ČLANOVI PREDSJEDNIŠTVA R BiH
LOVOSTAJ ZA KAPITALCE
Ministarstvo inostranih poslova Svena Alkalaja, koje, u slobodnom vremenu, šest časova nedjeljno, honorarno radi i za BiH, odlučilo je da povede diplomatsku akciju kako bi se zaštitili članovi Ratnog Predsjedništva Ratne, dakle, nepostojeće BiH. Članove, predsjedništva, Ejupa Jugosloverna Ganića i Stjepana Lulu Kljujića, treba zaštititi od sudova Srbije jer je protiv njih podignuta optužnica za Sarajevsku Dobrovoljačku, pa će se u tu svrhu obilaziti strane ambasade i moliti za učešće u humanitarnoj akciji Spasimo Dobre Duše Stjepana i Ejupa. Dobrotvornu akciju su organizovali izvjesni Zoran Perković, Jasmina Pašalić i Davorka Ištuk, sve uposlenici alkalajisanog ministarstva i sve poštovaoci lika i djela dvojice sarajevskih marginalaca koji sada dobijaju status kapitalaca u nacionalnom parku, pa ih se ne može odstrijeliti nego samo fotografisati za emisije Politički opstanak.
Problematično je takvo djelovanje jednog ministarstva BiH. Ali obzirom da to spada u zajedničke institucije, nije me briga. Što više ovakvog djelovanja bude, to će odumiranje biti brže.
Problematično je, prije svega, to što nakon toliko vremena, od 92., ta BiH, zajednička, ravnopravna, multietnička, da prostiš, nije poduzela ništa za zločine koji su se dogodili pred njenim nosom i pred televizijskim kamerama. Nego još želi da nam plasira priču o patriotizmu, o odbrani od agresora. Trebalo je, to je bilo jasno i tada jer je rađeno po istom receptu kao sa pripadnicima JNA u Hrvatskoj i Sloveniji, pobiti vojsku koja se povlači i napušta legalne kasarne i prostore i tako izazvati krvoproliće. Agresora već imamo u ruci, razmišljali su, samo još da padne krv.
Sada te male miševe, pušače, ne samo lula, željne velike scene i „državne“ politike, foteljaškog podguzičja, nezasluženog društvenog i istorijskog položaja, ljubitelje vlasti i demonstratore amaterizma u politici i u ratu a, u stvari, bezočne krvločne uzurpatore otpadaka vlasti, treba zaštiti od sudova. Ta amaterska bagra mirno podnosi to što je Fikret Abdić u zatvoru, u drugoj zemlji. Ali kada se dirne u njihova djela, iz druge druge zemlje, onda treba pokrenuti sav diplomatski kor da ih zaštiti. Da li to znači da su i tada bili na sisi tog diplomatskog kora?
Usrana je zemlja u kojoj se u velike, zaslužne i izvanpravne političare i članove Ratnog Predsjedništva BiH a, stvarno sarajevske paravojske, promovišu Ejup Ganić i Stjepan Kljujić.
LOVOSTAJ ZA KAPITALCE
Ministarstvo inostranih poslova Svena Alkalaja, koje, u slobodnom vremenu, šest časova nedjeljno, honorarno radi i za BiH, odlučilo je da povede diplomatsku akciju kako bi se zaštitili članovi Ratnog Predsjedništva Ratne, dakle, nepostojeće BiH. Članove, predsjedništva, Ejupa Jugosloverna Ganića i Stjepana Lulu Kljujića, treba zaštititi od sudova Srbije jer je protiv njih podignuta optužnica za Sarajevsku Dobrovoljačku, pa će se u tu svrhu obilaziti strane ambasade i moliti za učešće u humanitarnoj akciji Spasimo Dobre Duše Stjepana i Ejupa. Dobrotvornu akciju su organizovali izvjesni Zoran Perković, Jasmina Pašalić i Davorka Ištuk, sve uposlenici alkalajisanog ministarstva i sve poštovaoci lika i djela dvojice sarajevskih marginalaca koji sada dobijaju status kapitalaca u nacionalnom parku, pa ih se ne može odstrijeliti nego samo fotografisati za emisije Politički opstanak.
Problematično je takvo djelovanje jednog ministarstva BiH. Ali obzirom da to spada u zajedničke institucije, nije me briga. Što više ovakvog djelovanja bude, to će odumiranje biti brže.
Problematično je, prije svega, to što nakon toliko vremena, od 92., ta BiH, zajednička, ravnopravna, multietnička, da prostiš, nije poduzela ništa za zločine koji su se dogodili pred njenim nosom i pred televizijskim kamerama. Nego još želi da nam plasira priču o patriotizmu, o odbrani od agresora. Trebalo je, to je bilo jasno i tada jer je rađeno po istom receptu kao sa pripadnicima JNA u Hrvatskoj i Sloveniji, pobiti vojsku koja se povlači i napušta legalne kasarne i prostore i tako izazvati krvoproliće. Agresora već imamo u ruci, razmišljali su, samo još da padne krv.
Sada te male miševe, pušače, ne samo lula, željne velike scene i „državne“ politike, foteljaškog podguzičja, nezasluženog društvenog i istorijskog položaja, ljubitelje vlasti i demonstratore amaterizma u politici i u ratu a, u stvari, bezočne krvločne uzurpatore otpadaka vlasti, treba zaštiti od sudova. Ta amaterska bagra mirno podnosi to što je Fikret Abdić u zatvoru, u drugoj zemlji. Ali kada se dirne u njihova djela, iz druge druge zemlje, onda treba pokrenuti sav diplomatski kor da ih zaštiti. Da li to znači da su i tada bili na sisi tog diplomatskog kora?
Usrana je zemlja u kojoj se u velike, zaslužne i izvanpravne političare i članove Ratnog Predsjedništva BiH a, stvarno sarajevske paravojske, promovišu Ejup Ganić i Stjepan Kljujić.
