pakt. Poklaće nas ako pobijede. Jeste Milorad Četnik Bekrija, ali tek je pustio bradu. Bolje da se držmo njega i Manjeg Beha Entiteta a ne da dobijemo još jednu Četničku Državu na Balkanu.
Čavić, Krsmanović, Vaša i Njihova Naša stranka... prijete da će, ako Ivanić Pijemont ne uspije okupiti opozicione trice i kurčiće, sami izaći sa kandidatima za Predsjednika Republike i za člana Predsjedništva BiH. I Čavić kaže da će to učiniti. A to će oslabiti mogućnosti kandidata trojne opozicije. Priiiiiiiiiiimi me.
Teza opozicionih deminutiva, u koje, da se ne zajebavamo, ubrajam i Pedepe, slijedeća je: Svi u boj, u juednom šinjelu. Tako ćemo birače natjerati da glasaju za ili protiv Esenesdea i Dodika. Da nemaju treću mogućnost, veli Čavić. A to će donijeti najviše glasova.
Bez obzira što se ovo plaća, moram da im kažem da je tek to njihova propast. Birače se na taj način potcjenjuje, dovodi u iznudu, folira i depresira. Njima se mora ponuditi mogućnost da Glasaju Za Opozicioni Program. Glasanje protiv ne postoji. Demokratski izbori nisu referendum. Opozicija se ne može opredijeliti pa će na birače da prebace teret opredjeljenja za ili protiv.
Veoma pogrešno.
Veliki regionalni list koji se štampa na pivarskom papiru, Sarajevsko Oslobođenje, a prodaje se u ogromnom tiražu od čega 76 primjeraka otpada na Republiku Srpsku, odvojio je tri stranice za intervju sa Draganom Čavićem. Goga Katana, jedna od istaknutijih opozicionih osoba banjalučkog bosanskohercegovačkog novinarstva, poznata iz tajne gregorijanove garažirane večere u banjalučkom Ohaeru, osuđena je da učini taj intervju.
Čavićem se nije potrebno baviti, niti ima ikakve ozbiljne svrhe. Ali, svako ima neku nastranost.
Taj fenomen Čavić, zanimljiv je samo kao koncentrovani simbol i uzorak cijele opozicione svijesti i njenog stanja. Pa mi to može poslužiti kao jedino ozbiljno opravdanje.
Sam Čavić, pak, želi se sedamdesetšestorici čitalaca Oslobođenja.ba predstaviti kao vječni i suštinski opozicionar: Ja sam protiv Esenesdea i to je motiv mog političkog angažmana. Pa bio je na čelu najveće opozicione stranke. Zašto nije ostao na tom mjestu, ili zašto nije umio ostati na tom mjestu gdje bi taj njegov motiv imao stabilnu podlogu i ubojito oružje. Motiv je sitna protivjavna korist. Samo što Čavić to ne može tako da kaže.
Čavić i njegov Depe, nebitni su u opozicionom mozaiku. Kao i sve što ima od tih stranaka na tom guvnu. Osim Esdeesa, koji se uspio održati uprkos udarima fosila, mješina i trulih ponjava, poput Kalinića, Vučurevića... Opoziciona borba svih tih strančica svodi se na to ko će se prikačiti za taj opozicioni vagon jer im to garantuje još neku crkavicu, još neki naslovčić u novinama, još neku narcisoidnu seansu do izbora. Stoga Čavić, Krsmanović i svi drugi, nastoje da se stvori panopozicioni blok sveukupnih političkih faktora gdje bi onda sami sebi, drugima i javnosti slali poruku o jednakoj važnosti svih. Tada se ne bi vidjela sva mikroskopnost i nebitnost ubogih čavića razasutih po smetljarnicima, vršilištima i priručnim otpadima političke scene.
Njihova kuknjava seže prema Esdeesu i prema stranim mentorima koji, kuku lele, nemaju nikakav uticaj na Esdees pa ovaj ide u Beograd da sa Koštunicom pravi pakt a neće da priča sa opiljcima u Republici Srpskoj. To sarajevske i inostrane izdajnike dovodi u komične situacije: Evo, Esdees i beogradski četnici prave pakt. Poklaće nas ako pobijede. Jeste Milorad Četnik Bekrija, ali tek je pustio bradu. Bolje da se držmo njega i Manjeg Beha Entiteta a ne da dobijemo još jednu Četničku Državu na Balkanu.
Čavić, Krsmanović, Vaša i Njihova Naša stranka... prijete da će, ako Ivanić Pijemont ne uspije okupiti opozicione trice i kurčiće, sami izaći sa kandidatima za Predsjednika Republike i za člana Predsjedništva BiH. I Čavić kaže da će to učiniti. A to će oslabiti mogućnosti kandidata trojne opozicije. Priiiiiiiiiiimi me.
Teza opozicionih deminutiva, u koje, da se ne zajebavamo, ubrajam i Pedepe, slijedeća je: Svi u boj, u juednom šinjelu. Tako ćemo birače natjerati da glasaju za ili protiv Esenesdea i Dodika. Da nemaju treću mogućnost, veli Čavić. A to će donijeti najviše glasova.
Bez obzira što se ovo plaća, moram da im kažem da je tek to njihova propast. Birače se na taj način potcjenjuje, dovodi u iznudu, folira i depresira. Njima se mora ponuditi mogućnost da Glasaju Za Opozicioni Program. Glasanje protiv ne postoji. Demokratski izbori nisu referendum. Opozicija se ne može opredijeliti pa će na birače da prebace teret opredjeljenja za ili protiv.
Veoma pogrešno.
