среда, 15. април 2009.

MMF, DOBRI DUH
Svjetska ekonomska kriza, koja se neovlašteno tako predstavlja, radi se o američkoj produkcionoj i finansijkoj krizi koja se proširila svijetom kao azijski pileći grip, revitalizuje duhove primitivnog kapitalizma kojeg su poslije Drugog svjetskog rata, iz boce pustili pobjednici, bez SSSR, nakon višemjesčnih nagodbi u Breton-Vudsu. Ti duhovi su, dabome, dobro smišljen sistem koji je pet decenija cijeli svijet držao u mreži pokorenja i heroinske ovisnosti o dugovima. Suština tog sistema je da se sve zemlje, naročito siromašne i one u razvoju, kao da one nisu siromašne, drže u trajnom stanju zaduženosti, pod hipotekom, da stalno vraćaju kamate a da glavnicu stalno imaju nad vratom ili o rasplodnim kesicama. Otprilike, onako kako su se banke ponašale prema siromašnim amerikancima koji su uzeli kredite da kupe kuće koje su dali pod hipoteku.
Ta konfiguracija primitivnih kapitalističkih institucija obuhvata Međeunarodni Monetarni Fond i Svjetsku banku kao nosioce finasijskog terorističkog hardvera ali treba računati i na čitav niz drugih institucija koje u svom nazivu imaju riječi svjetska ili međunarodna – WTO i slično. Ako neka zemlja nije htjela da se povinuje amerikaniziranom internacionalnom iskapitaliziranju i deprofitalizaciji, ta mreža organizacija ih je ucjenjivala – ne možeš biti član, ne možeš biti pridruženi član, nemaš prava najpovlaštenije nacije, nemaš ovo, nemaš ono, dođite juče...
Jedan od revitaliziranih instituta KKK Kapitalizma je i MMF. Unazad deceniju i više, krahom hladnog rata i krahom SSSR, MMF je bio pao onoj stvari za uši. Jačanje Rusije i amerikanizirana kriza oživjeli su i MMF. Krotitelji svijeta su, brže-bolje, požurili da u MMF ubrizgaju velika sredstva i poduzeli široku kampanju ponude ubogaljenima za povoljne kredite i stend-baj aranžmane. Tako su se obreli i u BiH.
Istovremeno, Opšta Okvirna Zemlja BiH, kakva takva, bog da joj dušu prosti, pokušava da donese zakon o zaštiti domaće proizvodnje. Kurkulas, šef delegacije Evropske komisije u BiH, ekspresno upozorava da to nije u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, to urušava tržišni liberalizam, to stvara zapreke, to nije duh Junajt, junajt Jurop Tota Kutunja...
To malo bosanskohercegovačke proizvodnje ako ne održimo, nemamo šta tražiti nigdje, ni u Evropskoj uniji ni u Ujedinjeni oazama, zukvištima i bujadarama. A nije vidljivo kako će ta, malo protekcionirana, domaća proizvodnja ugroziti veliku i moćnu EU.
Šta je, dakle, suština?
Golguz i dužan.