DA LI IZOLIRAJU SRBIJU

ILI SE IZOLIRA REGION

Mada je ovo KOR. Kurac Od Regiona. Obično Raspadište, bunjište, glumatanje državica i faktorčića. Čak i sa usranim čakširama zvanim Kosovo, Srbija je jedini pravi faktor regiona, bivšeg prostora Jugoslavije.

Slovenac, Hrvat i Bakir neće doći na inauguraciju Tomislava Nikolića.

Oni tako demonstriraju, mada oni samo tako misle, službeni stav Brisela. Koji citira neke izjave Nikolića o Vukovaru, Srebrenici i slično. Glupi američki Regan je, onomad, davao izjave u kojima se vidjelo da ne zna ni u koju je zemlju došao u posjetu, pa nikom nije palo na pamet da bojkotuje inauguraciju.

Da sam Tomislav Nikolić, na te vesti da neko neće doći na inauguraciju, odgovorio bih im kratko. ZMD. Zabole me.

Jer, Balkanska Trojka ne demonstrira ovim stav Brisela. Oni govore da su do koljena u Balkanskom Primitivizmu.

Srbija će sa Tomislavom Nikolićem izaći, ili barem krenuti, pošto on sam nije dovoljan za rađanje ZNP, na put Zdrave Nacionalne Politike i to će je ojačati kao državu.

Izbor Vuka Jeremića za UN-funkcionera govori da Srbija nije u internacionalnom kalu u kavom je bila proteklih petnaest, šesnaest godina. Plus u govnima u kakvim je bila u ratu. Iza nje stoje snage koje mogu da diktiraju vladajuće mišljenje. Barem u izboru protokolarne jednogodišnje ličnosti Generalne skupštine.

Sa te tačke gledišta, Balkanska Trojka nije baš povukla dobar potez.

Nikolić, kao početak ZNP, postaviće nacionalnu ljestvicu malo više nego što je dosad bila i što su je faktori sa Otpadišta navikli preskakati. Što znači da se ovim trasiraju neke buduće relacije i da ovo nije jednokratna zajebancija Srbije.

A ta dugoročnost može se osvetiti samo njima. Ne može Srbiji.

Nemojte da vas učim. Ali ubuduće se sa Srbijom neće moći razgovarati preo Srebrenice. Moraćete direktno. A vrata ste zatvorili guzicom.

Ubuduće neće u ime Srbije evropejizirati Čeda Genocid. Nikolić kaže da će tražiti od Brisela da jasno kaže ima li kakvih  skrivenih zamki na Putu Kandidata. Znajući Birokrate Brisela, ima, moj Tomo.

Mada Lajčak kaže da oni neće tražiti da Srbija prizna Kosovo. Nećemo ni mi tražiti da Sarajevo prizna Republiku Srpsku.

Ubuduće nema politike I Krst I Kosovo.

Jebalo vas Kosovo. To više nije adut.

Ja bih, na vašem mjestu, otišao malo do Tomice.

NEISKUSTVO ZA DRŽAVU

Esdees je dugo bio van Zajedničkih Organa, Esdepeovci bi rekli van Države Za Organe, pa ne shvataju da je vrijeme otišlo dalje. To su pokazali na primjeru prijedloga zakona o ukidanju rtv pretplate i finansiranju televizije iz budžeta.

Dok su bili u Otpoziciji, nisu primijetili da se više ne treba boriti za Zajedničke Organe, za Zajednički Budžet, za BiH uopšte.

Nešto kao nesretni Vlado Dijak koji je zbog toga što nije shvatao vrijeme i njegov protok, dvaput zaglavio zatvora zbog Staljina. Kad se zatvor zvao Goli Otok.

Napisao je neki kafanski pjesmuljak protiv Staljina. Udbaši, gosti i konobari, prijavili su ga i potkrijepili krivnju iz izvora bliskih rakiji i Dijaku. A kad te prijavce Udbi, ni MI63565789,56 te neće spasiti. Dijak je arestiran. U zatvoru nije imao Ajped i ostale zajebancije pa nije bio u toku događaja. Čim je odslužio Kritiku Staljina, napisao je Odu Staljinu, takođe kafanski pjesmuljak. U međudobu, Tito, Komaprtija i Ispravni Komunisti zaratili su sa Staljinom. Udbaši, gosti i konobari, ponovo koriste bliske izvore i Vlado putu putuje da ponovo golootokuje.

Kad mi je to, onomad, pričao u banjalučkoj Zori, pijući lozu, sažalilo mi se pa ga nisam pitao kad je i kako saznao zašto je opet morao na Golotinju.

Tako i danas ne znam zašto je Esdees predlagao da se televizije u BiH, što uključuje i Erteeres, finansiriaju iz Budžeta Za Tihića. I zašto se čude što SNSD nije glasao sa njima. Pa vaš Rajko Vasić je to rekao na zvaničnom sajtu. Čudila se Aleksandurevićka.

Esdees u opoziciji nije ni primijetio da je Republika Srpska počela borbu protiv Staljina. Tu skoro su imali nauk da zahtijevamo, i dobijamo, smanjeni Budžet Zajedničkih Institucija, BZI, a oni sada predlažu novog potrošača. I što je još gore, na te državne jasle bi priveli i Erteeres.

Esdees je sve od Republike dao. Pet brigada zajedničkih institucija. Tri organa, dvije nadležnosti. Ne prenosite više ako Boga znate.

Tačno je da sam izjavio, na portalu SNSD info, da treba ukinuti zakon o rtv pretplati. Jer je to bosanskohercegovački nametnuti zakon. Ali nisam rekao da se televizije finansiraju iz BZI.

Rekao sam da se nakon tog ukidanja pretplate, RTRS finansira iz Budžeta Republike Srpske. Što je javno i trasnaprentno jer i tu budžetsku stavku bi usvajala Narodna skupština Republike Srpske. I pozicija i opozicija. Tamo bi stajale rubrike Za plate, Za razvoj, Za ovaj program, Za onaj program, Za tehniku...

A oni neka svoje televizije finansiraju kako im volja.

Zato je pogrešno što je Esdees išao na taj način u raspravu.

Prvo pravilo kad ideš u Sarajevo: Ne budi konstruktivan.  

STARI VEPAR GILE
Kod mog druga Didare iz Bočca, na svom ekskluzivnom i raskošnom imanju, živi Vepar Gile. Bez obzira što je ovo jedan poetski naziv, Gile je Divlji Krmak ali je kod Didare od malih kljova. Našao ga je zalutalog i izgubljenog u šumi i othranio ga. Vremenom je Gile postao atrakcija, dolazili su lovci, naročito lažovi, da uživo vide vepra pa da mogu da lažu kako je sa ovakvim ili onakvim kljovama istrčalo sedamdeset, osamdeset krmaka na njih a oni imali samo sitnu sačmu za prepelice. Dovodili su i svoje kerove da i oni vide vepra i da vježbaju progon i opkoljavanje dok ne dođu gazde.
Didara je hranio Gileta, izlio mu bazen, sagradio kućice da se Gile skloni od kiše i bio domaćin svima koji dolaze u pohode na janjetinu i gledanje Gileta.
Sad je Gile Stari Boy. Nema više snage da razgoni kerove. Uglavnom ih čeka, vrti se u krug i gleda koji će pogriješiti da zgrabi za kičmu. Zadnje noge mu otkazuju, drhtulje. kad je vidio da ga snimam, samo što nije upitao Je li to taj Hatece, jebote. Malo je roktao što je bio znak da me uvažava i da mu godi moje prisustvo. Didara ga zna pustiti po zaseoku a Gile ne pravi štetu i, nakon izviđanja, vrati se na Veparland.
Apelovao sam na Didaru da više ne pušta kerove u Giletove torove. Može li da ga zatvorim u Dnevnu Žicu a da kerovi laju okolo, bori se Didara za očuvanje svog poligona za obuku.
Pusti Gileta da ostari ko čojek.
 

 

 

 

AMANDMANI 
POKRIVENI 
UŠIMA

Američki ambasador je nekidan izjavio da je jedno od mogućih rješenja u BiH u amandmanima na Ustav Federacije. Ali da je to stvar građana Federacije.

Ta izjava je prošla potuno nezapaženo jer je trajalo bijelo usijanje nakon što je Džingis Lagum pregazio još jednu bošnjačku ikonu, Esdea.

Diplomatski. To je konstruktivan doprinos SAD, kreatora Opšteg okvirnog sporazuma za mir, daljem jačanju BiH na putu evroatlantskih integracija.

Realno. Završena je Faza Reformi u BiH. S napomenom da su Reforme u BiH podrazumijevale ukidanje Republike Srpske ili njeno devastiranje do sažaljenja.

Diplomatski. Određeni krugovi u međunarodnoj zajednici su shvatili da je Ukidanje Republike Srpske došlo do tačke kada je u pitanju sama BiH, i da treba što prije odustati od te politike i prijeći na spašavanje BiH.

Realno. Definitivno je propalo dirigovano neprirodno, protivprirodno, nacionabludno i vancivilizacijsko ratno savezništvo Hrvata i muslimana protiv Srba u BiH. SAD su se zajebale na pronalsku oružja za masovno unišenje Srba.

Moje iskreno saučešće. Počela je podjela BiH.

SRBIJA TRAŽI SVOJ

ZDRAVI NACIONALIZAM

Jasno je da je jedan od razloga poraza Borisa Tadića Nacionalizam. Nacionalizam je razlog kraha Čede u Beogradu. Nacionalizma je generator preobražaja Tomislava Nikolića od Četnika do Sretnika. I njegove pobjede. Nacionalizam je objašnjenje i dupluspjeha Dačića i njegovih socijalista.

Ovdje nema dovoljno prostora da se detaljnije i utemeljenije obrazlaže Srbijanski Nacionalizam. Samo ću dati nekoliko natuknica. U poteklih dvadeset pet godina Srbijanski Nacionalizam, Nacionalizam Srbije, bio je uglavnom Došljački Nacionalizam. Zatim Nacionalizam Pljačke, Nacionalizam Babe Jule, Nacionalizam Mitova, Nacionalizam Vojvode i Vuka... i kao šlag na balegu, Nacionalizam Slobodana Miloševića. Nigdje Srpskog Nacionalizma. Crno-Beli Svet je Srbe unaprijed načinio Crnim i za to im je poslužila ta njihova Nacionalana Divljač.

Sada je sve prošlo. I Kosovo je otišlo. Sa Kosovom u Srbiji Srbijanski Nacionalizam teško može da postane Zdravi Srpski Nacionalizam. ZSN. Kosovo koje je tu a odlazi izaziva mnoge nezdravije porive od Nacionalizma.

Prošla je i lažna europeizacija Srbije. Europa i Teritorijalizam su Srbiji pričali lijepe priče da dobiju na vremenu. Srbija ne treba Europi.

Birači su to shvatili prije Borisa Tadića i Čede Genocida.

Pa su neki ostali kod kuće a neki glasali za Nikolića. Oni su shvatili da je Nikolić Potencijalni Nacionalist i da se odmakao od Vojvodine. Neprirodno uvećanog Vojvode.

Stoga je pobjeda Nikolića prvi korak u kreiranju Zdravog Srpskog Nacionalizam u Srbiji. Taj nacionalizma je potreban za izgradnju Srpske Nacionalne Države. Bila ona u EU ili u Rusiji.

Nikolić neće biti dovoljan jer je prefabrikovan i jer nema Nacionalnu Viziju koja se mora graditi decenijama. A on je samo dva puta izgubio od Tadića.

Dodikov stav da će ulazak Čede Geonocida u Vladu Srbije načiniti određene smetnje u vezama Dvije Srpske Države, kao i Dačićev stav da Espees ne može da bude u Vladi u kojoj neko Republiku Srpsku kvalifikuje Genocidnim Produktom, samo su naizgled političke pozorištarije. Neki kažu Dodik se meša u unutrašnje stvari Srbije. Dačiću ne smeju ništa da kažu

Radi se o nagovještaju Zdravog Srpskog Nacionalizma u Srbiji.

Stoga pažljivo gledaju iz Hrvatske. Iz Sarajeva pište kano guje ljute. Iz Brisela popuju i tako kriju strah i činjenicu da je njihova politika propala. Još jedanput.

Tako smo došli do apsurda koji je to samo naizgled. Republika Srpska je, a ne Kosovo, mjerilo ZSN u Srbiji.

Plitkovidi u Srbiji nastoje da stvar banalizuju jer ne shvataju trendove i prekrekretnicu na kojoj se nalazi Srbija. ZSN mora da ima i zdravo tkivo. A zdravo nacionalno tkivo više nije Kosovo. Republika Srpska jest. Mada bi svi, i mnogi Proseri u Serbiji, voljeli da nije ni jedno ni drugo. Mislim, da i u Republici Srpskoj ima malo Srba Na Severu. Savom.

BIĆE GORKA ZLATKOVINA

Nastupilo je Biti Ili Ne Biti Bošnjačkog Političkog Kruga. Jedni imaju Državu Za Čovjeka a drugi imaju Čovjeka Za Državu.

Ta nemoguća dijalektika, jedinstvo suprotnosti, rogovi u vreći, zakonito je morala dovesti do političkog kraha.

Možemo sada da likujemo. Kako se Esdea nasukala na vlastitu udicu Hrvatima. Možemo da ukazujemo na genijalnu komunističku birokratizovanu rečenicu sa njihovog Glavnog odbora, čega li, koja srcedrapajuće glasi Ne može nas niko izbaciti iz vlasti jer smo mi legitimni izraz volje građana izražene na izborima. A dva Hadezea su izraz kreketanja žaba na Hutovom Blatu.

I cijelo saopštenje im je floskularijum Socijalističkog Saveza Radnog Naroda.

Ali, sve to neće promijeniti glavnu konstataciju koja se mora izvući iz cijelog ovog državno-čovjekolikog kaleidoskopa.

Bošnjački politički krug nije izašao iz rata i to je ključni uzrok krvoločnih borbi na toj sceni.

U toj ratujućoj politici, koja nije mogla da prihvati da je Alija Izetbegović, i Esdea, izgubio borbu za Bosnu, za Državu, za jednonacionalnu i jednovjersku u raspadu Jugoslavije sitnošićardžijsku zvečkicu igračkicu koja nije bila na popisu posljedica Velikog Raspada, stradala je komunistička falsifikovana socijaldemokratrija postajući Socijallagumkratija, stradala je nerazblažena Stranka za BiH i sada je stradala Stranka Demokratske Akcije.

To dokazivanje ko je veći za Državu, za Bosnu, za izgubljenu Multinacionalnu Farsu, pretvorilo je Bošnjačku Političku Scenu i Sarajevski Politički Krug u borbu gladijatora koji ne prezaju ni od čega. Ta Mad Max Auto Strada izbacila je na površinu najkrvoločnijeg.

Balkanska istorija ima običaj da se lažno ozbiljna ponavlja.

Izbacivanje Esdea iz vlasti, mada se njihovo dvodecenijsko djelovanje u toj tavi teško može nazvati vlašću, u stvari je Osma sjednica Slobodana Miloševića. Lagumdžija vodi svoje džingiskanovske borbe vani jednakom krvožednošću kao što ih je vodio i unutar partije.

Mada se ovo teško može nazvati Izbacivanje iz vlasti. Ima tu elemenata političkog suicida, bezizlaznog lavirinta između vjere, sekte, politike i internacionalnog foliranja, elemenata političkog analfabetizma, ćaršijskog voluntarizma i inertivnog trajanja bez cilja koji se jednom, pa makar i na ovakav način, mora završiti.

Šta može proizvesti ovaj pohod Zlatagana na vrh.

Najprije, Fahro Esbebe treba da se čuva. Istovremeno je primio zmiju u njedra i ušao zmiji u njedra. Ali mora da se čuva i masovnih prebjega koji će pohrliti iz Esdea da bi sačuvali svoje podguzičje. To mu se može u početku pričiniti kao snaga i veličina stranke, kao fatamorgana da su ljudi jedva čekali da se pojavi jedna takva stranka kao njegova pa da postanu članovi, kao pokret koji će na sljedećim izborima preteći Esdepe.

Može proizvesti dalju unutarbošnjačku i unutarislamsku radikalizaciju i dodatne blokade koje će izazvati reanimaciju Bonskih ovlaštenja ili neku veću intervenciju.

Neograničeno jačanje Zlatka Lagumdžije koji se time može dopasti dijelu međunarodnih snaga koje bi preko projekta Jedan Čovjek – Jedna Bosna, mogli pokušati da Reformišu Dejton. Kad već nisu uspjeli da reformišu BiH.

Potop Federacije u kojoj će se Hrvatima baciti probušeni pojas za spasavanje. Stoga je bitno da dva Hadezea dobro razmisle prije nego što reaguju na ponude i poklone. Nije svaka slatka u sarajevskog Zlatka. Kad je spreman tako da davi Bošnjake, neće ga kljove zaboljeti od razdiranja Hrvata.

Korak nazad sarajevskog i bošnjačkog unitarizma ali i nekoliko koraka manje u manevru Republike Srpske u okvirima Dejtonske Samostalnosti i Dejtonske Nezavisnosti. Republika Srpska se može suočiti sa jednočovječijim federacijskim monstrumom koji neće biti Zapadna Njemačka ali će biti Monolitna Zlatačka. Ako dva Hadezea ne budu pazila, Hrvati će ostati na infantilnom političkom nivou Željka Komšića a Republika Srpska bez saveznika na bosanskohercegovačkom nivou.

I sve ovo će još da osvijetli ekonomska regionalna kriza u Hrvatskoj i Srbiji, koja još nije pokazala sadržaj svog mantila otkopčanog prema mirnim prolaznicima. A ni u BiH se ekonomija baš ne smiješi.

NOVINARI IZMEĆARI

Izvjesna novinarska protuva, novinarka beogradske Bete, već godinama manipuliše informacijama, formulacijama, sudskim kategorijama i kriminalnim dijagnozama kako bi izvještavala o vlastima Republike Srpske i samoj Republici Srpskoj. Nije ona nikakav fenomen. Tako rade i drugi, svi u pokušaju da budu Bakir Hadžiomerović, Probušeni Nakurnjak sarajevskog novinarstva. Tako su radile i druge novinarske kuće, u razna vremena. Tanjugovo žensko strašilo mi je ostalo posebno u sjećanju. Čitava plejada kretenoida kojima je neko u rubrici zanimanje, napisao novinar. Mogao je napisati i Govninar.

Sve su to ratne naplavine, ratne posljedice, u prirodnoj veličini i objašnjenju. Rat razara sisteme, koordinate, mjerila i kriterijume. U taj prostor ulijeću protuve, kurve, transvestiti, izmećari, jaslari, nudiguzi, plaćenici, onanisti, voajeri, sadomazohisti i dželati raznih profesija pa i novinarske.

U ovom slučaju, Beta, a i Blic, kao kita i šlic, igraju medijsku ulogu Slobodana Miloševića prema Republici Srpskoj. Uvijek iz Beograda ima neko ko igra tu zlokobnu igru. Sankcije na Drini. MIJ. Im Jebem.

Dobro. Novinarstvo, kad se izvuče iz totalitarne šape komunističkog sistema, umije da podivlja.

Ali političke stranke ne bi trebale da divljaju i da podržavaju takve po javnost i društvo opasne izrode.

Upravo danas je to uradio Pedepe. Osudio istup Predsjednika Republike i tako stao u odbranu krajnjeg novinarskog voluntarizma, manipulacije i zloupotrebe javnosti.

Jedino objašnjenje jeste u tome da su im, vjerovatno, isti gospodari. Isti Izmećari, isti Gospodari. Osokolili se. Čujem, vraća im se Rafi Greogorijan u region. JIO.

I u tome da se Pedepe već promovisala kao stranka Nudiguza. Za specijalne namjene i zadatke. Stranka do posljednjeg panja. Stranka za veresiju od gotovog. Stranka za kampanju sa snijegom. Stranka, pardon, partija, za zečija jebališta, pičkine travnjake i pasija zapišavališta.

Taj kolaboracionizam destruktivaca iz raznih sfera, od političke do medijske, ima jednog planera i koordinatora. Glavni cilj je, dabome, deregulacija političkog sistema, stvaranje opšte apatije kod birača i javnosti, poništenje važnosti informacija i javnosti uopšte, razmnožavanje mediokriteta, falsifikatora i svakovrsnih bolesnika... zato i postoje razna samoregulirajuća tijela, vijeće za štampu, vijeće za Go Kurac, regulatorna agencija za Metanje i Komunikacije. Nakon toga lako se, od strane Raznih Rafija, preuzme upravljanje cijelim društvom.

To je uloga Ljilja, Mlađa i ostalih kurčevih sloboda medija i demokratskih progresa.

ZAKAŠNJELO SRPSTVO

ČEDE JOVANOVIĆA

Kad se za Čedu Jovanovića kaže Čedo, to zvuči prazno i bledo.

Svi Srbi su Čede samo je Č. Jovanović čeda. Prosto, jad i beda.
Za Čedu i njegovu Eldepedu, u Vladi Srbije nisu ni Nikolić ni Dodik ni Dačić. Tri raznorodne opcije. Ali, nisu ni birači Srbije. Šteta što nije glasao Hag, Brisel i Internacionaser. Možda bi bio koji pregršt glasova za čedu.
Ja bih se, na njegovom mestu, nad tim zamislio.
Sada čeda Jovanović, nakon političkog stava iz Banjaluke, poručuje da Dodik nema monopol na Srpstvo.
čeda Jovanović se kasno setio Srpstva.
Izborom Tomislava Nikolića za predsednika Srbije završena je jedna faza srpstva a počela je druga faza Srpstva.
Završena je faza lešinarskog, sitnokorisničkog srpstva. Došlo je vreme Srpstva u realnom smislu.
čeda je pogrešno ga shvatio.
Nije Srpstvo isporučiti Slobu u Hag. To je obično srpstvo.
Srpstvo je suditi Slobi u Srbiji.
Tako nije ni Srpstvo popovati Dodiku o Srpstvu. I čitavoj Republici Srpskoj.
Dabome da imamo monopol na Srpstvo. Svi, iz Srbije, dolazite ovdje da se napijete vode. Mi imamo stabilnu političku scenu. Imamo stabilnu teritorijalnu scenu. Imamo stabilnu državnu scenu. mislim stabilnu Državu Republiku Srpsku. Naša Država Srpska je stabilnija država u BiH nego što je Srbija država u samoj svojoj Srbiji. Sve sa Kosovo i Metohiju.
Ovo Srpstvo je sačuvalo svoju zemlju, svoju nogu i svoj jezik na jednom mestu. čeda, i ostale čede, za to se nisu ni borili niti su ga sačuvali. Sva ostala Srpstva, vi, čede, i vaši mentori, očistili ste i proterali. Iz Hrvatske. Iz federacijskog dela BiH. Iz Kosova. Iz Metohije. Oterali ste ga i u Crnu Goru. I iz Makedoniju, bre.
čeda Jovanović, jednostavno nema pravo da priča o Srpstvu. Ni Dodiku. Ni Nikoliću. Ni Tadiću. Da ne kažem Dačiću. Čak ni Miloševiću.
čeda Jovanović tek treba da nađe svog Danklemana. Mada ga nikad neće naći. I da nađe onoga kome će saopštiti da će da „sačuva srž srpskog naroda“.
Ali, i ako nađe svog Dankleman, i dođe u situaciju da da izjavu o Srži Srpskog Naroda, što je pokušao proseravanjem o Srbima na Severu Kosova, neće dočekati svoj Kicbil. Groblje namesničkih vlada.
Dakle, izborom Nikolića, ali i nizom drugih sledstvenih događaja, uključujući i dolazak Dačića kod Dodika, završena je jedna faza Srbije. Kapitulantske Srbije. Srbije Kandićki. Srbije e-pičaka. Srbije Dodvorica.  Srbije NiTamoNiVamo.
U Novoj Srbiji, koja je bez Lažnog Kosova, nema mesta za čede Jovanoviće. Izbor Tomislava Nikolića potrvda je da su Srbija i Srpski Birač, shvatili da Kosova više nema. Kad nema Kosova, nema ni čeda Jovanovića.
Konačno, postoje samo dve srpske države.
To čeda J. tek treba da shvati.
 

PERFIDNA IGRA
BIJELOG GENOCIDA

Bošnjačke nevladine organizacije već mjesecima poduzimaju internacionalnu, internetsku, prijedorsku, srebreničku, višegradsku... aktivnost u kojoj svaki pedalj Republike Srpske i svakog Srbina treba da obilježe, optuže i okrive genocidom.
A srpske pičke, uglavnom, šute.
Čekaju da im Tomislav Nikolić negira genocid u Srebrenici.
Aktivizam bijelih traka oko ruku, bijelih zastava, spomenika na kojima se obilježavaju žrtve lažnog genocida, obilježavanje datuma početka nepostojećeg genocida i slične genocidalije, nisu samo dnevnopolitički aktivizam navlačenja samožrtvenih košuljica genocida i nisu samo programčići kojeg su podnijeli nekome u inostranstvu, ili u Sarajevu, za sufinansiranje performansa Bijelog Genocida.
To su zlokobna obilježavanja ljudi i teritorija. Srba i Zemlje. To su bijele oznake za odstrel Srba kada dođe vrijeme Borbe Patriota Koji Neće Dati BiH, kao što danas prijeti Bakir Izetbegović.
Bijele trake, spomenici i zastave Lažnog Genocida nemaju nikakve veze sa žrtvama.
Njihov cilj je dugotrajna provokacija Srba i permamenti poziv za sveti islamski rat kada za to dođe vrijeme.
Bijele trake, zastave, prijedorski datum početka genocida nad muslimaniama i višegradski spomenik žrtvama genocida samo su prvi korak u novoj otomanizaciji Bosne i Hercegovine, hrišćanstva i srpskog življa.
Zato srpske pičke ne smiju da šute.
Usrali se ko grlica u Hagu.
Da ih stranci neće za nešto optužiti.
Lokalne vlasti moraju ustati u odbranu svoje zajednice od crnog pokrova Lažnog Bijelog Genocida. Moraju primijeniti zakon o redu i miru, o dozvolama, o jeziku mržnje, o izazivanju međunacionalnih sukoba.
Moraju javno nijekati genocid. Jer bošnjački aktivisti imaju za cilj da cijelu teritoriju Republike Srpske zatruju srpskim genocidom i tako na nju polože Pravo Žrtve.
Svako ko šuti na srebrenički, prijedorski, višegradski genocid, blizu je sepeta u kome će mu natući fes janjičara.
Nije lokalna vlast samo ići u Vladu i tražiti kredit za opštinu, tražiti tri prsta asfalta, tražiti Šefa Milu. I odbrana Republike Srpske i Srpstva od lažnih muslimanskih optužbi takođe je lokalna vlasti.
Lokalna gospoda je, uglavnom, izabrana pod sloganom Moja kuća, Srpska. Ako se dobro sjećam.
Istina o Bijelom Genocidu je potpuno crna i obrnuta.
Muslimansko političko i vjersko rukovodstvo povelo je neuki narod, i ulične bande, u Žrtvu Mira za BiH.
Ono, to muslimansko rujkovodstvo i Alija Izetbegović, prava su Adresa Genocida i žrtava suludog i nepotrebnog rata.

ONAJ NE ZNA RIJEČI,
OVAJ MELODIJU,
ONAJ GLUV, OVAJ NIJEM

Ima onaj stari vic sa govnima u glavnoj ulozi, ali nije cirkuski, pod nazivom Svi u govnima a ja se pojavljujem u belom odelu. Već onaj rajsko-paklene prirode.
Činili kriminalci nepodopštine. Pljačkali i ubijali. Usput bili i nacionalno opredijeljeni. Na Balkanu smo. Nacionalni kriminalci Od Vardarot do Triglavot. I došlo vrijeme da idu Bogu na istinu. Bog nemilosrdan. Pakao. Jedino možete da birate. Njemački, savršen, ili vaš nacionalni, balkanski, nesavršen, anarhičan i morekakooćeš. Jedan odmah kaže Ja ću njemački. Das tehnik, Das auto, Das Boš. Drugi ga pogleda sa prezirom, kao nekog iz miješanog braka. Ja ću svoj, nacionalni, pakao. Izdajnike treba niz Savu. Samo zato što je najduža, op. a.
I odoše u paklove. Svako u svoj.
Nakon deset godina, dobili dan izlaska na slobodnu teritoriju. Organizovala međunarodna zajednica Dan međupaklene tolerancije.
O, zdr, kako si. Fenomenalno. I ja sam dobro. Brinuo sam se za tebe. Tolike godine u Balkaniše Pakl. Mislim, meni je lako. Precizion. Svako jutro, u sekundu u šest, otvori se malo prozorče na vratima ćelije i uleti niklovana kašičica sa govnima. Ja klap, pojedem i miran sam za taj dan. Koliki je kod vas obrok. Kanta dnevno. Sunce ti jebem. Kako izdržiš. Lako. Fenomenalno. Jedan dan nema kante, drugi dan nema lopate, treći dan bolestan raznosač, četvrti dan nestalo govana... ja ih nisam vidio otkako smo se rastali. Jebo ja svoju Das Mater. Čuo se i udar dlana o čelo.
Stari Ljajić kaže Ademica nije znao riječi. Onaj u 3, Koji u 3, Onaj u sistemu 4 – 3 – 3, nije znao melodiju, Karadžić nije znao ni da ima himna. Jel on Karadžić... Ako je jedan bio pametan, misle svaki je.
Siniša Mihajlović, onako bekovski naivan, kad izađe na teren promijeni mu se faca, karakter i krvna grupa, pa mu ostalo i u trenerskom poslu, želi da promijeni imidž Srbije. U svetu.
Jadničak. Počeo od kante.
S uproštenjem, pošto je Miha mnogo bolji fudbaler od mene, to je posao Karadžića i ostalih lopova u Bogomolji Srpskog Fudbala. A selektor, koji dolazi, prihvata i te uslove. Ne znam da li baš oko himne. Jer, npr, oni Bosanci mogu i da prde na himnu pošto nema riječi. Ali uslove o tome kako se predstavlja zemlja. Kao oni Crnci neki, za neku zemlju, pjevaju kao i Belci. A i ginu na terenu, skoro bolje od Belaca. Za zemlju za koju igraju.
Otac Ljajić medi. Na svećetir strane. Nije dete znalo reči. A pevalo bi. Pevalo bi kurac. Njega zanimaju pare. Zato je otac i ludio tolike godine da ga odškoluje. Mislim odtrenira. Država je tu, mislim Zemlja, malo učinila. Ako nije i odmagala. Dabome da ne zna reči. Ne zna reči a njegove zemljake, neke, kad bi pitali koga bi zavezanih očiju ubijali rekli bi One koji pevaju Bože pravde.
Ne zna reči a zna da kaže da prvo mora da poštuje sebe. Ko da ga je pravio Muazuki. Zukorlić.
Nisam zato da se zbog nepevanja himne neko izbacuje iz reprezentacije. Nije europski, nije mondijalistički, ako se družimo s pederi, Djole, može i sa onima koji zanijeme na himnu. Ima prefinjenijih, nijansiranih načina.
U onoj mojoj Socijalističkoj Federativnoj prvo su himnu izbacili iz zemlje. To se, dakle, može desiti i himni i čovjeku. Što znači da je neučinkovito. Srbi bi rekli Nema vajde. Ali to je turcizam pa radije koristim kristijanizam.
Miha je pošten, nije prepreden kao Ćiro Šine. Ima, rekoh, sto načina da ga izbaciš iz reprezentacije ako vidiš da ga Kurac Boli dok se za Himnu Moli. Pre utakmice kažeš Ademici, ne budi priminuto, Tvoj zadatak je 12 klizećih bez žutog, onoj sedmici da pojedeš džep sa guzice, na gaćicama, da mu pregrizeš kostobran, onaj do autlinije, da vodiš računa o kretanju praznog prostora na tvojoj strani... imao bih još tih zahtjeva ali ne znam koje mjesto igra taj Ademica.
I, pošto ne može da ispuni zadatak, Nisi više reprezentativac.
Pa ti ćaći svome ne znaj reči.
Otuda ono srpsko Sad ćeš videti kako guja krsno ime služi.

DRMA MI SE, DRMA,
NATO NA BALKANU

A da probate još jednom da bombardujete Srbiju.
Ovaj put ne mostove i pruge, lažne tenkove i vojne fabrike. Očito ste se prejebali. Mislili ste da, ako srušite Slobodu Čačak, Srbija će poleteti da otvori fabriku vojnih hamera na zgarištu na kome su proizvođeni štednjaci, rešoi i fenovi za kosu. I ostale Slobode.
Nego da bombardujete aerodrome. Sve. I one sportske po Vojvodini. Sa jednog od tih gnusnih aerodroma Nikolić je poleteo kod Putina i tamo izjavio Na To će te pričekati.
Poslije raznovrsnog sranija o demokratiji, o funkcionalnim državama, o toleranciji, o pomirenju, o multikulturi i multietnomanufakturi, o pravima lezbijki, pedera i onanista, o euroatlantskim integracijama, ostao je samo Nato kao vrunski cilj cijele Balkanske Jebnačine.
Ako načinimo inventuru onoga što je Nato dobio na Balkanu, moraćemo prihvatiti tužnu činjenicu da nije dobio ništa. Osim teritorije. Na sjeveru, a na Jugu Alpi, dobio je dvojicu provincijalnih vojskovođa, Janšu i Kacina. U Hrvatskoj je dobio silnu vojnu silu u kojoj je sva tehnika ili zarđala, ili neleteća ili je kupljena zbog provizije. U BiH, potencijalnom članu i realnom cilju Natoa, oružane snage čekaju autobus da odu kući nakon posla. Na Kosovu, ako ostanu duže, biće na obuci kod bandita, umjesto da banditi budu na obuci kod Natoa. U Srbiji, glavnom cilju Natoa, smiješi im se šubara kao nezaobilazan dio opreme nato-vojnika 21. veka.
Šubara i Referendum. U najboljem slučaju. Mada je Nikolić bio precizan. Dobro, neće Nikolić biti Predsidetelj sto godina. Ta dva ustavna mandata.
Ništa se, dabome, nije promijenilo izborom Nikolića. To je samo teror Većine Većine. Odnosno teror Manjine Cjeline. Malo zajebana ta demokratija. Kako je jednostavno Namesništvo. A vi navalili na izbore. Transparentni izbori. Oni uključuju to da Nikolić pobijedi. I isključuju da se vječno pakuje vladajuće mišljenje i isporučuje liderima a oni ga onda transponuju gospodarima.
Izbor Nikolića, uz manjinu od cjeline, uz većinu izašle manjine, znak je da Srbija ne misli dobro Nato paktu. Ko je u dva veka bombardovao Srbiju. Nacisti i Natisti. Uveravam vas da ni oni pod šajkačom ni oni pod šubarom ne zaboravljaju lako ni brzo.
Stoga se, u stvari, za Nato, nije ništa promijenilo izborom Nikolića. Niste mogli ubijediti Srbiju da joj je pod socijalizmom bilo tako loše da bi slepa potrčala u zagrljaj propadajuće demokratije. Nigdje nisu vidjeli da je Nato donio blagostanje. Samo je odnosio teritorije. Kako taj ekonomski procvat, priliv stranih investicija i druga sranja kojima nas mamite u Nato, u čemu prednjače Turci, STJ, nisu donijela ekonomsku stabilnost Grčkoj.
Ne treba Natou Srbija. Treba joj teritorija.
A Srbija je mnoge ratove vodila zbog svoje teritorije. Nije nikad bila agresor. Hagresor. Kao želite da joj najarmite.
Zato izbor Nikolića nema veze sa težnjom Srbije da sačuva svoju teritoriju. Možete srpski patriotizam nazvati četništvom ali Natoov teritorijalizam neće da se promijeni.
Dabome, otkako je vijeka i svijeta, na Balkanu svoje interese ima i Rusija. Kad bi se malo mogla bombardodvati i ta Rusija. Interese ima i Turska. Krv je slavenska i hrišćanska slatka. A i Teritorija.
To samo znači da za Nato na Balkanu dolaze teška vremena.

ARV 55 IMA CERADU
Da baš kiša ne pada u krilo i da se samnji udar vjetra pri većoj brzini od 50 km na čas. Cearada je odozgo providna, kao i sa strana a ojačana je plavim trakama po rubovima i po sredini, na krovu. Tri aluminijske lagana cijevi drže kosi dio cerade tako da kampanjola iz određenih uglova izgleda kao mali Hamer. Kopča se tradicionalnim žabicama koje su dosadane jer zahtijevaju mnogo rupa.

ČEDA SRBENDA
Srbija se sva protresa, pretresa, rastresa. Pobedio Četnik. Ko da su se junci počeli musti, jebote.
Biljana Srbljanović glasala za Tadića. E Govninar posjetio Muazukija. Zukorlića. Čeda izjavio da nije za ukidanje Republike Srpske.
E. Ako je Čeda rekao, devet sunaca me obasjalo. Odmah sam, prepun ushićenja, uzeo Ustav BiH i počeo da učim napamet. Ne ponizi bližnji enitet. Ne govori da je Bosna Usrana. Ne bacaj čini na Unitarizam. Primi rjaba Zlaju u prijateljsku posjetu. Daj izjavu za Behate.
Nebuloze Čede Jovanovića o Republici Srpskoj kao genocidnoj tvorevini, totemisanje samo muslimanskih žrtava kao znak liberalnog europejstva, potcjenjivački odnos prema svakom ko je preko Drine a ko se usudi da se prekrsti, švercerski tretman tih Prekodrinaša, manipulativna kombinatorika srpskim kolektivitetom u Hrvatskoj, u BiH, na Kosovu, u Crnoj Gori, dokazivanje svog amerikanofilstva, briselofilstva, mondofilstva i natofilstva s pomoću pljuvanja po Prekodrinašima, naročito Republici Srpskoj, Dodiku, Karadžiću, Mladiću a naročitije po Biljani Plavšić, imaju svoje uzroke koji su mnogo dublji od preokreta Čede od Genocidstva do Neukidstva.
Mada je Čeda glup. On ne razume da je teza o Genocidnoj Tvorevini samo Zahtev Za Ukidanjem. Sve sa taksenom markom.
Kada, ovdje, govorim o odnosu Srbije po pomenutim stavkama, ne mislim na cijelu Srbiju niti na sve njene nacionalne, kulturne, političke i društvene aktere. Ali oni na koje se odnose moje teze, dosada su prevladavali pa se, sa strane i površno, čini da je to Cijela Srbije.
Uzroci su, dakle.
1. Ogroman broj Srbijanaca, i Srba u Srbiji, ne shvata šta je Srpstvo. Čak i onih koji su agresivni nacionalisti, radikali, četnici. Oni misle da je Srpstvo samo Kosovska bitka. Samo Šumadijska Šubara. Samo jebati mater navijačima Partizana. Oni ne shvataju da je lako biti Srbin u Šumadiji, bre. A da je na drugim mestima najčešće bezglavo biti Srbin. U Srbiji, osim Nemaca, niko nije istrebljivao Srbe. Šta, bre, deca znaju šta je Jasenovac. Srpstvo se mora shvatiti kao jedinstveno biće koje nikada neće biti za istim stolom, pred istom svijećom, u istoj krvi i sa istim džepom. Pri tome treba razumjeti da, kad ludaci, udbaši, ustaše i fes-kolaboracionisti mašu tezom Svi Srbi u jednoj državi, u pitanju je samo gola upotreba, pljačka i manipulacija. Nije u pitanju Srpstvo. Mnogi Srbijanac i Srbin Tamo, u svoje doba, jedinstvenije je shvatao Svetsku Radničku Klasu od Srpstva.
2. Nepriznavanje Srpstva preko Drine. Nacije i vere. Gde si, bre Bosanac. Svođenje Srba na geografski i zavičajni pojam. Sad će neko reći da je to komunizam tako diktirao. Ma nemoj. Nije komunizam izumio sintagmu Bosanski Srbi pa se ona i u Srbiji dobro udomaćila. Ličanin. Kordunaš. Bosanac. Nigde Srbina.
3. Politikovanje i političarenje sa onim koji su se kolektivizovali kao Srbi. Pošto Srbijanci i Srbi Tamo, veće decenijama nemaju politiku, politiku za Srbiju i Srbe u Srbiji i Srbe i Srbiju u SFRJ, SRJ, SJ, J, oni su to više i žešće vodili politiku po Srbima izvan Srbije. Za to vreme Srbija je trunula. Sad su neki videli da je Đavo Došo.
4. Internacionalizovanje koristi na Grbačama Prekodrinaša. Poznata je rečenica, postoje živi svedoci, Slobodana Požarevca, kada mu je rečeno Šta će ovdje reći narod ako tražimo da se napadne SFOR, poslije rata, Nije važno šta će reći narod, važno je šta će reći istorija. Ta potreba da se kombinuje političkim piljcima, sa strancima, ali preko leđa drugih Srba a ne srbijanskih, koštala je sve Srbe svoje zemlje, svog jezika i svoje noge istovremeno na jednomm mjestu. Nema ih više. Osim Republike Srpske. Pravi istoriju svojom golom guzicom.
5. Sindrom straha od otimanja. Srbija misli da kogod dođe tamo, kogod se predstavi kao Srbin, u nacionalnom, vjerskom, političkom ili kulturnom smislu, on nešto otima Jezgrenim Srbima i Srbiji. Jeblo vas veslo. Izbeglice, bre.
6. Pljačkaško-arkanovsko-udbaški odnos prema Srbima Prekodrinašima. Zar treba da objašnjavam.
7. Internacionalno pomodarstvo u depresijaciji Srba Prekodrinaša. Naročito, sada, Republike Srpske. Prošenje birseliskih, vašingtonski, turskih, natoovskih brabonjaka na osnovu ocjene o Genocidnoj Tvorevini i Celovitoj i nedeljivoj BiH.
Zbog svega pomenutog i nepomenutog, Republika Srpska i Srbi Ovdje, trebaju se grčevito držati Dejtona kao Međunarodnog ugovora i garancije Velikih Sila. Mnogo više nego Srbije. U Srbiji se nikad ne zna. Danas Čeda, sutra Četnik. Zbog svega toga, i mnogo čega još, Prva Opcija mora biti Samostalna Država Srpska. Ako lijepa i gizdava BiH ne mogne da opstane sa čvrstim dejtonskim unutrašnjim granicama.
A Čeda. Čeda je samo lamapica koja se upalila i poslužila mi za analizu. Malo se baca Tomici.

KATASTAROFALNI
IZETBEGOVIĆ

Sin Oca Svog, Bakir Izetbegović, podnio je onomad Ustavnom sudu BiH zahtjev za obustavu zakona Republike Srpske o katastru.
Ustavni sud BiH odbio je Bošnjačku Zaštitu Kastarskih Ljudskih Prava.
Bošnjački Politički Krug nastavlja svoju čudnu borbu za državu. Ona se, kako sada stvari stoje, odvija pod nekoliko revolucionarnih parola. Država do posljednje odluke Ustavnog suda. Država do posljednjeg budžetskog miliona. Država do posljednjeg člana Esdepea koji nije Zlatagan. Država do posljednjeg Haespeovca. Radom Za Koljitak nemaju kad da učestvuju u borbi. Dijele podsticaje.
Bošnjački Politički Krug se navadio na ustavne jasle još otkad su Bošnjaci i Stranci preglasali Srbe i Hrvate u Ustavnom sudu glede Ustavnosti Svih Na Svačijem.
Njihova borba za državu kroz odluke Ustavnog suda, Visokog predstavnika i nenadležne Parlamentarne skupštine, pretvorila se u potpuni fijasko.
U prvoj fazi, sve odluke koje su izdejstvovane jogunstvom bošnjačkih političara potpuno su devastirale Ustav i Dejtonski sporazum što će, kad tad, ako BiH ne uspije prethodno da se raspadne, dovesti do poništavanja svih tih neustavnih i međunarodnom ugovoru protivnih odluka.
To će izazvati takav pravni haos u Državi da ga neće moći riješiti ni mitsko biće koje bi obuhvatalo sposobnosti nekoliko istorijskih vojskovođa.
U drugoj fazi, bošnjački političari i incijative postaju tragični i farsični. Kao ova Izetbegovićeva.
Bogomgledna je činjenica da je Republika Srpska u BiH, u Dejtonu, nije doborovoljno, ušla sa svojim stvarima i svim drugim potvrdama o državi. Na osnovu toga ima sve nadležnosti da sačinjava popis svojih stvari u svojoj kući. Što je Katastar. Pa neće, valjda, Sarajevo da popisuje naše kašike i tanjire.
Kao što nema pravo ni da popisuje stanovništvo. Postoji državljanstvo Republike Srpske. Kada se ovdje obavi popis, može Sarajevo da dobije izvještaj o tome i da to zbroji sa rezultatima popisa u Federaciji. I da Ujedinjenim nacijama i Nacionalnoj Geografiji javi broj stanovnika.
Druga taktika Bošnjačkog Političkog Kruga je žrtvotragična. Beskrajno i beskrupulozno forsiranje žrtava, ukopa i genocida. To nosanje tabuta diljem BiH, dvadeset godina o početka rata, pretvara se u političku tragediju jednog nesretnog naroda, muslimanskog, koga je Alija poveo u rat bez ikakvog razloga i bez ikakvih izgleda. Osim na stradanja. Ljudi, neuki borbama, koji nikad nisu učestvovali u ratovim, pod jadnim vođstvom i sa jadnom vjersko-banditskom vojskom, nepotrebno su stradali u Žrtvi Mira Za BiH.
Sada se kosti tih ljudi raznose u nekakvom državnom piru zauzimanja teritorija i u ostvarenju vancivilizacijske sintagme Gdje su srpske kosti tu je srpska zemlja.
Jednakom Taktikom Mrtvog Ustava pokušava se zauzeti teritorija BiH, odnosno teritorija Republike Srpske.
Prazne taktike, istorijski već propale. Kao i Žrtva Mira za BiH.

SUPERVIZIJA
SUPERMURA

Dugujemo Zahvalnost Roderiku Muru, Distrikt Supervizoru, što nam je istovremeno poslužio i kao Retrovizor. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma oni čekaju da Republika Srpska načini grešku i da Brčko dodijele Federaciji.
Retrovizor je rekao da međunarodna zajednica ne odlazi nego da je danas, kada se supervizija samozaledila, upućena jasna poruka – ukoliko Republika Srpska na bilo koji način ugrozi samostalnost Brčkog kao državnog distrikta (STJ – op. a.) Tribunal ima pravo da Brčko dodijeli Federaciji BiH.
Naprotiv, retrovizuje Mur, tribunal nastavlja egzistirati sve dok Visoki predstavnik, Supervizor i Vijeće za implementaciju mira, PIC, ne odluče da su se stekli uslovi za ukidanje supervizije.
Prije nego što napomenem nekoliko stvari koje su antidejtonske i antisrpske u ovom i cijelom dosadašnjem ponašanju oko Brčkog, reći ću samo da bi najbolje bilo da Roderik Mur dočeka godine Roberta Faranda na mjestu supervizora. Možda Republika Srpska dotad i načini neku grešku.
Ali.
Prvo. Brčko će propasti prije nego što bi Roderik došao u Farandove godine. Samo ustavni umobolisti mogu misliti da Državna Opština može funkcionisati bolje od običnih opština, da unedogled može da ima toliku administraciju i da neustavno ima ekstrapijedestalni položaj u političkom, ekonomskom i svakom drugom tretmanu u BiH.
Drugo. Brčko ne može biti lijek za multietničke halucinacije na Balkanu niti za multietničku grižnju savjesti. Što ne probate na Kosovu da napravite Multietnički Distrikt. U Sloveniji.
Treće. Visoki Predstavnik i PIC, Incko i Picko, nemaju nikakvu nadležnost da odlučuju o tome kada Supervizor odlazi.
Četvrto. Uloga Turske u odlučivanju o Superviziji mora da se podvrgne izuzeću jer je u pitanju pristrani Kadija.
Peto. Držeći suprviziju nad sretnim, ushićenim i humanističkim distriktom, rizikuje se uvlačenje međunarodne zajednice u dublje antidejtonstvo i prekoračenje svojih ovlaštenja što bi situaciju dovelo do međuetničkih sukoba. Previše je supervizija na malom prostoru Balkana. Negdje će Vreća Govana da pukne. A smrad će da se širi do od Karpata do Alpa, od Švarcvalda do Urala. Blistokom.
Želim da kažem da su supevizične stvari na Balkanu bogomdane za otpočinjanje regionalnih ratnih sukoba.
Možda to i želite. Predlažem da instalirate sigurnosne kamere oko Brčkog, da Republiku Srpsku uhvatite na djelu.
Šesto. Brčko vam je drvo a BiH šuma. Vi od drveta ne vidite šumu. Roderik Retrovizor je mlad čovjek. Ne bi trebao da se dovodi u tu situaciju da bulji u jedno deblo dok cijela šuma smrdi na balegu, kal i gnoj.
Čak i da opstane deblo, propašće šuma.
Ah. Da. Nešto slično je tezirao i Mladen Lagumdžijin Ivanić. Republika Srpska je kriva za ovo što se Supervizija sada zaledila, što Brčko nije srpsko, što je ovo i ono. Mada Mladen zna da je njegov konsultant za prihvatanje mandata od Biljane Plavšić, Slobodan Požarevac, dao pristanak i na Brčko Distrikt i na Tribunal koji može Da Ga Dodijeli.
Biće da Mladen Ivanić, kao što mi u mejlu reče Gordan Milošević, predosjeća da Gospodari odlaze. A kad odlaze Gospodari, prve najebu sluge.
I Ivanić i Mur, i Tur i Kur, čekaju da Srpska pogazi, da makar načepi, Dejtonski sporazum pa da joj se najebu mamice.
Dočekaće te. Alukur.
Možete, g. Mur, razapeti Čadore ispred Brčkog, slobodno na Teritoriji Srpske. I čekati. Čekati. Čekati.

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA
MALO TRUDNA U BRČKOM

Tužan kraj velikog međunarodnog projekta. Koncentrisana tragedija srbijanskog provincijalnog marginalca, Slobodana Požarevca, da bude Veliki Svetski Igrač. Eto vam Sarajevo, zaslužili ste. Neka Brčko bude distrikt pod supervizijom. Tako je govorio Sloba. Kao kurva pod svodnikom. Pokušaj Malih Međunarodnih Đokica da naprave raj na zemlji. Na Bosni. Kao da se raj pravi ko što sirotinja pravi djecu. Usput, da se crvenbaniše Republika Srpska. Da se ispresijeca, da se kantonizuje. Da Srbi prođu kao Hrvati pod Federacijiom. Da im nađu Komšića. Da se zaboravi klaonica koja je spremana Srbima u Čvoru Barjaka. Da se zaboravde svi, i sa srpske strane, zločini u ratu kojeg je poveo Alija žrtvujući mir za Bosnu Usranu. Za to je trebalo da služi Brčko. I za još ponešto.
A u šta se pretvorilo. I njegova Supervizija. U Mrtvaca Bez Kraja.
Jedina pozitivna stvar oko te Supervizije jeste da Ohaer ima priliku gledati kako se dugo zamire i kakva ga sudbina čeka.
Supervizija suspendovala svoje nadležnosti. Zaledila ih. Ostaje ali odlazi. Zatvara kancelariju ali nije ukinuta.
To je slika rješenja sa kojima je Međunarodna zajednica krenula da prekraja Dejton i BiH. Neki trećepozivci su mislili da imaju rješenja za Bosnu Vjekovne Mržnje i da samo domorocima treba pokazati lizalo u vidu Brčkog.
Opština ima Vladu. Samo su zaboravili da Brčko ima člana Predsjedništva BiH.
Supervizija se tako pokazala kao još jedna Ovca Jalovica. Kao i PIK. Kao i Bonska Ovlaštenja. Kao i Visoki Predstavnik. Međunarodni Voluntarizam katastrofičnih razmjera.
Ne znamo šta ćemo. Ne znamo da ugasimo svjetlo. Ne znamo da odemo.
Međunarodna Suspenzija za Međunarodnu Superviziju.
Bosna i Hercegovina se već raspala. Pitanje je samo ko će Nevladinoj organizaciji Ambasadori Bez Granica da referiše istorijskom rečenicom. Stavila se van snage.
Jer, držala se samo dok su oni znali šta da rade. Dok su u Saraju čekali Unitarizam. I dok Republika Srpska nije rekla Ne.

STARI HRAST IZ VRBASA

U KAMPUSU U BANJALUCI

Deblo i dio panja starog hrasta koji se pojavio u koritu Vrbasa kod Srpca, stiglo je u Banjaluku i u krugu kampusa Banjalučkog univerziteta smješteno pod tijesnu nastrešnicu. nadam se da strčnjaci imaju program zaštite ove prirodne dragocjenosti jer je ova nastrešnica malo tijesna i jer ostatke ovog vanvremenskog drveta treba dobro zaštititi i hemikalijama. U vodi i blatu on je bio zaštićeniji nego na otvorenom vazduhu koji ga sad vlaži sad suši.

Stari hrast je Čudo Prirode. U novinskim napisima kalkulisalo se i o starosti od 5000 godina. Pouzdano je teško reći jer se ne zna kad je hrast pao i postao deblo, odnosno koliko je prošlo od njegove smrti. izbrojao sam godove na jednom, vidljivom dijelu i po gruboj računici mogao bi imati i više od 300 godina.

Dobro je da su ga ljudi prihvatili i da će ga paziti. Samo prirodas može da stvori nešto što će trajati 300 godina. Priroda ima eksluzivno pravo da stvara i dušu i oblike. Mi, takozvani ljudi, uglavnom stvaramo oblike. A i to brzo razjebemo.

DIRIGOVANI REGION
Nelogično je da Region, što je poetski naziv za skupinu zasranih geografilija, hvata panika zbog pobjede Nikolića. Destabilizovaće se Region. JMM.
Da pogledamo Region iz ugla Teorije zavjere.
Slovenija. Niži Manji Srednji Zastavnik Janez Janša već dvadeset godina igra jednu od glavnih uloga u toj Deželi. Da li je to baš slučajno. I da li se Janša slučajno pojavio. Takvih najnižih oficira bili su puni hangari JNA. Uvjeren sam da i danas žive po skladištima i bunkerima koje su demokratske vlasti zaboravile i proglasile neperspektivnom imovinom. Otkud baš da Janša izraste u političkog lidera.
Hrvatska. Sanader godinama pravi Teškoe Sranije i niko ne zna dok se nisu približili izbori. Onda počnu da ključaju afere. Ma nemoj. Znade se da Hadeze svoje poslove radi na dugu stazu. Sad, odjednom, iznenađenje. I pobjeđuje neubjedljivi Milanović. Ničim zasluženo. Čačić malo hoda okolo i baca dimne bombe. Sada je i on ušutio.
Ali. To nije glavna priča. Malo prije izbora, iz vedra neba i mutne policije u Hadeze ulazi Tomica Karamarko. Da i njemu malo tepamo. Ne samo Nikoliću. To je tada bio potez podrške stranci. Danas se to mora čitati kao projektovan potez. Nakon pobjede za predsjednika Hadezea.
BiH. U njoj je sve dirigovano osim Republike Srpske. Uvjeren sam, mada sa Zlataganom o tome nemam namjeru pričati, da je Željko Komšić Tuđi Projekt kao i Sejdić i Finci.
Srbija. Tadić je dostigao svoj maksimum. Kao i Sanader. Daj Gotovinu, daj Mladića, daj reforme za EU, daj Karadžića, daj Kosovo, daj Inu. Kako naći alternativu Tadiću. Šešelj, koji ima mnogo pvistavica, ima i nesreću da je u Hagu i pitanje je da li će živ izaći. Srbi umiru u Hagu. Ne osuđuju ih. Da li se baš Nikolić, ortodoksni radikal, sam odlučio na izdaju.
Dabome. Ne treba biti Vesela Sveska. Ne vodi cijelu igru jedan igrač. Igrača je više i borba je teška. Ali, uopšteno, ovo je Igra Alterantiva. Ponekad alternative prdnu u čabar. Kao Ivanić. Koji je bio zlatna alternativa ali se pokazao kao Trneće. To je nož koji je napravljen od tave.
Treba izvući neke zaključke iz ove Igre Alternativa. Dva velika igrača treba da nađu način kako da se drže zajedno. I da budu jaki a podave male. Treba odbaciti Proporcionalni Izborni Sistem, povećati cenzus i uvesti Većinski Izborni Sistem. Državnacija je važnija od inostranog demokratskog seruckanja. Pokret za Piskavicu Donju, Pokret za Glavicu Gornju. Zajedno kao Esdes i Esenesde. Društvo gubi ogromnu energiju u usponu jednog i eroziji drugoga. A onaj koji dođe na scenu, kao Milanović, kao Nikolić, malo mogu da urade za napredak.
Opet se čeka Alternativa.

LEŠINARI NAD SRBIJOM

Nevjerovatno. Kad su dobro depresirali i devalvirali Tadića, u čemu im je i on sam pomagao, i doveli ga u situaciju da više nema šta da kaže i ponudi, sada se svi u Evropi propamećuju, mudruju i popuju. Nikoliću, jakako.

Herman Van Rompej, stilizovana varijanta Smiješnog Pantića iz filma sa Šojićem, izjavio je da Evropa zahtijeva od Nikolića visok nivo državničke svijesti. Samo što nije rekao da da i Vojvodinu.

Hanes Svoboda, crvenoočalni europarlamentarni socijaldemokrat, saopštio je da je pobjeda Nikolića težak udarac evropskoj politici na Balkanu.

Ni jedan od njih nije se zapitao koliko je Evropa doprinijela porazu Tadića i pobjedi Nikolića. Koliko je doprinijela slaboj izlaznosti birača. Birači u Srbiji su bili ushićeni eurointegracijama u 3LPM. Pa su pohrlili kojekude, samo ne na birališta.

Ponižavali su, Briselaši, Tadića sa onim SSP kao da je siromašni rođak iz provincije. Samo što im nije čistio cipele na ulazu u te evropske odlučionice. Birači ne znaju da formulišu političku rečenicu ali imaju oči da vide kad se u Briselu ponašaju kao age a koga tretiraju kao raju.

A onda su mu, i Srbiji, smestili barikade na Severu Kosova. Pa ga doveli u situaciju da muca dok Srbe jebu na tem Severu.

Potom je i Tadić neprestano bio svilen. Sav u Belom Satenu.

Kooperanti, koalicioni partneri, nisu tu borbu vidjeli kao svoju i uz apatiju demokrata birača, izlaznost je pala do poraza.

Danas, u utorak, vidim da se javio i Sadnakacin. Jelko. Nikolić treba prvo da posjeti Sarajevo pa onda Banjaluku. Nije tako. Prvo Janšu, pa Maoču Donju pa onda taj Saraj. Poslije toga sa Kacinom u Banjaluku.

Dobro. Svoboda i Rompej. Ali i domaći lešinari popuju i nad Srbijom i nad Srpskom. Onaj slušalac međunarodnih seminara na temu kako se boriti protiv Dodika, Mladen Ivanić, najoriginalnija je baba u politici. Što joj je milo to joj se i prisnilo.

On je konstatovao, analitično kao muška Topićka, da je Tadić pao jer je u Srbiji koncentrisao svu vlast i da je to početak kraja i Milorada Dodika u Republici Srpskoj. Koji je takođe sve koncentrisao. Izjavu je dao za tursku novinsku agenciju Anadolija. STJ.

Da nije bio na vlasti i shvatio bih. Ali on mora da zna da se vlast ne dijeli kao besplatan obrok u Crvenom krstu. Ako se podijeli, vlast ne može da se vrši. Vlast mora da se drži u svojim rukama.

Ali, bez obzira na to, Tadić u Srbiji nije držao sve u svojim rukama. Možda je i zato izgubio. Kad bi počeli nabrajati one koji su tamo vladali, spisak bi predugačak.

A o Ivanićevoj želji da kao Tadić padne i Dodik. Molio Škrti Pirotjanac Boga Gospoda, svakog dana u crkvi, da dobije na lutriji. Nakon sedam godina, sedam mjeseci i sedam dana molitve, Bog izviri iza jedne ikone i dreknu Kupi jednom srećku, jebo je Bog.

Da bi Ivanić pobijedio Dodika, kao Nikolić Tadića, pretpostavljam da mu je to skrivena želja iza ovih analizala, potrebne su samo dvije sitnice. Da on, Ivanić, jednom nešto i uradi. I da Dodik godinama nema šta da kaže narodu. Kao što je to bio slučaj sa Tadićem.

Za početak, Ivanić bi mogao štrajkovati malo glađu u tom Domu naroda. A ne samo uživati u Lagumdžijinom poklonu.

ATMOSFERA JE TOMORNA
Dakle. Nije se ostvarila moja prognoza. Mada je apstinencija očita, što se ostvarilo kako sam rekao. Nije pobijedio Tadić. Pobijedio je Nikolić a Tadić je poblijedio.
Predsjednički izbori u Srbiji su pokazali nekoliko očiglednih stvari na koje političari ali i izborni štabovi i stratezi ne misle. Ili ih ne znaju. Ili neće da ih prihvate.
Prvi problem amorfnih demokrata i evropskih integracionista, neodređenih progresivaca i europejaca jeste nemogućnost kontrole izlaznosti. Njihova podrška nije konsolidovana u masovno oduševljenje nego je atomizirana u pojedinačne komformizme i površno slaganje sa nekom političkom strankom što ne dovodi nužno do izlaska na birališta. Desničari, agresivci, radikali, bolje prolaze u maloj izlaznosti. Oni disciplinovano i organizovano izlaze do zadnjeg. Njihove birače na birališta vode i druge sile osim racionalnih i demokratskih.
Drugi problem je nepostojanje organizovane i efikasne stranačke organizacija koja uvijek nosi određeni kontigent glasova koji u ovakvim duelima moraju da se dobiju. Očigledno je da Demokratska stranka nema tu organizaciju. Jer bi se nakon prvog kruga trgla i aktivirala. Jedina borba protiv organizovanih desničara, agresivaca i radikala jeste čvrsta i efikasna organizacija stranke u najnižim slojevima baze.
Treća stvar. Ne zavaravajte se kaolicionim partnerima i podrškama. Iako sam očekivao da će Dačićevi izaći svi i tako zacementirati premijerstvo, izborom Tadića, prevario sam se. Ili nešto ne znam. Da li je sugerisano da postupe po nahođenju ili da odmore.
Četvrto, džaba vam mediji. Moja teorija i praksa je, otkako sam ušao u političku mješalicu, da političari i stranke ne treba da imaju svoje medije. Svoje, u smislu blage naklonjenosti i podrške ili otvorenog grkljanizovanja protivnika. Ako nečija politika nema mesa, nema stavove koje birači razumiju ili koje podržavaju, nikakvi mediji neće izgurati tu stranku i tog lidera. Oni koji se ne slažu sa mnom, neka uzmu u obzir kampanju SNSD 2010. a naročito ovu situaciju u kojoj je medijski bio Tadić a u kojoj je medijski nebio Nikolić.
Drago mi je da je pobijedio Nikolić. Zbog Sarajeva. Crkavanje tuđih krava u politici je uobičajena želja pred spavanje.
S kim će sada Gluvo Tursko.