KAKO SE RASPALA BARSELONA?
Proteklih godina Barselona je igrala najbolju Igru na planeti. Ili je, kad nije bilo tako, imala najbolju mogućnost za pravu Igru.
A onda je prošle godine uslijedio raspad i igre i tima. Nestalo je Igre na Santjago Bernabeu i drugdje gdje je igrala Barselona.
Samo generalići, i drugi naivci, misle da je uzrok i razlog trener Frank Rajkard. Mada je morao da ode. Jer, kada general, poslije velikih i briljantnih bitaka, dozvoli da se u njegovom prisustvu vojska demorališe i demobiliše, valja skidati činove.
Barselona je pala kao žrtva grube igre i gladijatorskog shvatanja fudbala koga forsira kapital i pojedini treneri i igrači koji nedostatak svog znanja i ljubavi prema Igri, nadoknađuju produkovanjem fudbalskog fundamentalizma u kome će svako onaj ko protivničkom igraču razbije lobanju ili otvoreno, mimo mesa, slomi obje kosti ili barem obje noge i ko na drugi ovdje nepomenuti način unakazi protivničkog igrača, otići direktno u fudbalski raj i zaraditi velike rajske pare.
Pri tome nije bitno da li je povreda posljedica direktnog starta. Jer, veliki i važni igrači ogromnu količinu energije troše na izbjegavanje krvoločnih startova, što u kombinaciji sa njihovom energijom koja ode na igru, dovodi i do teških povreda zbog zamora materijala.
Tako je Barselona morala da mjesecima igra bez Samjuela Eto’oa. I to je bio prvi korak ka raspadu. Ne možete u koncepciju tek tako ubaciti drugog lego-igrača.
Barselona je pala kao žrtva specijalnog medijskog rata. Svi se sjećaju kako je Ronaldinjo na poluvremenu pred kamerama spuštao gaćice do krajnjih granica trbuha i nešto pokazivao gledaocima u Španiji i diljem svijeta, kao da je peder, božemeoprosti. Stvar je u tome da su ga mediji nedjeljama opisivali kao udebljalog krmka koji zbog toga ne može da igra kako zna i umije (niko nije rekao da se ne može pet godina neprestano igrati u vrhunskoj formi i kako najbolje znaš). A on se onda nedjeljama bavio time da pokaže kako nije debeo. I počeo je da slabu igru iz nekog drugog razloga, ličnog ili timskog, to se nikad ne zna ako nisu tamo s njima, nastavlja zbog brige da li je debeo ili nije.
Takvih primjera je puna Primera. Ali Barsa plaća najveći ceh jer je uvijek konkurent za titulu.
Barselona je pala zbog nesklada psiho-intelektualnih kapaciteta velikih igrača i važnosti i para koje dobijaju. Fudblaski treneri i stratezi u Igri, taktici i strategiji pred utakmicu, razgovaraju sa dva ili tri igrača koji to mogu da shvate. Ostali su glupi i ne mogu da razumiju pa je najbolje da nešto rade i kad ne znaju zašto to rade. Uopšte ne znači da je Ronaldinjo taj sa kojim trener treba da razgovara o samoj suštini i načinu igre na sutrašnjoj utakmici. Ali ograničene intelektualne sposobnosti važnih i najboljih igrača utiču na slab rezultat više nego intelektualizam kreatora na dobar.
Rekao sam kako je glupo Ronaldinjo ispao iz kolosijeka. Isto to se dogodilo i Eto’ou. Kada se vratio u tim, na osnovu slabih rezultata i slabe igre Ronaldinja, shvatio je da je on žnava cafa, da Barselona bez njega ne može a da je Ronaldinjo bez njega obični Žmrčević iz Poleta u Donjim Karajzovcima. To se vidjelo i na njegovom licu. Nestalo je onog dječačkog crnačkog iskrenog afričkog osmijeha i oduševljenja. Nakon kakvog dobrog poteza njegov lik se pretvarao u gladijatora koji traži poštovanje ili u cara koji traži klanjanje.
Umjesto da radi na sebi i svojoj igri, jer je stao nakon dvije godine u Barseloni, on je počeo da se odmeće. I tad je bio gotov za Igru.
Barselona je pala zbog iznudjenih rješenja u timu. Gudjonsen ni po čemu ne spada u igru Barselone ali je mnoge važne i nevažne utakmice igrao. To je ubijalo Igru. Ronaldinjo nije imao kome da pripremi svoje jednostavne genijalnosti a brzi Deko nije imao kome da uputi niski i skoro pravolinijski centaršut.
Barselona je pala i zbog katastrofalne igre odbrane. To je greška Rajkarda. Nije našao način kako da srednji red uključi u igru odbrane. Sto puta su dvojica ili trojica ostala sama u zadnjoj liniji i pošto Pujol ima ogromno srce ali nema sto nogu, golovi su primani jednostavno i jevtino kao što ih prima narečeni Polet.
O detaljima kao što je strukturalni neskald genijalnog Ronaldinja na lijevoj strani i brzog Deka na desnoj, neću da zamaram.
Teško će biti ponovo stvoriti Barselonu za Igru.
Gvardiola možda ima želju a možda i sposobnost.
Ali, to, kako vidimo, zavisi od mnogih faktora.
Uglavnom, ja samo zbog Barselone i Arsenala gledam utakmice i drugih klubova.