четвртак, 16. април 2009.

IVANIĆ ZA KAPITULACIJU REPUBLIKE SRPSKE
Banjaluka postaje važno mjesto za razgovore sa marginalcima.
Američki ambasador je boraveći u opsežnoj posjeti glavnom gradu Republike Srpske razgovarao sa predsjednikom skororegistrovane, jedvapostojeće partije Dragana Čavića, Demokratske partije. Sa njim je razgovarao i novi VP Incko, za vrijeme prog dolaska u taj BauštelBanialuka.
Šef delegacije MMF za Opštu okvirnu zemlju BiH, izvjesni Kostas Hristu, takođe je boravio ovdje, u prvim razgovorima oko aranžmana u BiH. Tek treba ići u FBiH, bože sakloni. Kostas se sastao i sa Mladenom Ivanićem, liderom Pedepea.
Sve to nije bitno za opštu političku sliku. Kurtoazno je da se važni međunarodni faktori sastaju sa širokim spektrom ličnosti.
Bitno je, međutim, šta najveći dio iz tog širokog spektra priča, zahtijeva i predlaže inostranim faktorima.
Ivanić, na primjer.
Prema novinskim vijestima, Ivanić je iznio mišljenje da bi glavne aktivnosti MMF trebalo usmjeriti na uvođenje reda u trošenju budžetskog novca i onog ostvarenog privatizacijom Telekoma Srpske.
Pošto je pomenuo Telekom Srpske, očito je mislio i na budžet Republike Srpske.
Vidi se da su Ivanićevi preci živjeli pod Otomanskom imperijom. U prvoj ugradnji genetska šasija sadrži zahtjev za Pašom u Stambolu.
Ivanić, u stvari traži da legalne institucije Republike Srpske kapituliraju i da im se uvede visoki predstavnik za trošenje novca. Na taj način stavlja van snage i Narodnu skupštinu koja usvaja budžet Republike Srpske, sa svim njegovim stavkama i koja može da ga kontroliše u svako doba. On stavlja van snage i sve kontrolne mehanizme i institucije Republike Srpske.
Taj demokratski progres je nevjerovatno raširen virus, od zaštite javnih nužnika od fikslanih kasa do instaliranja MMF-a kao glavnog kontrolora trošenja sredstava u demokratskoj nezavisnoj zemlji. Ivanić bi, kao doktor i profesor ekonomije, trebalo da zna šta je MMF, kakva mu je funkcija, kakve su posljedice njegovog djelovanja, koliko može da zadire u ekonomski i politički suverenitet bilo koje zemlje, pa i BiH. Odnosno, Republike Srpske.
Ovakvu ekonomsku glupost niko nije provalio još od Karadžićeve reforme Po šumama i gorama, kada je predložio da svaki borac Vojske Republike Srpske dobije, jedan kroz jedan, deset dunuma šume.