BiH, ENTITETI
U PITANJU SU VIJEKOVI
Najrealniji od visokih predstavnika, Karl Bilt, nekidan je izjavio da će entiteska konstrukcija BiH ostati na snazi još dugo.
A u Sarajevu su Američani kupili prostor za ambasadu, Rusija će graditi svoju ambasdu, udruga arapskih zemalja, pojedinačno, takođe imaju ambasade, Iran, Turska, Saudijska Arabija...
BiH, sa svojim resursima i dostignućima ne zaslužuje ovakvu pažnju. Ovdje nisu smješteni ni bankarski i berzanski čvorovi, ovdje nema brzih transportnih željeznica, ovdje nema softverskih dolina i čuda, nema jake vojne sile, nema harvardskih i kembridžskih naukovina, nema automobilske industrije koja je otporna na recesiju, nema lansiranja dalekometnih raketa, nema uranijumskih postrojenja. Ovdje dvije veće trećine BiH, nemaju čak ni za penzije.
Pa šta je, onda, toliko privuklo strane ambasadne ulagače?
Odgovor je dao sam Karl Bilt.
Zima će biti duga i teška, što bi rekli Indijanci.
Kolikogod se Balkan, brdusine, nekad plemenskosrpske i plemenskohrvatske, uglavnom plemenskoslavenske, nekad turske, nekad austrougarske, nekad hitlero-kolaboracionističko-fašističke, doimao glibom, u materijalnom i duhovnom smislu, kao da, ovdje, ispod, površinske zemljine kore, djeluju zmijska klupka i spletovi negativnih energija unazad nekoliko milenijuma, on je i važna raskrsnica, predsoblje u čekaonica geostrateških i geopolitičkih solitera Evrope.
Kakvegod se mješalice upotrebljavale u istoriji, kakogod se slagale kockice podijeljene ili ujedinjene Evrope, kudgod išli kineski ili berlinski zidovi, Balkan ostaje važan. Uvijek kao zaprljano predsoblje, nikad kao vaćni sjajni salon.
Ne važan za ulaganje, izgradnju, industrijalizaciju ili opštu pažnju, tetošenje i uvažavanje, nego samo onako kako sam rekao. Jednima je to samo jedna važna tačka koju treba držati na privremeno zauzetoj teritoriji. Drugima je to čekaonica za ulazak u Evropu ili osvajanje Evrope. Trećima je to protivteg za neke druge čekaonice i predsoblja. Nije zalud Prudska trojka iz Drugog svjetskog rata, na Jalti, podijelila Balkan na pola i na dvije ineresne zone. Nije to bila nimalo ideološka podjela, niti kakav sporazum kapitalizma i komunizma.
I tako će ostati u predstojećoj borbi civilizacija, slavenske, azijske i arapske. Stotinama godina. Ko zna koliko ćemo puta još renovirati Ćupriju na Drini.
Shvatio je to Karl Bilt, ne samo zato što je pametniji jer je sa sjevera, nego i zato što je bio svjedok jedne od Jalti koja se, umjesto nekadašnje, za cijelu FNRJ, sada odvijala na prostoru Opšte Okvirne Zemlje BiH. Što su veći civilizacijski susreti i odmjeravanja konkretna istorija se više koncentriše. Dobija veću lokalnu specifičnu težinu.
Kako naši i njihovi zajednički organi i institucije, mislim na BiH, ne mogu promijeniti tok stvari, ostaje nam jedino borba za ekonomsko i socijalno jačanje.
Tako ćemo mi, i slijedeće generacije, lakše prolaziti brdovitom istorijom.
U PITANJU SU VIJEKOVI
Najrealniji od visokih predstavnika, Karl Bilt, nekidan je izjavio da će entiteska konstrukcija BiH ostati na snazi još dugo.
A u Sarajevu su Američani kupili prostor za ambasadu, Rusija će graditi svoju ambasdu, udruga arapskih zemalja, pojedinačno, takođe imaju ambasade, Iran, Turska, Saudijska Arabija...
BiH, sa svojim resursima i dostignućima ne zaslužuje ovakvu pažnju. Ovdje nisu smješteni ni bankarski i berzanski čvorovi, ovdje nema brzih transportnih željeznica, ovdje nema softverskih dolina i čuda, nema jake vojne sile, nema harvardskih i kembridžskih naukovina, nema automobilske industrije koja je otporna na recesiju, nema lansiranja dalekometnih raketa, nema uranijumskih postrojenja. Ovdje dvije veće trećine BiH, nemaju čak ni za penzije.
Pa šta je, onda, toliko privuklo strane ambasadne ulagače?
Odgovor je dao sam Karl Bilt.
Zima će biti duga i teška, što bi rekli Indijanci.
Kolikogod se Balkan, brdusine, nekad plemenskosrpske i plemenskohrvatske, uglavnom plemenskoslavenske, nekad turske, nekad austrougarske, nekad hitlero-kolaboracionističko-fašističke, doimao glibom, u materijalnom i duhovnom smislu, kao da, ovdje, ispod, površinske zemljine kore, djeluju zmijska klupka i spletovi negativnih energija unazad nekoliko milenijuma, on je i važna raskrsnica, predsoblje u čekaonica geostrateških i geopolitičkih solitera Evrope.
Kakvegod se mješalice upotrebljavale u istoriji, kakogod se slagale kockice podijeljene ili ujedinjene Evrope, kudgod išli kineski ili berlinski zidovi, Balkan ostaje važan. Uvijek kao zaprljano predsoblje, nikad kao vaćni sjajni salon.
Ne važan za ulaganje, izgradnju, industrijalizaciju ili opštu pažnju, tetošenje i uvažavanje, nego samo onako kako sam rekao. Jednima je to samo jedna važna tačka koju treba držati na privremeno zauzetoj teritoriji. Drugima je to čekaonica za ulazak u Evropu ili osvajanje Evrope. Trećima je to protivteg za neke druge čekaonice i predsoblja. Nije zalud Prudska trojka iz Drugog svjetskog rata, na Jalti, podijelila Balkan na pola i na dvije ineresne zone. Nije to bila nimalo ideološka podjela, niti kakav sporazum kapitalizma i komunizma.
I tako će ostati u predstojećoj borbi civilizacija, slavenske, azijske i arapske. Stotinama godina. Ko zna koliko ćemo puta još renovirati Ćupriju na Drini.
Shvatio je to Karl Bilt, ne samo zato što je pametniji jer je sa sjevera, nego i zato što je bio svjedok jedne od Jalti koja se, umjesto nekadašnje, za cijelu FNRJ, sada odvijala na prostoru Opšte Okvirne Zemlje BiH. Što su veći civilizacijski susreti i odmjeravanja konkretna istorija se više koncentriše. Dobija veću lokalnu specifičnu težinu.
Kako naši i njihovi zajednički organi i institucije, mislim na BiH, ne mogu promijeniti tok stvari, ostaje nam jedino borba za ekonomsko i socijalno jačanje.
Tako ćemo mi, i slijedeće generacije, lakše prolaziti brdovitom istorijom.
