уторак, 6. април 2010.

UKOPACIJA
Danas se Muharem Bazdulj, u Oslobođenju, izvanredno igra slučajnim ili namjernim slovnim greškama iz važnih riječi, važnih barem u Sarajevu, Blatko Lagumdžija i Sudijska Arabija, pa sam se i ja uslobodio da malo prevrćem Kočića povodom najnovije najezde Turaka u Sarajevo.
Došao Tajip, došao Mevlut, došlo pet, šest ministara vlade Turske, nešto više parlamentaraca turskog parlamenta, došao vođa organizacija islamskih zemalja... rastrčali se Blatko, Haris i svi da poprimaju goste, u ovom institutu, u onoj instituciji... toliko da su zaboravili na Breda i onu njegovu polovnjaču. A Alija bi, rahmetli, to iskoristio kao i dobrog bošnjanina Bonu.
Tajip, predsjedoglu vlade Turske, izjavio: Važnije nam je da BiH uđe u EU nego Turska. Može BiH u EU prije Turske.
Treba se dobro zamisliti.
Ozbiljnija strana Turske Ukopacije BiH mora da uzme u obzir i činjenicu da je posjeta na nekoliko visokih nivoa pala u samo predzorje posjete hispano-američkog dvojca zarad ustavnih promjena i poslijeizborne deklaracije.
Čak i ako nije namjerno tempirano, Turska ovdje demonstrira veliku moć koju ima nad BiH, mnogo veću nego što je ima Birisel i SAD, koji šalju predsjedavajuće i zamjenike. Nudi se najveći državni i birani nivo kao i svojevrsna zamjena za NATO, OIC.
Drugo, turski izbor domaćina je znakovrstan. Mitko i Haris. To mora biti predizborna poruka. Tom se trijažom kandidati i favoriti propuštaju kroz zadnja fina sita za separaciju. A Blatko Lagumdžija, Mitko Ćaršijski, ovim poništava svu svoju priču sa PES, Partijom evropskih socijalista, koju je na sva zvona i sve šatore, bio nedavno rasprostro po Saraju. Kameleonizirani proizvod majčice iz CeKa već danas je u bošnjačkoj priči. Turskoj priči, islamskoj priči...
Najezda Turaka na Sarajevo jedan je od konkretnijih proizvoda tropjeva Alkalaj – Davutoglu – Jeremić. I nikom ništa.
A kada Tadić dođe, bez kravate, na otvranje neke školice u Republiku Srpsku, digne se vascijela Država da protestuje. Zaltko i Haris, prije svega.