понедељак, 04. јун 2012.


BIĆE GORKA ZLATKOVINA

Nastupilo je Biti Ili Ne Biti Bošnjačkog Političkog Kruga. Jedni imaju Državu Za Čovjeka a drugi imaju Čovjeka Za Državu.
Ta nemoguća dijalektika, jedinstvo suprotnosti, rogovi u vreći, zakonito je morala dovesti do političkog kraha.
Možemo sada da likujemo. Kako se Esdea nasukala na vlastitu udicu Hrvatima. Možemo da ukazujemo na genijalnu komunističku birokratizovanu rečenicu sa njihovog Glavnog odbora, čega li, koja srcedrapajuće glasi Ne može nas niko izbaciti iz vlasti jer smo mi legitimni izraz volje građana izražene na izborima. A dva Hadezea su izraz kreketanja žaba na Hutovom Blatu.
I cijelo saopštenje im je floskularijum Socijalističkog Saveza Radnog Naroda.
Ali, sve to neće promijeniti glavnu konstataciju koja se mora izvući iz cijelog ovog državno-čovjekolikog kaleidoskopa.
Bošnjački politički krug nije izašao iz rata i to je ključni uzrok krvoločnih borbi na toj sceni.
U toj ratujućoj politici, koja nije mogla da prihvati da je Alija Izetbegović, i Esdea, izgubio borbu za Bosnu, za Državu, za jednonacionalnu i jednovjersku u raspadu Jugoslavije sitnošićardžijsku zvečkicu igračkicu koja nije bila na popisu posljedica Velikog Raspada, stradala je komunistička falsifikovana socijaldemokratrija postajući Socijallagumkratija, stradala je nerazblažena Stranka za BiH i sada je stradala Stranka Demokratske Akcije.
To dokazivanje ko je veći za Državu, za Bosnu, za izgubljenu Multinacionalnu Farsu, pretvorilo je Bošnjačku Političku Scenu i Sarajevski Politički Krug u borbu gladijatora koji ne prezaju ni od čega. Ta Mad Max Auto Strada izbacila je na površinu najkrvoločnijeg.
Balkanska istorija ima običaj da se lažno ozbiljna ponavlja.
Izbacivanje Esdea iz vlasti, mada se njihovo dvodecenijsko djelovanje u toj tavi teško može nazvati vlašću, u stvari je Osma sjednica Slobodana Miloševića. Lagumdžija vodi svoje džingiskanovske borbe vani jednakom krvožednošću kao što ih je vodio i unutar partije.
Mada se ovo teško može nazvati Izbacivanje iz vlasti. Ima tu elemenata političkog suicida, bezizlaznog lavirinta između vjere, sekte, politike i internacionalnog foliranja, elemenata političkog analfabetizma, ćaršijskog voluntarizma i inertivnog trajanja bez cilja koji se jednom, pa makar i na ovakav način, mora završiti.
Šta može proizvesti ovaj pohod Zlatagana na vrh.
Najprije, Fahro Esbebe treba da se čuva. Istovremeno je primio zmiju u njedra i ušao zmiji u njedra. Ali mora da se čuva i masovnih prebjega koji će pohrliti iz Esdea da bi sačuvali svoje podguzičje. To mu se može u početku pričiniti kao snaga i veličina stranke, kao fatamorgana da su ljudi jedva čekali da se pojavi jedna takva stranka kao njegova pa da postanu članovi, kao pokret koji će na sljedećim izborima preteći Esdepe.
Može proizvesti dalju unutarbošnjačku i unutarislamsku radikalizaciju i dodatne blokade koje će izazvati reanimaciju Bonskih ovlaštenja ili neku veću intervenciju.
Neograničeno jačanje Zlatka Lagumdžije koji se time može dopasti dijelu međunarodnih snaga koje bi preko projekta Jedan Čovjek – Jedna Bosna, mogli pokušati da Reformišu Dejton. Kad već nisu uspjeli da reformišu BiH.
Potop Federacije u kojoj će se Hrvatima baciti probušeni pojas za spasavanje. Stoga je bitno da dva Hadezea dobro razmisle prije nego što reaguju na ponude i poklone. Nije svaka slatka u sarajevskog Zlatka. Kad je spreman tako da davi Bošnjake, neće ga kljove zaboljeti od razdiranja Hrvata.
Korak nazad sarajevskog i bošnjačkog unitarizma ali i nekoliko koraka manje u manevru Republike Srpske u okvirima Dejtonske Samostalnosti i Dejtonske Nezavisnosti. Republika Srpska se može suočiti sa jednočovječijim federacijskim monstrumom koji neće biti Zapadna Njemačka ali će biti Monolitna Zlatačka. Ako dva Hadezea ne budu pazila, Hrvati će ostati na infantilnom političkom nivou Željka Komšića a Republika Srpska bez saveznika na bosanskohercegovačkom nivou.
I sve ovo će još da osvijetli ekonomska regionalna kriza u Hrvatskoj i Srbiji, koja još nije pokazala sadržaj svog mantila otkopčanog prema mirnim prolaznicima. A ni u BiH se ekonomija baš ne smiješi.