четвртак, 18. фебруар 2010.

NOVINARSTVO NA KOLJENIMA
Novinarstvo, govorim o nepostojećim i nerealnim stvarima, samo je realno prezentovanje potpunih činjenica, njihovo realno koreliranje i relativiziranje i, po mogućnosti i pameti, trendiranje.
Više strana, više izvora, i ostala sranja, tipa: prema izvoru poznatom redakciji, prema izvoru koji je želio da ostane neimenovan, prema pouzdanim informacijama, prema dokumentu koji je u posjedu redakcije... nisu novinarstvo i nisu bitna za novinarstvo.
I, novinarstvo nije navijanje, demonstriranje političkog opredjeljenja, ponašanje u stilu vlasnika i zastupnika političke opcije, ponašanje medija kao političke stranke, opozicionartsvo vlastima, sluganstvo vlastima, intelektualni amaterizam, društveni voajerizam i prostituisanje sa motom Neko će platiti da se objavi a neko da se ne objavi.
Novinarstvo u BiH ne postoji. Na koljenima je. To nisu kontradiktorne ocjene. Poza na koljenima ne ostavlja mjesta sumnji.
Baronesa Ketrin Ešton, visoka predstavnica za spoljnu politiku EU, simpatična ženica sa nesimpatičnim engleskim oblačenjem, boravila je u istorijskoj posjeti kolonijama na Balkanu. U Sarajevo je stigla noću a europljanin i naš visoki predstavnik (ti meni vojvodo a ja tebi serdare) dočekao ju je i dao joj buket cvijeća. U mom selu, sjećam se dobro iako sam minijaturan i gologuz pičio po prašini, pradjed Toman je držao predavanja mudonjama u familiji i u selu: Noću se ne daje cvijeće ženama. Ako nemaš šta pametnije da je pitaš, odnesi napoj krmcima.
Kad je stigla, spopali su je mediji. Dva pisanska medija su načinila i intervjue. U ta dva medija četiri pitanja su s koljena, prosto felacijsko-kolonijalna, podaničko-otomanska, robovska:
· Šta ćete tražiti od vlasti BiH
· Šta je nova strategija za BiH
· Ko je odgovoran za blokiranje reformi
· Smatrate li da su Referendum i druge sportske aktivnosti Milorada Dodika prijetnja...
Pitanja, ukupno, u dva intervjua, i nije bilo mnogo više.
Mediji su, dakle, Baronesi izrekli, otprilike ovu pjesmu, u prozi, žalosnicu, pokornicu:
Mi, Baroneso, o Visoka predstavnice, smo robovlje vaše i priznajemo Krunu EU, i vlast EU, i vojsku EU, i strane sudije u našim sudovima, i sve drugo što imate činiti prema nama, podanicima i vašim vlastoljupcima. Recite, Baroneso, Najviša Naša, šta ste nam od Giljotina Bonskih donijeli u sanducima na slonovima vašim, šta nam Kruna šalje za užitak i napredak, kako li se ono zove, Strategija, Stradija, Stragedija... O Baroneso, hvala presvevišnjem Briselu što Vas je poslao da kažete ko je odgovoran za zastoje u našim svetim, nasušnim krvopotrebnim Reformama, ko je odgovoran da mu mi mrtvu babu, u trulu sisu, u ladnom grobu... šta je Kruna Brisela poslala u katil-fermanu za Referendumaše naše. Kazuj Baroneso je li dovoljno što klečimo, ako treba da legnemo, potrbuške, pa, ako imate čim...
Umjesto da su, neobrazovani i nenačitani jadnici, upitali Baronesu:
Ako si se vatila tih visokih dužnosti, Baroneso, znaš li zašto oni beemvei, henkeli, njemački, ikea ćirlična a švedska, nivea, puma, vaz, nije ruski, ne, ne, metro, fiat markione... idu listom u Srbiju a iz BiH, naše a kolonije vaše, pobjegao i narodnivagen. Zašto u Hrvatsku idu frime Birselske Krune a u našu avliju niko, Baroneso. Nemojte nam reforme, koliko ste se vi ispatili oko tih lisabonskih.
Fabrike, dajte nam fabrike, ne vidjesmo davno fabrika, Gospodarice.