napomena: NA OVOM BLOGU MOŽETE OTVORITI ROMAN "PRSTI LUDIH OČIJU"
______________________
GRČKI BANKROT
Grčka je veoma bitna zemlja Evropske unije i Nato pakta. Ali ne zato što u Briselu, i evropskom i natoovskom, cijene Platona i Aristotela, nego zbog toga što je Grčka južni prag Evrope. U bezbjedonosnom, osvajačkom i odbrambenom segmetnu.
Grčkoj se decenijama opraštalo pravoslavlje, prelazilo se preko toga da nema nikakve veze sa ugljem i čelikom, jer EU je i počela kao veleprodajna zadruga za ugalj i čelik, trpio se njen kiparski pogled na svijet. Imala je, istrovremeno, evropsku demokratiju za uzor, socijaldemokraiju, desnicu, turizam.
Sada je stigla vijest – Grčka je bankrotirala.
Do aprila treba naći 20 mlrd eura kako bi servisirala sve obaveze.
Cijela storija, ako pod uzglavljem imamo ekonomsku krizu koja je objavila bankrot Amerike i koja je tamo i nastala, nije naročito zanimljiva. Otkad se kaže: Propo ko Grčka.
Ali je zanimljiva za relacije Evropske unije i BiH kao i za analizu relacija unutar EU.
Prije svega, kako su Eurozona i ta sva birokratska briselska tijela, komisije, izvjestioci, visoki predstavnici i niski patenici, dopustili da u samom, južnom, srcu EU, nastane takva finansijsk rupa koja se mjeri sa 12,7% bedepea koji odlazi da budžetski deficit. Kako je javna potrošnja godinama bila nekontrolisana a inostrana zaduženja tako raspojasana.
Kad se Bosni i Hercegovini gleda u svaku invalidsku kesu koju puni država. Ili u svaku penzionersku crkavicu. Kad se postavlja dva miliona uvjeta i pet milijuna uslova. Kada se novorođenčad i starci plaše sa desetinama hiljada zakona koje treba prevesti, usvojiti, nametnuti i primijeniti. Kada EU propisuje dužinu banane sa zakrivljenošću koja se dobije ako je njena dužina jednaka dvijehiljadeitristaosamdesetom dijelu zamišljenog kruga.
Od BiH se traži funkcionalna država. Unitarna država. Centralčna država. Državna država. Jedna adresa. Bosanska vlada. Jedan premijer. Jedan Predsjednik. Nijedan Srbin. Nijedan Hrvat. Jedan Bosanac, po mogućstvu Dobri Bošnjanin. Traži se seks nad ustavom. Traži se nemoguća misija, mitsko biće – sloboda kandidovanja i funkcionalna država, što je nespojivo. Jedno ima demokratsku vrijednost. Drugo ima upotrebnu vrijednost.
Od Grčke se nije tražilo ništa. Čak je i pod optužbom da je krila zaduženost, potrošnju i deficite. Da sam znao, da im dvaput, triput, pošaljem Doris Pak ili Kacina, pa da vide kako guja krsno ime služi. Znali bi oni šta ih čeka i šta treba da rade a ne da bankrotare u ladovini i reklamiraju grčka vjenčanja.
Sada će, kažu finacvijesti, Grčka pokušati da izda obaveznice na deset godina kako bi prikupila sredstva da otplati dugove ili barem kamate od nekoliko mlrd E. To, i ako uspije, samo znači da Grčka produžava svoj dug i u narednoj deceniji i da naduvava svoj balon, od iste sapunice koja na drugim mjestima nije mogla da izdrži. Druga varijanta je da zemlje Eurozone pomognu i daju pare južnom rastrošnom bratu. Ali, finansijaš Angele Merkel, rajhpragmatik, kakve ih je sve bog stvorio, i Bizmark, kaže: Mogu pare ali da se Grčka odrekne prava glasanja u institucijama EU.
To je briselska podvrsta bratstva i jedinstva. Finansijskog političkog i teritorijalnog ropstva.
Nakon bankrota Mađarske, koja i nije neka ekonomska referenca, ni vlastita, ni Briselska, bankrot Grčke je već ozbiljna eu-pojava. EU je, očito nešto drugo a ne ekonomska zajednica, jedno tržište, kvote, nezavisne centralne banke, euro kao zajednička i jedina valuta... ili to sve ne funkcioniše. Ili ne mora da funkcioniše, bitno je da su baze stabilne.
Šta BiH može da izvuče kao iskustvo?
Potrebna je samo kao k.č. Katastarska čestica.
Ali ni ZKI neće dobiti. Zemljišno-knjižni izvadak.
Grčka je veoma bitna zemlja Evropske unije i Nato pakta. Ali ne zato što u Briselu, i evropskom i natoovskom, cijene Platona i Aristotela, nego zbog toga što je Grčka južni prag Evrope. U bezbjedonosnom, osvajačkom i odbrambenom segmetnu.
Grčkoj se decenijama opraštalo pravoslavlje, prelazilo se preko toga da nema nikakve veze sa ugljem i čelikom, jer EU je i počela kao veleprodajna zadruga za ugalj i čelik, trpio se njen kiparski pogled na svijet. Imala je, istrovremeno, evropsku demokratiju za uzor, socijaldemokraiju, desnicu, turizam.
Sada je stigla vijest – Grčka je bankrotirala.
Do aprila treba naći 20 mlrd eura kako bi servisirala sve obaveze.
Cijela storija, ako pod uzglavljem imamo ekonomsku krizu koja je objavila bankrot Amerike i koja je tamo i nastala, nije naročito zanimljiva. Otkad se kaže: Propo ko Grčka.
Ali je zanimljiva za relacije Evropske unije i BiH kao i za analizu relacija unutar EU.
Prije svega, kako su Eurozona i ta sva birokratska briselska tijela, komisije, izvjestioci, visoki predstavnici i niski patenici, dopustili da u samom, južnom, srcu EU, nastane takva finansijsk rupa koja se mjeri sa 12,7% bedepea koji odlazi da budžetski deficit. Kako je javna potrošnja godinama bila nekontrolisana a inostrana zaduženja tako raspojasana.
Kad se Bosni i Hercegovini gleda u svaku invalidsku kesu koju puni država. Ili u svaku penzionersku crkavicu. Kad se postavlja dva miliona uvjeta i pet milijuna uslova. Kada se novorođenčad i starci plaše sa desetinama hiljada zakona koje treba prevesti, usvojiti, nametnuti i primijeniti. Kada EU propisuje dužinu banane sa zakrivljenošću koja se dobije ako je njena dužina jednaka dvijehiljadeitristaosamdesetom dijelu zamišljenog kruga.
Od BiH se traži funkcionalna država. Unitarna država. Centralčna država. Državna država. Jedna adresa. Bosanska vlada. Jedan premijer. Jedan Predsjednik. Nijedan Srbin. Nijedan Hrvat. Jedan Bosanac, po mogućstvu Dobri Bošnjanin. Traži se seks nad ustavom. Traži se nemoguća misija, mitsko biće – sloboda kandidovanja i funkcionalna država, što je nespojivo. Jedno ima demokratsku vrijednost. Drugo ima upotrebnu vrijednost.
Od Grčke se nije tražilo ništa. Čak je i pod optužbom da je krila zaduženost, potrošnju i deficite. Da sam znao, da im dvaput, triput, pošaljem Doris Pak ili Kacina, pa da vide kako guja krsno ime služi. Znali bi oni šta ih čeka i šta treba da rade a ne da bankrotare u ladovini i reklamiraju grčka vjenčanja.
Sada će, kažu finacvijesti, Grčka pokušati da izda obaveznice na deset godina kako bi prikupila sredstva da otplati dugove ili barem kamate od nekoliko mlrd E. To, i ako uspije, samo znači da Grčka produžava svoj dug i u narednoj deceniji i da naduvava svoj balon, od iste sapunice koja na drugim mjestima nije mogla da izdrži. Druga varijanta je da zemlje Eurozone pomognu i daju pare južnom rastrošnom bratu. Ali, finansijaš Angele Merkel, rajhpragmatik, kakve ih je sve bog stvorio, i Bizmark, kaže: Mogu pare ali da se Grčka odrekne prava glasanja u institucijama EU.
To je briselska podvrsta bratstva i jedinstva. Finansijskog političkog i teritorijalnog ropstva.
Nakon bankrota Mađarske, koja i nije neka ekonomska referenca, ni vlastita, ni Briselska, bankrot Grčke je već ozbiljna eu-pojava. EU je, očito nešto drugo a ne ekonomska zajednica, jedno tržište, kvote, nezavisne centralne banke, euro kao zajednička i jedina valuta... ili to sve ne funkcioniše. Ili ne mora da funkcioniše, bitno je da su baze stabilne.
Šta BiH može da izvuče kao iskustvo?
Potrebna je samo kao k.č. Katastarska čestica.
Ali ni ZKI neće dobiti. Zemljišno-knjižni izvadak.
