SARAJEVO – ŽARIŠTE ENDEMSKE OBNEVIDJELOSTI
Iz sarajevskog javnog mnijenja, mada se u sokačkoj mentalnoj arhitekturi teško uspostavlja bilo kakvo mnijenje, dolaze sve teže i teže dijagnoze.
Genocidnost. Fašizam. Bjesnilo.
Upravo je Bjesnilo Gojko Berić, Odstrelnik, u Oslobođenju, stavio u Istoriju bolesti Radončić Tornja i Avaz Fahrudina.
Odsustvo promišljanja, pomračenost umnih prizmi i nedostatak prstenova za izoštravanje slike, nerazumijevanje, primarna egzistencijalna mržnja... dovode do neprestane potrebe za skokovima u gradaciji teških dijagnoza. Nevina podsvijest odaje manjkavu svijest koju pokušava prikriti teškim dijagnozama. Paljanski Koljač. Balkanski Kasapin. Na drugoj strani podsvijest pere svijest koja je ipak dokučila barem neke natuknice istinitosti. Fatih, naš pradjed. Radovane, srpski sine.
Tako je sada Beriću problem Konstantna Opstrukcija Srpskog Nacionalističkog Bloka, predvođena Miloradom Dodikom, koja priječi ulazak u EU i NATO. Problem je Toranj i njegov Fahro. Koji hoće da bude prvi u Bošnjaka.
Gojko Berić, sa retuširanom fotografijom, nekada reportažist oslobođenja Hasana Grabčanovića i Hrvoja Ištuka, a reportaže je u tim dobima pisao onaj ko nije nizašta u redakciji. Nema informativne crte, nema refleksa, nema sklonosti ka podobnosti, daj da piše reportaže, ne može ništa usrati. Traži seoske učitelje koji su formirali KUD koji mili moji, ne razumije da Fahrudin Radončić, SBB, težnja da se bude prvi ili važniji u Bošnjaka, Avaz, nisu nastali zato što se Fahro jedno jutro zaboravio obrijati. Nastali su kao zakonita pojava razvoja društva. U kome je i Goja učestvovao. I kao posljedica sumraka ratne bošnjačke političke artikulacije. Da nije Fahrudina, bio neko drugi, Dževad, Mustafa...
Kada su svi, slineći, niz bradu od sreće, obarali komunizam, samoupravni socijalizam, i ćutali kada je Alija rekao da će za BiH žrtvovati mir, trebali su znati da Država daje topove, bogati volove a sirotinja sinove. Gojko Berić se sada osjeća kao poginuli sirotinjski sin. Zato pjeni na Toranj jer ga vidi kao novog vola Fahrudina Radončića. Bjesnilo. Nije bjesnilo. To je poslijeratna obnova i izgradnja. A u njoj, zakonito, sljedstveno, učestvuju oni koji se zadese na jednom od tri punkta koja sam naveo.
Kasno je, Goja. Kad gaće spadnu potpuno je besmisleno nekoga optuživati za nedemokratičnost uzvika: Naguzi se.
Tragično je da je Gojko Berić u Sarajevu. Iz Sarajeva se ništa ne vidi. Sarajevo je leglo obnevidjelosti. Ako bi se pomakao u Čajniče, u Cazin, u Konjic, Bjesnilo bi izgledalo posve drugačije.
Tako bi drugačije izgledala i Konstantna Opstrukcija Nacionalističkog Bloka Milorada Dodika.
Nije Opstrukcija. Nego zakonitost. Jasenovac, Čvor šahovnica-ljiljan, Bojkot ponoćnog referenduma za samostalnost, Dejtonski priznata Republika Srpska, Dodik... da nije Dodika, bio bi neko drugi.
Možda je najbolje rješenje Dodik. Treba bolje pogledati.
Ali ako doista taj Toranj, ili mu se smao čini, širi i bljuje bjesnilo, ispod bjesnila, i pričinjenog, teško se šta razaznaje.
Iz sarajevskog javnog mnijenja, mada se u sokačkoj mentalnoj arhitekturi teško uspostavlja bilo kakvo mnijenje, dolaze sve teže i teže dijagnoze.
Genocidnost. Fašizam. Bjesnilo.
Upravo je Bjesnilo Gojko Berić, Odstrelnik, u Oslobođenju, stavio u Istoriju bolesti Radončić Tornja i Avaz Fahrudina.
Odsustvo promišljanja, pomračenost umnih prizmi i nedostatak prstenova za izoštravanje slike, nerazumijevanje, primarna egzistencijalna mržnja... dovode do neprestane potrebe za skokovima u gradaciji teških dijagnoza. Nevina podsvijest odaje manjkavu svijest koju pokušava prikriti teškim dijagnozama. Paljanski Koljač. Balkanski Kasapin. Na drugoj strani podsvijest pere svijest koja je ipak dokučila barem neke natuknice istinitosti. Fatih, naš pradjed. Radovane, srpski sine.
Tako je sada Beriću problem Konstantna Opstrukcija Srpskog Nacionalističkog Bloka, predvođena Miloradom Dodikom, koja priječi ulazak u EU i NATO. Problem je Toranj i njegov Fahro. Koji hoće da bude prvi u Bošnjaka.
Gojko Berić, sa retuširanom fotografijom, nekada reportažist oslobođenja Hasana Grabčanovića i Hrvoja Ištuka, a reportaže je u tim dobima pisao onaj ko nije nizašta u redakciji. Nema informativne crte, nema refleksa, nema sklonosti ka podobnosti, daj da piše reportaže, ne može ništa usrati. Traži seoske učitelje koji su formirali KUD koji mili moji, ne razumije da Fahrudin Radončić, SBB, težnja da se bude prvi ili važniji u Bošnjaka, Avaz, nisu nastali zato što se Fahro jedno jutro zaboravio obrijati. Nastali su kao zakonita pojava razvoja društva. U kome je i Goja učestvovao. I kao posljedica sumraka ratne bošnjačke političke artikulacije. Da nije Fahrudina, bio neko drugi, Dževad, Mustafa...
Kada su svi, slineći, niz bradu od sreće, obarali komunizam, samoupravni socijalizam, i ćutali kada je Alija rekao da će za BiH žrtvovati mir, trebali su znati da Država daje topove, bogati volove a sirotinja sinove. Gojko Berić se sada osjeća kao poginuli sirotinjski sin. Zato pjeni na Toranj jer ga vidi kao novog vola Fahrudina Radončića. Bjesnilo. Nije bjesnilo. To je poslijeratna obnova i izgradnja. A u njoj, zakonito, sljedstveno, učestvuju oni koji se zadese na jednom od tri punkta koja sam naveo.
Kasno je, Goja. Kad gaće spadnu potpuno je besmisleno nekoga optuživati za nedemokratičnost uzvika: Naguzi se.
Tragično je da je Gojko Berić u Sarajevu. Iz Sarajeva se ništa ne vidi. Sarajevo je leglo obnevidjelosti. Ako bi se pomakao u Čajniče, u Cazin, u Konjic, Bjesnilo bi izgledalo posve drugačije.
Tako bi drugačije izgledala i Konstantna Opstrukcija Nacionalističkog Bloka Milorada Dodika.
Nije Opstrukcija. Nego zakonitost. Jasenovac, Čvor šahovnica-ljiljan, Bojkot ponoćnog referenduma za samostalnost, Dejtonski priznata Republika Srpska, Dodik... da nije Dodika, bio bi neko drugi.
Možda je najbolje rješenje Dodik. Treba bolje pogledati.
Ali ako doista taj Toranj, ili mu se smao čini, širi i bljuje bjesnilo, ispod bjesnila, i pričinjenog, teško se šta razaznaje.
