SEPETARI I BARJAKTARI
Njegovi ukinuli grb, on bi zastavu.
Iskonsku tursku okrutnost, topuznost i buzdovanstvo, od kojih potiču i balkanska, prikazao je turski ministar inostranih poslova danas u Banjaluci:
• Posjetio je samo gradilište džamije Ferhadije a trebao je posjetiti i dvije crkve, ako je želio pokazati da ne laže da je došao da pomogne BiH
• Došao je pod funkcijom Predsjedavajućeg Komiteta ministara Savjeta Evrope a ponašao se otomanski, imperijalno i agresivno
• Zahtijevao je da da se iz banjalučkog salona za protokolarne sastanke ukloni zastava Republike Srpske.
Turska očito želi da na silu, ovaj put diplomatsku, uđe na evropsko područje i opet gazduje tuđom zemljom. Na sceni je borba između mlitave, osteoporozne, samozadovoljne i nerazjašnjive Evrope i agresivne, otomansko stabilizujuće Turske politike, za prevlast na području Balkana.
Turski saveznici su sada i Zagreb i Beograd. Jer Evropa ne pokazuje dovoljno odlučnosti da otvori vrata Zagrebu a podmaže šine Beogradu. Jedino počinje realnije da se ponaša Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, pravednim i nepristranim gledanjem na BiH i položaj Hrvata.
Pošto je Platforma Otomanske Stabilnosti koju je Davutoglu, u ime Turske, cijelom prostoru oko nje, pa i Balkanu, onomad predočio i izložio u Sarajevu, prošla nekažnjeno, on i Turska su se osilili i samonametnuli u ulozi ispomagača formiranja vlasti u BiH.
Ne postoji osnov za tako nešto. Turska je u PIK-u samo po osnovu postojanja islamskih vjernika ovdje. Ovdje nema Turaka. Turska nema nikakve ekonomske, kulturne ili asocijacijske veze sa BiH. Osim sabljaških, sepetarskih i danačnih.
Evropa nije smjela dozvoliti da Turska zvanično uđe ovdje kao aditiv. Aditivi sa Bosfora ne trebaju BiH ako želi da ostane na okupu, tronožna i tropravna.
Osobito Evropa nije smjela dozvoliti da ministar inostranih poslova Turske ovdje dolazi pod plaštom Predsjedavajućeg Komiteta Savjeta Evrope. A ponaša se kao imperijalist i imperator.
Dobro je postupio Nebojša Radmanović. Sreća da nisam Predsjednik Republike.
Savjet Evrope mora da se izjasni o ovom svom inventaristi za zastave. Mora precizno da kaže da li se slaže sa takvim zahtjevom Davutoglua protiv Republike Srpske, protiv njene suverenosti na njenoj teritoriji, jer nije Srpska odnijela zastavu u Ankaru i tamo je pobola, Republika Srpska je zastavu imala i prije Dejtona i unijela ju je u Dejtonski sporazum. Ili je Savjet Evrope protiv takvog imperijalnog zahtjeva malog brkatog turskog ministra.
Kakogod bude, Davutoglu i turski zvaničnicu su odsad bitno smanjene dobrodošlice u Banjaluku i na područje Republike Srpske.

SULEJMAN VELIČANSTVENI SNUŽDENI
Dakle, Tihić.
Kad se Tihić snuždi, znam da će doći neke nevolje za Republiku Srpsku. Ili će nešto slagati.
Sulejman će ostati poznat po istorijskoj rečenici: Ja svaki dan ukidam Republiku Srpsku. Nije on za sablje, jatagana i buzdovana ali je zaslužio da bude Sulejman Veličanstveni. Veličanstveno igra ulogu privjeska Zlatka Pagumdžije. Lagumdžija je europejsko krilo a Tihić radikalsko krilo njihove sarajevske koalicije. Lagumdžija je poturio Tihiću da se u Republici Srpskoj bori za Đapu i da vodi blokadu raznih odluka, izbora i institucija u Republici Srpskoj. Tihić Veličanstveni je presavio tabak i žalio se Ustavnom sudu BiH na Zakon o izvršenju budžeta u Republici Srpskoj i na Odluku o budžetu za 2011. Prije toga, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda žalio se na izbor predsjednika vlade, pa na vladu, pa na poslovnik. Očekujem da će se ujutro žaliti na ustavnost vremenske prognoze u Republici Srpskoj. Jer se ne smije objaviti prije objavljivanja konsolidovane prognoze za Državu Bosnu. Ma, može i za Hercegovinu.
Tihić, na osnovu savjetnika Kasumovića, zahtijeva od Ustavnog suda da se taj zakon i odnosni budžet proglase vanustavnim. Navodno, prvo treba da se donese budžet Države, Sunce Joj Jebem, pa onda da se uračunaju entiteti. Savjetnik Kasumović obrazlaže da je Zakon o Fiskalnom savjetu jasno rekao da tako mora. A Zakon o Fiskalnom savjetu je, u stvari samo poslovnik o radu tog tijela.
Sulejman Veličanstveni, kao i svi bošnjački potezi unazad nekoliko godina, od ukidanja himne i grba, stvara međunacionalnu odbojnost između Srba i Bošnjaka. On, i oni, povećava stepen srpske gadljivosti prema BiH. Povećava spoznaju, i kod Bošnjaka, i kod Srba, da se ne može živjeti zajedno u jendoj državi. Bošnjacima poručuje: Oni sebi uzimaju pare prije nas. Srbima poručuje: Ako vam trebaju pare, prvo pitajte nas.
Sulejman Veličanstveni hoda po tankom ledu Bosne i Hercegovine. Svaki njegov korak proizvodi sve veću pukotinu.
Njegove namjere su, na početku ovog mandata, da se zaustavi i onemogući Republika Srpska a da se onda generiše ulično nezadovoljstvo koje će dovesti do opšteg bezvlasnog haosa, identičnog onom u Federaciji, pa da onda neka Viša Sila interveniše po sarajevskoj unitarnoj želji i po nekim Bonskim ovlaštenjima.
Meni je to ipak samo znak da Republika Srpska treba početi proces povratka svojih nadležnosti. Treba zahtijevati vlastiti račun za indirektne poreze, treba napustiti Fiskalni savjet, kao jedna od strana koja ga je formirala, treba zatražiti novu odluku Ustavnog suda o poništavanju konstitutivnosti na cijelom području BiH, a ako ta vještačka konstitutivnost ne bude stavljena van snage, raspisati referendum o novom ustavu koji bi sadržavao izvorne dejtonske nadležnosti, osim onih deset za nivo BiH.
Jasno je da Tihić Veličanstveni testira strpljenje Republike Srpske dok Lagumdžija testira strpljenje Hrvata u BiH. To strpljenje neće trajati vječno. Ali neće donijeti ni jedan nepromišljen i avanturistički korak. Tihić treba da zna, a i Lagumdžija, da za sve dođe vrijeme.

MEDDŽIDA DISTRIKT
Izbor one okrečene face za ponovnu predsjednicu Suda BiH može da se ocijeni kao Sami Božiji Sumrak reformi, sudstva, pravosuđa i angažmana inostranih gubernatora, reformatora i kolonizatora.
Tako će u usranoj poslijeratnoj istoriji Naseobine, Meddžida Kreso ostati ubilježana kao dvanaestogodišnji glavni sudija. A dvanaest godina u kratkoj propasti Naseobine nije malo.
Da li reizbor, u stvari Renagodba, Medžide Kreso znači da će Srbi dobiti još 1.200 godina zatvora? Možda i ne znači. Za Srbe je i petsto godina mnogo. Ali svakako znači da niko neće biti osuđen za zločine nad Srbima. Mogli ste je izabrati i na još dvanaest godina, ne bi niko bio osuđen, npr, za Sijekovac. JVO.
Taj sudstveni segment u Naseobini, i na ovaj način se pokazuje kao odmetnuti, otuđeni i samonagodbeni vršaj, arman ili gregorijanov distrikt koji, mislim na Sud, Tužilaštvo i VSTS, međusobom incestuozno rješava svoja dvorska pitanja. Taj Sudstveni Arman nikom ne odgovara, čak ni međusobno, jer svaki ovakav slučaj je savršena nagodba koja ne proizvodi dalje posljedice. Ona dvojica Srba, koji su, prema kladionicama, glasali za Meddžidu, samo su primjerci N1H1 Srba Jurišićevog tipa, Srba koji su spremni da se poturče za Po Dupeta Mandata.
Nagodba o Meddžidi znači još jedan dokaz za tezu da ono što Bošnjaci, ne ljudi, nego bošnjački političari, jednom ugrabe ne puštaju više iz ruku dok polumjesec ne obiđe pun krug oko zvijezde.
Meddžida je najuspješniji Kemo kod Bošnjaka.

PROMOCIJA "NASEOBINE",

ŠESTE KNJIGE IZ EDICIJE POLITIČKI LJETOPIS

Moji prijatelji i dobra publika Pala upriličili su mi veoma dobru promociju mog najnovijeg ljetopisa. Moderna scenografija, ozbiljna publika, puna sala Doma kulture, uslovili su da odstupim od klasičnog predstavljanja knjige nego da održim malo političko predavanje i detaljnije obrazložim svoju političku filozofiju koja je zasnovana negdje 98. ili 99. godine i traje i danas.

Uspjeh ove promocije zadužuje me da se toj publici, pregaocima i prijateljima odužim poklanjanjem i predstavljanjem svake naredne knjige.

SRBI I HRVATI

NE SMIJU NASJESTI

NA EU INTEGRACIJU
Karl Bilt, švedski ministar inostranih poslova, prvi Visoki predstavnik, koji je iz BiH otišao neuprljan Bonskim ovlaštenjima i drugim divljaštima, bacio je grah za BiH. Iznio je niz novih postavki koje su označile kraj jedne ere – Ere Nasilne Unitarizacije i početak novih mogućnosti – Mogućnosti Evropeizirane Decenetralizacije. Evo izvatka najznačajnijih jasnih stavova Bilta, odnosno Njemačke s kojom je u stalnom kontaktu, odnosno EU:
• O stepenu decentralizacije zemlje, ali i o drugim pitanjima moraće da se dogovore političari iz BiH
• Kancelarija EU će biti odgovorna da pruža pomoć
• Mehanizmi koje će imati na raspolaganju specijalni predstavnik EU u BiH biće manje – više oni koji su i u drugim zemljama koje nastoje da budu punopravni član
• Međunarodna zajednica već je predala odgovornost domaćim liderima za vođenje BiH
• Ključna međunarodna pomoć BiH u budućnosti ići će preko specijalnog predstavnika EU
• OHR je institucija koja pripada prošlosti.
Poruka je jasna. Petnaestogodišnje nasilje Sarajevskog Unitarnog Kruga i dobrog dijela međunarodne zajednice, dok je EU stajala po strani, završeno je. Bošnjački lideri su imali šansu. Pozorište je zatvoreno. Više se ne igra Čekajući Unitarizaciju.
Jedina riječ koja se odnosila na unutrašnje uređenje BiH, među Biltovim stavovima je Decentralizacija. Očito je da je Njemačka preuzela tu palicu jer nije dobro da to radi Vatikan ili neko drugi. Ostali su čuli o čemu se radi i sada je to ključni šlager. Preciznije: nije u pitanju da li će biti decentralizacije ili neće – O stepenu decentralizacije… riječ je.
Drugo, Kancelarija EU, jeste da je Bilt najavljuje kao moćnu, ne znači da će postojati Visoki Dželat EU. Kancelarija je će pružati pomoć.
Treće, budućnost BiH je već prepuštena unutrašnjim političkim snagama. Bilt ne govori da je ta budućnost u EU. Prepuštena Budućnost može biti svakovrsna.
Četvrto, to je ta nova era, Ohaer je mrtvac.
Sarajevskom Unitarnom Krugu ostaju samo dvije mogućnosti.
Prvo. Beskonačno manipilisati u stilu Komšić i Dom naroda i opstruisati u stilu beskorisnog usporavanja Republike Srpske kao u slučaju izbora predsjednika vlade i Vijeća naroda.
Drugo. Pod etiketom evropskih integracija provoditi svoju tihu unitarizaciju. Petsto godina pod unitarizacijom.
Stoga, Srbi i Hrvati ne smiju nasjesti na sarajevski prevod evropskih integracija. Čak i da se zaustavi taj put, kako Bilt kaže, ako se ne usvoje promjene Sejdić – Finci a ako Sarajevo bude nastojalo da se kroz to rješenje izlije sva matica sarajevskog unitarnog smeća. Sarajevo će koristiti svaku mogućnost. I najmanju. Kao što je opsjena oko Esdepeovog ekspresnog usvajanja Evropske klauzule.
Srbi moraju nastaviti svoju borbu za Samostalnu Republiku Srpsku. I povratak njenim dejtonskim pa čak i preddejtonskim korijenima. Nadležnostima i kormilima.
Hrvati moraju nastaviti svoju borbu za Treći. Nikakva EU ne može zamijeniti Srbima Republiku Srpsku a Hrvatima ravnopravnu polovinu Federacije u Tronožnoj BiH.
Sarajevskom Unitarnom Krugu i dijelu međunarodne zajednice ostaje još jedna polumogućnost.
To je dugoročnija igra, od nekoliko mandata, u kojoj će se glasačko tijelo razbijati i segmentirati u tri ili četiri političke stranke jednake snage od kojih se onda dvije trebaju pridobiti za Kolo Unitarno.
Ta polumogućnost je i najveća opasnost. Znajući kakvi se Nudiguzi postoje i kod Srba i kod Hrvata. Stoga srpska i hrvatska politička artikulacija ima obavezu da se biračima obraća koncepcijom koja će biti glasovno većinska i tako, praktično, jednopartijska. Znam da nije demokratski ali u pitanju je opstanak.
Što se tiče Republike Srpske, aktuelna Narodna skupština i izvršna vlast mora što prije donijeti Zakon o evropskim integracijama gdje će se jasno precizirati da će se sve što se bude događalo na tom polju odvijati isključivo kroz sporazumijevanje strana koje čine BiH. U kojoj će jedna strana biti Republika Srpska. Mora se propisati mehanizam pregovaranja, sporazumijevanja I ratifikacije. EU integracija je državna stvar. Dakle nije samo parlamentarna ili vladina. To nije stvar većine. To je stvar sporazuma. Onih na koje se to odnosi. U tom Zakonu, takođe, treba da stoji jasna zaštita nadležnosti Republike Srpske kao odrednica sa ustavnom snagom i odrednica koja će važiti za sve naredne mandate i pobjednike. U tom zakonu treba da stoji da niko nema pravo da prenese nadležnosti Republike Srpske…
I, na kraju, odnosno, na početku, u ovom mandatu, kada je to Predsjednik Republike Srpske već saopštio javnosti, mora se donijeti novi ustav Republike Srpske koji će iz uređenja Republike, sistema i konstrukcije izbaciti Vijeće naroda i slične balastne materije. Koji će parlament i vladu konstruisati na osnovu rezultata izbora a ne na osnovu Konstitutivne Magle. I koji će jasno nabrojati nadležnosti Republike Srpske, sve osim onih deset dejtonskih za BiH.
Pa makar taj ustav imao hiljadu i po stranica.
Sve sam rekao. Ogromne su zamke evropskih integracija. Ako ih prepustimo Sarajevu.

NELJUDSKA TRGOVINA ORGANIMA
Parlamentarna skupština Savjeta Evrope usvojila je u utorak izvještaj Dicka Martyja i rezoluciju o trgovini ljudskim organima na Kosovu, kojom se poziva na međunarodnu istragu ovih optužbi. Za rezoluciju je glasalo 169 poslanika osam je bilo protiv, a 14 uzdržanih.
Tako kaže agencijska vijest. Vijest još kaže da je među uzdržanim bila izvjesna Azra Hadžiahmetović iz bosanskohercegovačke delegacije. Esdepeov delegat Ivanić glasao Za.
Rezolucija ko Rezolucija. Čekam šta će reći kokodavke Pak i Kacin. Ali već sad je jasno da se stara usrana Evropa pere u lavoru glede grijeha prema Srbima. Sad može. Prošlo Bombardovanje. Prošlo Kosovo. Tadić kooperativan. Kad objesiš Sadama onda možeš objaviti da nije ni imao oružje za masovno uništenje. Kad otmeš Kosovo, onda doneseš Rezoluciju o tome da su ljudižderi sjekli Srbe na parčiće. A i druge jadnike, sumnja se.
Tako smo došli do Ljudoždera u teoriji države i prava. Jer ubijanje ljudi da bi se prodavali njihovi bubrezi i ostalo, gore je od ljudožderstva. Temeljna postavka teorije države i prava, koja dosad nije nigdje pominjana, jeste ova: Ljudi koji nikad nisu imali državu ne treba ni da imaju državu. A i ako je imaju to nikad neće biti neka država.
Amerikanci su majstori da u cijelom sranju proizvedu samo jednog krivca. I da ga učine idealnim krivcem. A Srbijanci su majstori da se podvrgnu takvom tretmanu. I eto, niko nije ni primijetio da horde šiptarskih divljaka kidnapuju Srbe i tranžiraju ih ko telad u ilegalnoj seoskoj prodaji mesa.
Ostalo je neprimijećeno još mnogo. Neke stvari se neće nikad ni primijetiti. Kosovska Oteta Država živi na ilegalnoj trgovini najprljavijim robama koje su ljudi izmislili. I to će tako trajati ko zna. Ne vidim načina kako bi ta Vojna Baza mogla preživjeti bez tih aktivnosti.
Ali, treba gledati i sa druge strane. Ilegalne kosovske aktivnosti nisu od juče. Ni od trenutka kada je Slobodan Milošević krenuo da uvodi demokratiju i ljudska prava na Kosovo, bre. Nebrojeni paralelni ilegalni procesi na Kosovu odvijali su se za vrijeme SFRJ I za vrijeme Srbije u njoj kad je bila Cela bez Tri dela. U doba Kosa, Udbe, Nkoja, STJ.
Da li može Rezolucija PS SE da učini nešto. Ne može, dabome. Osim da pokaže da je Azra bila uzdržana. Azra zna šta su organi.
Srbija mora temeljno da izučava svoje slabosti. Inače će i Sandžak jednog dana postati Sanatorijum za seciranje.

BIVŠI VISOKI
PREDSTSCHAVNIK
REKAO DECENTRALIZACIJA
Volfgang Petrič sa TSCH, bivši Visoki Predstavnik, koji je meni ostao u sjećanju kao Ukočeni predstavnik, jer je imao pozu kao da mu je u vrat, kroz guzicu, zabijen rostfrajni kolac, izjavio je da će BiH uvijek ostati slaba država, ali da je neophodno da se ona decentralizira i da ta decentralizacija bude efikasna. Radovan Treći bi rekao: Preterano Sereš Stanislave.
Petritsch je jedan od visokih predstavnika diktatora. Preteča Pedija Ešdauna kojem je poželio dobrodošlicu riječima Želim ti da budeš poslednji visoki predstavnik. Očekujem da će jednog dana izjaviti da je to značilo da želi da Ešdaun izvrši tu efikasnu decentralizaciju.
Svi su oni, izuzimajući Bilta i nešto Vestendorpa, došli u BiH kao trećepozivci, nereferentne diplomatske protuve, potencijalni diplomatski reciklarijum, i mislili da će upravljati BiH kao Benjamin Kalaj ili kao Slobodan Milošević. Njihov kolonijalni doseg bio je u okviru spoznaje da se ovdje radi o Balkanskim primitivcima koji su spremni na kolaboracionizam i bez gaća i sa kojima se mora oštro i na prvu. Sada neki od njih Preterano Seru. A neke od njih će stići i tužbe za ustavno nasilje nad BiH, nad narodima u BiH, nad pojedincima u BiH i nad Međunarodnim ugovorom pod nazivom Opšti okvirni sporazum za mir u BiH.
Petrič, sa TSCH, je bio VP u zlatno doba Ivanića. Odigrao je veliku ulogu u decentralizaciji medija i decentralizaciji PDV, koliko se sjećam. Sada, protuva, vidi kako govori Merkel, kako govori Vatikan, kako govorim ja, pa i on o Decentralizaciji.
PiTSCHka jedna, što bi reko Mihajlica Veliki.

AGENCIJO, MAJKO NAŠA
• Republički sekretarijat za zakonodavstvo
• Agencija za državnu upravu
• Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save
• Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice
• Agencija za šume
• Agencija za agrarna plaćanja
• Agencija za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi
• Agencija za uzgoj i selekciju u stočarstvu
• Republički sekretarijat za vjere
• Republički zavod za statistiku
• Republički pedagoški zavod
• Republički zavod za standardizaciju i metrologiju
• Republički centar za istraživanje ratnih zločina
• Republička direkcija za robne rezerve
• Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme
• Republička direkcija za civilnu vazdušnu plovidbu
• Republička direkcija za obnovu i izgradnju
• Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa
• Republički hidrometeorološki zavod
• Arhiv Republike
• Republički zavod za prostorno planiranje
• Republički zavod za građevinarstvo
• Republički zavod za geološka istraživanja
• Centar za pružanje besplatne pravne pomoći
• Zavod za obrazovanje odraslih
Prikupio sam određeni broj agencija, direkcija i zavoda. Teško je reći da li je to konačan broj. Prema zakonima o Vladi Republike Srpske, jeste. Ali se spisak može proširiti sa brojnim fondovima i sličnim tijelima za koje niko i ne zna da postoje. To i ne bi bilo nešto loše da žive i troše suvo lišće koje se o jeseni skupi po šumama. Ne, svi oni troše pare i moć.
Još u drugoj polovini prošlog mandata su formirane neke agencije i zavodi. To je posljedica britanizacije u reformi javne uprave čije su osnovne poljedice postojanje državne i entitetske agencije za državne službenike. Tako se, na primjer, pomoćnici ministara biraju na konkursu. I sve ostalo. Onda stranka koja je pobijedila na izborima dobije ministra a on može da se češka iza uva ili oko jajca. U sadejstvu sa agencijama taj sistem državne uprave potpuno razvodnjava vlast i onemogućava bilo kakvu efikasnost. To može da funkcioniše u stoljetnim demokratijama ali u društvima koja su izašla iz bratsko-prijateljskih ratova i vuku za sobom kriminal i korupciju, šuma agencija i Državni Službeni Međedi dalje razaraju ne samo efikasnost vlasti nego i društvo, entitet i državu.
Da li treba da kažem da je to i bio cilj.
Najsvježiji primjer je Agencije za šume u Republici Srpskoj. Pored neefikasnog ministarstva i pomoćničko-savjetničke strukture, haosa na šumarskom fakultetu, dobijen je još jedan balastni punkt kojeg treba da izdrže Srpske šume. Samo je Karadžić tako efikasno napadao na šumsko blago svojom ekonomskom trumanovom politikom podjele šuma. Svakom borcu po deset dunuma.
Hrvatska, iako je pred vratima EU, ukida svoje agencije. Pokušava da štedi pare ako ne može da štedi neefikasnsost vlasti. U Srbiji rakođe panika. Oni i ne znaju koliko agencija ima i šta rade.
Suština agencija i svih takvih tijela, jeste da se radi o malom broju zaposlenih, velikoj disperziji moći, raspolaganju značajnim sredstvima, velikim platama, nikakvom načinu odgovornosti. Jer, agencija ne može da odgovara ni vladi, ni parlamentu. Ni javnosti, koja niti ima informacije, niti ima instrumente.
Ko može da kaže kome odgovara i ko kontroliše Garantni fond u Republici Srpskoj. I zašto je sliv Save važniji od sliva Drine.
U nerazvijenim društvima, mladim društvima, društvima kojima je najpotrebniji uspon i efikasnost, vlast mora ličiti na vertikalu. Radi jednostavnosti, efikasnosti i vidljive odgovornosti. A ne na izbušeni kišobran koji nema nikakav učinak, nemoguće ga je zakrpiti a najčešće ni ustanoviti da li postoji ili ne.

DOMETI
INICIJATIVE
MERKEL
Samo dvije činjenice su činjenice o Takozvanim Ustavnim Promjenama u BiH:
• Sarajevo je opsjednuto tim Promjenama
• Republika Srpska, kao strana tvoriteljica i najvažniji ključar BiH, neće dati svoj pristanak za bilo kakve ustavne promjene osim paragrafa S-F, odnosno sintagme: Jedan iz Republike Srpske.
Upravo zbog toga čudi sposobnost sarajevskih posmatrača da u svemu što se događa oko BiH i izvan BiH, vide nagovještaj Ustavnih Promjena.
U slučaju nekolicine razgovora koji su obavljeni u Berlinu a u kojima su po hodnicima, prisobicama i objedovaonicama učestvovali lideri četiri, pet bosanskohercegovačkih stranaka, i predstavnici SNSD na visokom nivou, ta sarajevska vidjelica se pojavila sa nešto zakašnjelim efektom. Ali se, očekivano i zakonito, pojavila. Uostalom, Sarajevo i od odlaska nekog fudbalera iz njemačkog klupčića u Mančester Siti, očekuje dobiti i promociju za BiH. Ako još da četiri, pet golova, to bi već moglo biti vjesnik UP.
No, kakav je stvarni domet njemačke Inicijative Merkel, u kojoj je malo ko i vidio Angelu?
Prije svega, Njemačka je, javno, malo bila prisutna u BiH. Osim Bonske deklaracije, s kojom, dabome, nema nikakve veze, i nekoliko ambasadorskih ispada u pokušaju, Njemačka nije uredovala ovdje. Švarc Spavač Šiling je samo bio VP porijeklom iz Njemačke.
A Njemačaka je ipak evropska velesila. Zajedno sa Francuskom, okosnica EU. Ni Francuska se nije ovdje pretjerano ogledala. Nakon Karadžićevih pilota i ugošćavanja Biljane Plavšić, tada Predsjednice Republike Srpske, od strane Širaka, ništa se nije čulo od Francuske. Izjave bivše ambasadorice, serijski pakovane, nisu ostavile traga.
Njemačka je, nakon presudnog uticaja na Danke Dojčland Croland, iako je i nju jedno vrijeme ostavaila da posrće na putu od gotovine do integracije, odlučila da detaljnije pogleda stanje u BiH. Simptomatično je, a to Saraj propušta da uvidi, što se to događa tek nakon Drugog Katastrofalnog Izbora Željka Komšića. I nakon što se, diplomatski zatajno, Vatikan izjasnio o trojnosti BiH.
To nipošto ne znači da se Njemačka i Merkel zalažu za Sarajevske Ustavne Promjene. Ako su i u pitanju UP, onda se radi isključivo o nivou Federacije BiH.
Njemačka je imala nekoliko očiglednih iskustava pred očima da bi u sve to ušla naivno ko' snaša u Butmir. Sada već dvokružna posjeta Angelinim dvorima i savjetnicima, može se isključivo shvatiti kao sondaža bilo kakvih tragova koji jamače mogućnost njemačkog angažmana sa jasnim i realnim efektima koji bi BiH mogli okrenuti ka EU. Jer je ove protuve sa Ohaerom na čelu, stalnookreću od EU. Proračunata istočnonjemačka Angela neće sebi dozvoliti nikakav April niti Butmir. Ona, kao i Njemačka, ovdje ne prave šupljikavu i prividnu karijeru kao što to rade trećerazredni dipliši.
Ako Sarajevski Politički Krug iz svega shvati da se sa Hrvatima BiH više ne može komšićariti, i to će biti značajne Ustavne Promjene.
Dotad, savjetujem SPK da izvidi kako biti dobar sa Republikom Srpskom.

SARAJEVO JE
PRIJE DEJTONA
PRIZNALO
REPUBLIKU SRPSKU
DA BI SE SKRPILA BiH
Poznate su moje teze koje su me dovele do prestižne sarajevske titule Fašista iz Šumske.
• Republika Srpska je u BiH unijela svoju državnost, teritoriju, vlast, imetak, institucije, ustav, suverenitet i svoje državljane. Stoga BiH treba da bude dobra s njom da joj ljubi stope, da joj ugađa i da je poštuje kako jednostavno ne bi otišla.
• Republika Srpska i Muslimansko-hrvatska federacija slučajno tvore BiH jer je sve bilo predviđeno potpuno drugačije. BiH sada postoji na otetom i prokletom. Na prenešenim, otuđenim i prigrabljenim nadležnostima Republike Srpske i na devastaciji i poniženju Hrvata.
• BiH ne postoji. Ona nije država jer nema svoju teritoriju, nema svoju imovinu i nema podršku svojih podanika. Ona je samo međunarodno priznata Naseobina između vanjskih granica Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Mora kod Neuma.
• Republika Srpska je strana u BiH koja je presudno doprinijela nastanku BiH. Strana potpisnica. U pravu je bio Slobodan Milošević kada je rekao: Čestitam, dobili ste državu. Samo što to Budale sa Pala nisu shvatile na pravi način.
• Treći.
• Bošnjaci (njihovi političari) žele Srbe i Hrvate pretvoriti u manjine ili nepostojeće narode i tako stvoriti od samih sebe i ostataka, novu naciju, naciju Bosanaca. Tako bi dobili ono što nikad nisu imali – državu i naciju.
• Podijeliti sve što se može podijeliti.
Zašto Ohaer i Restlovi Međunarodne zajednice šute na petogodišnju politiku koju vodi Republika Srpska. A to je politika Dejtonske samostalnosti, Povratka Izvornoj Samostalnosti, Samosvijesti, Samoodgovornosti. Zato što su uvidjeli da je igra završena. Da je Republika Srpska pročitala Dejton. I da treba biti dobar prema Republici Srpskoj. Da je prošlo Vrijeme Sarajevske Laži. Da je isključivo Alijina i Sarajevska Avantura donijela rat i stotinu hiljada žrtava. Da Republika Srpska nije genocidna, nije genošumska, nije genosmrtska. Srbi samo nisu htjeli ostati u Naseobini. Kao što drugi nisu htjeli ostati u Jugoslaviji. Da li je to genocid?
Dabome, i druge stvari dolaze na vidjelo. Mnogi sarajevski dripci znaju bitne stvari ali njihova zavjera šutnje, dok se Četnici ne istrijebe, skrivala je sve na najbolji sicilijanski način.
Mala politička svađa Ive Komšića i Kockara Šaćirbeja, nekada ministra inostranih poslova Sarajevske Ratne Kaldrme, otkrila je da je Alija naložio svom ministru da u Ženevi parafira priznanje Republike Srpske, prije odlaska u Dejton. Šaćirbej negira da je parafirao išta ali Komšić tvrdi da je taj papir predočen sarajevskoj strani u Dejtonu.
Dakle, Međunarodna zajednica je priznavala postojanje Republike Srpske ali je bilo neophodno da je prizna i Sarajevska Ratna Kaldrma kako bi Dejtonski sporazum bio međunarodno-pravno validan. Sarajevo je priznalo postojanje Republike Srpske čime je ona postala strana u međunarodnom mirovnom procesu a kasnije i strana potpisnica Dejtona. I autonomna i suverena sastavnica BiH.
Bilo bi dobro da taj papir odnekle izbije i da se pojavi u Naseobini. Republici Srpskoj nije potreban. Potreban je običnim ljudima, muslimanima, da vide na šta je njihovo rukovoditeljstvo potrošilo rat, živote i deceniju i pol ukidanja Republike Srpske.

PAK BABA VRAČARA
Izvjestiteljica Evropskog parlamenta za BiH, Doris Pak, ima, garantujem glavom, karakter starojugoslovenskog žandarma. Čim se povede eglen o nekim sankcijama prema političarima u BiH, Doris iskoči u prve redove: „Ne znam ima li istine u toj inicijativi o uvođenju sankcija, ali ako ima ja nemam ništa protiv. Političari moraju jednom shvatiti zašto su izabrani“.
Doris, Doris. Političari ne moraju ništa shvatiti, osim da su izabrani. Dovoljno je da su glasači shvatili za koga treba da glasaju. I da su glasali.
Malo, malo pa se iz Saraja i iz Brisela lansiraju priče o sankcijama za lidere u BiH. Zamrzavanje imovine i računa u EU, zabrana letova, skidanje cipela na granici, vađenje kartica iz mobilnih, vađenje zubnih živaca bez anestezije...
To pokazuje dvije stvari:
• Sitnošićarski Saraj ima još neke tanke lobističke uticaje
• Briselska administracija, da ne kažem birokratija, ne zna šta treba da radi sa BiH i u BiH.
Mogu da im pomognem. Al' samo još ovaj put.
• Brisel mora da nađe bolje protuve za ovaj prostor nego što su Pak, Kacin i slični.
• Brisel mora da razdvoji dva procesa. EU integraciju od NATO integracije. Nisam rekao da može.
• Brisel mora da razdvoji i sljedeća dva procesa: Unutrašnju bh integraciju od integracije BiH u EU.
• Brisel mora da odustane od obuke bh političara. Bh političari su izabrani na izborima. Oni nisu polaznici kursa civilne zaštite.
• Brisel mora sebi, a onda i javno, da objasni da li je interes EU da BiH bude dio Evropske unije. Ako jeste interes onda to mora EU da pokaže. Štapom. Ali na kome neće biti na jednoj strani mrkva a na drugij šamar. Nego štapom na čijim krajevima će biti srce i pare.
• Brisel mora da se okane unutrašnjeg uređenja BiH. Jer ne može da uredi ni stvari u kućici pod svojim prozorom.
• Brisel mora ovdje ekonomski da pomogne. Znam da Brisel nije država (možda Lagumdžju da odvedu, on će im napraviti Državu za Brisel, čovjek je čudo) i da nema svoje državne kompanije. Kao što ih imaju Rusi. Ali mora da nađe način da se ovdje otvore radna mjesta velikih evropskih kompanija. Kao što je to uradio Fiat u Srbiji. Inače će ovako prežvakavati stvari u beskonačnost. Šta će Brisel kad jednog dana zapakuju Pak sa nogama naprijed?
• Brisel, ako već angažuje Lajčaka, treba razmotriti i taj referendum. Ne mora određivati procent. Jer Republiku Srpsku je Alija Izetbegović priznao, naredivši Šaćirgeju da to potpiše, prije odlaska u BiH i u Dejton. Takva, priznata, ušla je u BiH pa može i da izađe. Referendum je samo jedno uljudno Doviđenja.
A te finansijske sankcije? Ma, to zamotajte u pak papir pa sačekajte kamion čistoće. Ili okacite Kacinu o rep.

MAREKO PRAJM TARABIĆ
Agencija Prajm komunikejšns, banjalučka Agencija Prijatelj Gubitnika, poznata po tome što je u martu, ili aprilu, ne sjećam se, prošle godine ustanovila da SRSPDPSDS sigurno pobjeđuju na izborima u oktobru, uključujući i Tadića i Ivanića, pa, kada ih pobjednički dvojac nije u nečemu poslušao, vidjevši da srljaju u sigurni gubitak, Agencija Neutralni Prijatelj se naljutila i njen gazda, stanoviti Močević, održao im nekoliko javnih slova o nesposobnosti, nezanju i neposlušnosti, uradila je veliko istraživanje iz klase Bacač Dimnih Bombi, i ustanovila da: Najveći procent stanovnika Republike Srpske kao najveću opozicionu partiju u RS-u vidi PDP Mladena Ivanića (68 posto), pokazalo je istraživanje koje je provela banjalučka Agencija „Prime Communications“. Kada je u pitanju percepcija opozicionih partija iz RS-a, po ovom istraživanju građani su na drugo mjesto svrstali SRS Milanka Mihajlice (60,5 posto), a slijede DP Dragana Čavića (58,2), pa SDS Mladena Bosića (50,7), te NDS Krste Jandrida (38,7 posto).
Mogli su komotno objaviti da bi, ako bi se izbori održali u nedjelju, za Mladena Ivanića glasalo 4,7 miliona Srba u Republici Srpskoj i četiri muslimana. A za PDP, partijče M. Ivanića, glasalo bi 7,1 miliona Srba. Mogli su da kažu i da bi 5 miliona Srba glasalo za Milanka Mihajlicu.
Doista treba biti statistički virtuoz pa ustanoviti tako nešto za Pedepe, partiju u rasulu, i za Srpske Radikale Bosanskog Novog, stranku koja je nestala zajedno sa svojim Glavatim Napoleonom i Novom Grujom.
Pedepeovi progresivni kadrovi već nedjeljama oblijeću lokalne lidere Esenesdea i nude da pred predsjednikom opštinskog odbora SNSD pojedu člansku kartu Pedepea za ostanak na funkciji i za člansku kartu Dodikove stranke. Ha, ako neki lokalni lider Esenesdea i bude meka srca, zna se da ja odobravam izradu svake članske karte. Upravo sam odaslao Uputstvo o odgonu tog šljama od naših struktura.
Takvoj Propadajućoj Partiji dati 68 posto može samo Prajm Mareko Prijatelj.
Pedepe više ne postoji. Jer Pedepe nisu Ivanić, Borenović i privremeno utješeni Đerić.
Ivanić, koji se u predizborje i u izborima prokazao kao vrhunaravni Nudiguz, a nakon izbora kao prosjak kod Zlatka Lagumdžije koji mu je udijelio mjesto u Domu naroda Države za čovjeka, nema više nikakvog kredibiliteta kod birača.
On je politički mrtvac. Samo još vijenci nisu stigli.

NE POSTOJI

BOKVICA

ZA BAKIRA
Razumijem demokratsku javnost koja argumentovano, misleno i stavno osuđuje ili pobija, ili se, pak, ograđuje od Bakira Hadžizlatka.
Mada je upitno šta se može postići korektnom aparaturom mišljenja, logističkom sljedstvenošću i argumentacijom o ulozi javnog servisa, evropskih standarda i ulozi medija, protiv nečega što nije ništa do golo divljaštvo primitivno uznojenog ja-stambol svijeta, merajska uzurpacija ekrana i jaranska politička veza dva mentaloida.
Bakir Hadžišezdeset nije novinar. Nije ni novinar u pokušaju. On nije ni umišljeni novinar. On je tek umišljeni povjerilac i ispovjedaonik Zlatka Drmatora. On je mentaloid. Nova pojava na okorcima i okrajcima Evropskih Standarda. Jer svojim ljudožderskim porivima i kompleksima pokušava dodati začine mentalne aktivnosti i evropskih dosega u novinarstvu koje i nije novinarstvo nego najobičnije javno prokazivanje i golootočarenje. O Bakiru Ništa govori i segmentarijum na kome se temelji njegova emisija. Vasković. Istraživački novinar kojem je najveći istraživački podvig ući u zgradu vlade, slikati se i reći da je Dodik kriminalac. Na istoj mentaloidnoj matrici počiva i mentalac koji pod mantilom gol u parku čeka žene iz druge smjene i otvara im svoje golodveri i visuljke kao simbole svog zakržljalog uma.
A Bakirova rečenica: Zaustavite Dodika dok ne bude kasno, samo je znak ozbiljne misionarske bolesti jedne sarajkaldrmaške čegrtuše u kojoj ona pokušava da se pretvori i predoči iz misionara u misaonara, u čovjeka vizije i dalekovidne misli, u dobrotvornika koji nas upozorava svojim vidjelicama a u stvari prijeti i pokazuje se kao ćulah apokalipse.
Ne pomaže da se tuži Bakir. Ni sudu časti, ni RAK-u, ni sudu za poratne zločine...
Bakir nije kriv. Da nije njega na njegovom mjestu bi bio neki drugi predumišljeni umobolnik.
Bakir Hadžišezdeset je zakonit proizvod sistema kojeg je u svoje ruke, nakon Dejtona, prigrabio Sarajevski Politički Krug. A taj sistem, znano je, temelji se na već otkrivenim i još skrivenim postavkama:
• Potpiši jedno, radi drugo
• Sve što je bosanskohercegovačko to je, u stvari, sarajevsko a sve što je sarajevsko to je samo sarajevsko
• Ne postoje Ovi iz eres, a u skorije vrijeme i Ovi trećaši nego Građani, Državljani, Bosanci i Ostali
• Svaki decentralizovani temelj pretvori u unitaristički
• Vodi uvijek dvije politike, jedna mora obavezno biti deklarativno proeuropska a druga može biti čaršijska, reketaška, monopolska, uzurpatorska, prevarantska, diskriminatorska
• Tajno ovladaj javnim medijima
• Pretvori ovladane medije u ogromna Politikina Pisma Čitalaca iz doba Velikog Raspada
• Satanizuj druge narode, ako se odnekud pojave, satanizujući njihove političke lidere
• Smiješi se iz Platforme a puštaj krvozube buldoge
• Podijelimo se: Jedni o Državi, drugi o Državnoj imovini a treći, ništa treći, a četvrti o Državnoj Vladi, Sudu...
Pošto su uzurpatori ustava, institucija, nacija i prava ostvarili najveći dio iz ovog arsenala, Bakir Hadžišezdeset se naprosto morao pojaviti. Jer je on sljedstvena posljedica stanja stvari. Takvih Bakira ima na svim osvojenim područjima pod SPK. Samo se ne zovu Bakir.
Zato ne pomaže tužba i žalba. Ne postoji bokvica za Bakir Ranu. Osim PSŠSMP. Podijeliti sve što se može Podijeliti. Pa neka seru iz druge države.

BOSNIZACIJA SRBA
Mlada Bosna (Jedinstvena organizacija za socijalizam I demokratiju) stoga poziva srpski narod da, kroz djelovanje u naprednim, vanparlamentarnim, ljevičarskim i radničkim organizacijama, pruži ruku jednako obespravljenom, poniženom, opljačkanom i osramoćenom bošnjačkom i hrvatskom narodu. Neka naš novi savez bude naša zajednička katarza i garant budućeg društva građenog na egalitarnosti i socijalnoj pravdi, a ne na fantazmagorijama i fetišizmima nacionalnih pljačkaških buržoazija.
(citat iz Deklaracije objavljene na Depo portalu)
Sada je potpuno jasno da se projektovano krenulo u bosnizaciju Srba. Pisao sam već o Bosanskom duhu i oživljavanju Bosanske vile a danas se na Otpadu pojavila Deklaracija Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju Mlada Bosna koja poziva Srbe da opet ispadnu budale.
U pamfletu neviđenog amaterizma, prejaglanog ideološkog konjogriza, opsjenarske prekrupe, udrobljenih floskula i istorijsko-ovovremenog koncentrata pomiješanog sa tucanikom, Bosanske Srbe se nastoji namamiti i dovabiti u Socijalističke i Demokratske Srbe koji će šutnuti u dupe svoju nacionalnu buržoaziju (Dodika, Radmanovića i Špirića) i objeručke i objeguzno prigrliti druge narode BiH.
Otkad su socijalizam i demokratija išli zajedno, Sunce Ti Jebem.
Amateri Projekta Bosnizacije Srba, PBS, igraju na jevtine karte Gavrila Principa kao srpskog junaka protv austrougarskog kolonijalizma, šta li. Igraju na kartu stare srpske boljke panslavizma, pijemontizma i opsjednutosti okupljavštinom raznih naroda u zemlju koja će im se jednog dana obiti o glavu i jebati nanu.
Ova splavarsko-vodenoćirsko-esdepovska podvala, garnirana silažom iz Garaža Funkcionalnih Ambasada, putem onih koji su već upotrijebljeni ili su tu skoro boravili na izobrazbi i izobličavanju u inostranstvu, samo je dio projekta budućeg stambolizovanja BiH i podrepljivanja Srba i Hrvata. To bi trebala biti javnosna, ideološka i draperijska matrica Čuvenih Proseravanja Gulagumdžije: Predsjedavajućeg će dati Esdepe, nije važno koje nacije.
Ja mislim da je važno koja će ga nacija dati.
A uz ovakve stručnjake za Deklaracije i Bosnizaciju, možemo uskoro očekivati Hrvatsku udrugu Goce Delčev, Srpski VMRO, Bošnjački Pokret Ćamil I Spržo… sve u BiH. A naročito oko Sarajeva.

OBNOVITELJI
BOSANSKOG
DUHA
Bauk Bosanskog Duha ponovo kruži Naseobinom.
Neki sarajevski mediji pokušavaju Naseobinom ponovo proširiti Bosanski duh. Otpad portal, Dani, Balin... (izvinjavam se za asocijacije i slovne greške, znate da mi je izvinjenje u krvi).
Prva riječ u tom 101 pojmu Bosanskog duha je Agrokomerc. Kao da je taj nekad svjetski kolektiv stvorila Bosna, makar BiH ili Bosanski duh. Ne kaže se da je Agrokomerc isključivo stvorio Fikret Abdić ali se kaže da je krah Agrokomerca označio početak pohoda Slobodana Miloševića na Bosnu. Požarevački duh. Biće i Ajvatovica. I Anatom Andrić.
Depo portal je sarajski portal koji ljude bez Bosanskog duha naziva fašistima. A Blin portal je banjalučki portal, filijala Depo portala, Bratstvo i Sarajstvo, na kome Bojan Bajić ima blog. Da li sam time sve rekao.
Istovremeno, na Blin portalu kreće feljton o Bosanskoj vili, časopisu za književnost i razonodu kojeg su pokrenuli Bosanski Srbi koje Bosanski duh ne svrbi. Cilj je, kaže Čupavi Višnjić iz okoline Sarajeva, da se pokaže kako su Bosanski Srbi uvijek bili svjesni svog identiteta ali bez poništavanja drugosti. I bez protivljenja bihosti. Ako su čekali Bosansku vilu da se osvijeste, čudi me kako se svi nisu poturčili još kada su načuli da turska vojska napreduje prema Kosovu.
Mada ne vjerujem u konceptualne domete tih portaldžija i mada oni ne moraju znati šta rade, potpuno je jasno da je na djelu Obnoviteljstvo Bosanskog Duha. Taj front je krenuo prema mlađem naraštaju kojeg se pokušava vezati za ova dva portala. Mladi su ko ludi za Bosnom.
Zašto, dakle, Bosanski Duh kruži Naseobinom.
Očito je negdje shvaćeno da se Vako Više Nemere. BiH nije nastala voljom njenih građana. Ne postoji temeljna istorijska volja o ujedinjenju Republike Srpske i Hrvatsko-muslimanske federacije. Sila Vojne Baze nije istorijska volja niti istorijski legitimitet. Ne postoji nikakav osjećaj i demonstracija pripadnosti Bosni i Hercegovini ili Bosni. Ni koliko Komšić pripada Hrvatima. Srbi i Hrvati, poznato je po glasanju, ne pripadaju. Bošnjaci takođe. Oni ne pripadaju Bosni sa dva entiteta i tri ustavna naroda, tako ih uče njihove stranke, nego Državi koje nema. Veliki Krojači nastoje preko domaćih kupljenika obnavljati Bosanski Duh i tako na dugi rok otvarati pretpostavke koje bi mogle stvoriti državu. Pletu čarape sa cvalenike.
Bosna je sjebala svoj duh. Onog trenutka kada su Turci krenuli prema Kosovu polju. Pa onda kada su muslimani svraćeni u BiH iz područja austrougarskog. Pa u podjelama u Drugom svjetskom. Pa u višenacionalnim građanskim ratovima. Pa poslije ratova.
Neću da kažem da je imala šansu. Imala je da nisu došli Turci.
Bosanski Duh ne postoji. To što je Moša Pijade rekao Jebo zemlju koja Bosne nema, to je samo prostonarodna dobrota komunističkog čičice.
Jebo Bosnu koja zemlje nema.

PRANJE NARODA
Bosanski Duh Tunjo Filipović, bivši komunist, zbog tog Duha je i isključen iz Saveza Komunista, opet je odnekle izbio i ustalasao portalsku javnost.
Prvo: U Hercegovini je u toku kristaijanizacija.
Drugo: Mladi muslimani nisu bili fašisti.
Poznato je na koju kristijanizaciju misli Tunjo ali nije mi poznato na koju Hercegovinu. Izučavao sam tu istoriju, historiju i povest, čak, i ne nađoh u toj Hercegovini, da prostiš, nikad ništa osim kristjana. Osim ako od mene nisu sakrili da je iz Hercegovine krenulo osvajanje Stabilnosti i formirana Otomanska imperija. Ili ako ne nađemo neka svjedočenja duborvačkih trgovaca kako je u Lištici, na primjer, prije prvog svjetskog rata, prodavano milion fesova godišnje. A prije drugog dva miliona. U Nevesinju ih nisu mogli ni nateći a Dubrovčani nisu znali dotle da broje.
Riječ Kristijanizacija je Tunjina žalba za neširenjem Bosanskog Duha po Hercegovini. Sve mi se čini da je to.
A Mladi muslimani.
Opšta je konfuzija kolektivnog duha kada pojedinac mora nekoga ko je bio pokret pod opštim plaštom i pred streljačkim vodom, da pere. A preko Mladih muslimana, Tunjo pere i cijeli jedan narod.
Manje je bitno da li su Mladi muslimani bili fašistička organizacija. Jasno je da nisu bili nikakav Islam Jugend. Mnogo je bitniji njihov totalitarizam. Vjerski totalitarizam na čijem udaru je bila i vjerska struktura islamske zajednice u komunističkom dobu. Posljedice tog vjerskog totalitarizma su se, i nakon istrebljenja pripadnika MM, samo širile. Ko je prvi zagovarao islamsko obrazovanje djece?
Tunjo kaže da je cilj svega da se izjednače svi narodi i vjere u „našoj zemlji“ (u Naseobini, prevod R.V.), pa i u saradnji sa fašizmom. No, kaže Tunjo, nemoguće je da muslimani budu fašisti kao ni komunisti i da stoje na stajalištima o isključenju rasa, naroda, klasa... iz kruga slobodnih ljudi.
A šta je izbor Neželimira Komšića nego isključenje Hrvata i svih slobodnih hrvatskih birača iz prava na izbor. Taj izbor je, čak, jedna od najtotalitarnijih evropskih pojava od Drugog svjetskog rata na ovamo. Organizovati da više Bošnjaka, muslimana, glasa za Komšića nego za Izetbegovića, stvar je najefikasnijeg totalitarizma kojeg Evropa poznaje. I isključenja.
Ili je to samo prihvatljiva kristijanizacija.
A što se tiče fašizma i muslimana. Tunjo je banjalučanin pa sigurno zna, javno su objavljivane, da postoje fotografije kako se banjalučki čaršijski viđeni muslimani, u najboljim odijelima i fesovima, slikaju sa pripadnicima njemačkih okupacionih snaga.
Nema razlike među narodima. Čim nađem razliku, Moj Narod je bolji. Muslimani su samo na drugačiji način sarađivali sa fašistima i okupatorima. Nisu bili institucionalno ravnopravni u odnosu na ustaše i četnike.
Neće Tunjo, niti bilo koji pojedinac, nikad oprati narod. Narod se ne pere. Kao što se i ne šećeri. Svi znaju kakav je koji narod. Zbog toga se ne pišu istorije. Pišu se tek kao opravdanje ordenju, zločinima i politikama. Tako i Tunjo nekoga opravdava.

KAKO SPRIJEČITI
KURVANJE JAVNIH
TELEVIZIJA
Kao što Tasmanijska Neman boluje od prenosive vrste raka, što je dosad bilo nezamislivo, i kao što je Neman najebala jer je ograničena na Tasmaniju koja je ostrvo pa se genetska struktura potpuno ujednačila i, dobivši ćelije raka od druge Nemani, imunitetski sistem ih ne prepoznaje kao neprijatelje nego kao domaće, tako i Javne Emitere sve više zahvata Rak manipulacije, Rak bunkerluka, Rak jedne majke partije, Rak unitarizacije, Rak fašizacije, Rak sarajevizacije... jer nastali stu i oplođavaju se na ostrvu RAK-a, OHR-a i Javnog Servisa, STJ.
U tome prednjače FTV i BHT. Mada je i RTRS imao uzleta – na Dan oktobarskih izbora i Čabarprda Ivanića i Mihajlice, neka pišulja voditeljica je cijeli dan pozivala da se izađe na birališta i da se glasa za promjene. Mijenjaj vlast koja te hrani. I za koju glasa pola pastve. Po čijoj naredbi i uredništvu?
Ali FTV i BHT su razradili još neviđene vještine manipulacije, prešućivanja, laganja, diskriminacije, disproporcije... do te mjere da se takvi javni mediji više ne mogu podnositi. Uz to, te Dvije Telezvijeri troše pare Poreskih Građana bez ikakve konotrole i proizvode gubitke ko Turci serije. Njihova upravljačka i urednička struktura podsjeća na kvantašku pijacu. Moj pradjed Toman je imao riječ i za to: Drkalište. A RTRS nije uspio za cijelo ovo vrijeme izgraditi ni jedno novinarsko i uredničko ime osim što iz šupljeg u prazno pretače srednjoškolce i jazbinski kadar sa Pala i ostalih SAO, SIJ.
Jedan od načina da se spriječi kurvanje javnih televizija, jer kad su javne, lako se prokurvaju, jeste da se finansiraju iz budžeta. Da Vlada Republike Srpske predvidi u budžetu određenu sumu, da narodni poslanici o tome rasprave, amandmanišu pa usvoje i obavežu. I da u Narodnoj skupštini bude izabrano sve od uredničke, upravljačke i nadozorne strukture. A ne da Karadžićeva dnevničarka bude šef dopisničke službe, NPR.
Tako isto da se radi i za Federalnu TV. Pa ako tamo jedan narod ima pitanja, nema budžetske stavke. Jednostavno. A kad nema stavke nema ni FTV. Pa da vidiš kako Komšić moli da se uspostavi ekran na hrvatskom jeziku.
Tako isto i sa nelegalnom, tasmanijskom, diskriminatorskom BHT. Savjet ministara šalje u PS BiH prijedlog za budžetsku stavku. Delegati diskutuju, imenuju. Pa, kom obojci, kom opanci. Ako nema markice, nema behatevice. A i šta će nam kad u Banjaluci, ta BHT, u pola BiH, dakle, ima dvije svadbene kamerice, jedan studijčić na čardaku i dvoje, troje novinara koji, uglavnom, uzimaju izjave za umne kolege iz Saraja.
Na taj način bi se javni mediji učinili odgovornim skupštinama i parlamentima, neposredno izabranim predstavnicima, a ne Gajtan Zlatku i Unitaristima.
Na taj način bi građani bili pošteđeni Turskog Pretplatničkog Poreza koji dolazi svakog mjeseca bez obzira što svi gledaju Novu tv, NPR.
Javnim medijima bi se tada drastično ograničio propagandni program što bi koristilo privatnim, bez obzira što su oni isto smeće kao i javno.
Ovako imamo zaista mitsku situaciju. Javne Kuće Tv se kurvaju a gaće spadaju javnosti.

STAMBOL BEZ IMPERIJE
Stranke kojima je stalo do BiH, pa makar im bilo stalo do unitarne, totalitarne i diskriminatorne BiH, trebalo bi u procesu spašavanja i očuvanja BiH, da sarađuju sa strankama kojima nije stalo do BiH.
Dabome da neću upasti u zamku da navedem koje su prve a koje druge. Ali svako zna da je onih prvih veoma malo.
Dakle, da pokušaju da vide šta im smeta u toj BiH a ne da se sastaju sa raznim funkcionalnim ambasadorima, funkcionalnim sindikatima, funkcionalnim pravašima...
Srpske i hrvatske sranke su za BiH učinile sve što su mogle. Toliko da su Srbi i Hrvati izgubili ogroman dio onoga što su unijeli u BiH. Hrvatske stranke su isto koliko i sarajevske pričale o Državi BiH i propagirale je. Samo iz drugih namjera. Bile su navučene na tu priču jer im je obećano da će u toj Državi biti glavni, omah poslije Sarajeva, samo da se riješimo Srba. Mislim da su hrvatske stranke i iskreno zastupale Sarajevsku Državu kao sebi ravnopravnu. Dok su to zastupale, Hrvati su u Federaciji izgubili sve a na nivou BiH, vidimo, nemaju pristipa već drugi mandat ili treći mandat, ovisno o kojoj funkciji i nivou se radi. Srpske stranke su poslije Dejtona davale i kapom i šakom, što zbog nesposobnosti da se shvati koncept Dejtonske BiH, što zbog džepova punih kriminala i krvi, što zbog autizma i sluganstva Beogradu i Ludom Slobodanu.
Srpske i hrvatske stranke su se osvijestile:
• Nisu više privjesci Zagreba i Beograda
• Ne smatraju da je centar BiH Sarajevo
• Smatraju da su Hrvati centar BiH
• Smatraju da su Srbi centar BiH
• Odrekle su se svojih bojeva. Kosovski Boj, Posavski Boj, Jasenovački Boj, Kninski Boj. Ne jauču više nad njima. Gledaju realnosti pravo u oči i pokušavaju da interesno sarađuju.
• Potpuno su se odrekle izmećarstva međunarodnoj zajednici, odnosno dripcima iz Ohaera i Ambasada
• Odrekle su se političko-birokratske retorike u kojoj niko živ ništa ne može da razazna i počele da govore jasnim konceptima – autonomnim i trećim
• Okrenule su se biračima. Birači su prepoznali one stranke koje su se okrenule nekom drugom pa su zato propali Silajdžić, Ivanić, Mihajlica, Krsmanović...
Šta su, pri tome, radile Sarajevske političke stranke:
• Slijepo se držale koncepta BiH kao Monolita, Ortodoksa, Golijata, Svemira, Vaseljene, Države, BiH kao Sarajluka
• Držale se svog Kosovskog Boja, Srebreničkog Boja
• Nastavljale tradiciju petostoljetne vlasti i dominacije nad hrišćanstvom i rajom. Za početak su obnovile tradiciju sa Hrvatima u sepetima.
• Obmanjivale sve oko sebe, a naročito Bošnjake, kako su za 100% Građana i Države, samo su se mijenjali lideri i stranke koje su preuzimale štafetu
• Trudile se da uspostave Slobodanov Beograd u Alijinom Saraju
• Trudile se da od Srba i Hrvata u BiH načine Kosovske Srbe
Dakle, stranke Sarajevskog Političkog Kruga nisu se osvijestile. Nastajale su i propadale, na istom konceptu, ali se nisu osvijestile.
Srbi i Hrvati su se odrekli svojih Stambola. SPK nastoji da sam postane Stambol. Srbi i Hrvati su uspostavili politički nacionalni interes. SPK je nastavio ratni interes. Srbi i Hrvati govore o ravnopravnosti i autonomiji. SPK govori o platformama. Srbi i Hrvati su prevazišli vjekovno odbojstvo, mada nisu jedni drugim vladali pet vijekova. SPK želi da nastavi Novih Pet Vijekova.
Stoga se dogovor u BiH i pokazuje kao nemoguć.
Ne postoji prevodilac između te dvije vrste stranaka. Međunarodno okruženje, čak ni zagrebačko a samo je pitanje vremena kad će tako, u duhu saradnje Srbije i Hrvatske, početi da se ponaša i beograadsko, nije više sarajstrano. U Sarajevskom Boju nije više na strani Devet Jugovića. Unutrašnja međunarodna zajednica, Ohaer i Funkcionalne Ambasade, nisu više Prvoborci, Dobrovoljci i Sveti ratnici za Sarajstvar.
Da bi se BiH održala, Mada ni u tom slučaji ne dajem garanciju ni na jedan mandat, njene političke stranke moraju:
• Biti jake, velike, većinske po procentima glasova
• Imati jasnu nacionalnu biračku osnovu i potku a ne lažnu, ukrasnu i rubričnu
• Imati jasan, realan, dugoročan i vidljiv nacionalni koncet
• Temeljiti se na savremenim, a ne otomanskim, političkim konceptima autonomija, nacionalne samostalnosti i evropske kulture
• Napustiti Stambolcentričnosti
• Napustiti vječni žal i zahtjev za Intervencionizmom
• Bograd, Zagreb, Mostar i Banjaluku proizvesti u partnere
• Promovisati partnerstvo a ne patronstvo ili poltronstvo
Svima je jasno ko je šta uradio a ko nije i možda nikad i neće. Zato Nema Bosne, zato se ovdje gradi Stambol bez carstva i imperije i zato treba Podijeliti sve što se može Podijeliti.

KOMUNJARLUK JE
RAZBIO I ONU ZEMLJU
Komunist Zlatko i Skojevac Sulejman nastavljaju pakleni plan. Ne treba se zavaravati. Platformaši nisu naivni i ne igraju jednu ligu. Mislim da je koncept sačinjen tako da se ide na Sve ili ništa a tucaničkim putem Što gore to bolje.
Dabome, Zlatko i njegov Skojevac razumiju da je mogućnost raspada, kao posljedica njihovog djelovanja, potpuno izvjesna. Ne samo raspada BiH nego raspada i Federacije. Njihov jedini i zadnji adut je to što smatraju da Međunarodna zajednica, dio koji je na njihovoj strani, neće dozvoliti takav scenario i da će odigrati na funkcionalni, odnosno na unitarni mlin. U sklopu tog aduta je i to što Srbija i Hrvatska ne smiju direktno podržati ili priznati raspad BiH.
Komunjare su, ne komunisti, razbili i onu zemlju. Tako rade i sa ovom.
Demonstracioni potpis sporazuma sa nekom SSSSSSSS-asocijacijom sindikata dokaz je da Zlatko i Skojevac ne misle samo na Federaciju a odriču se BiH organa vlasti. Oni idu temeljno jer je plan temeljno i sačinjen, od vještačke konstitutivnosti do rasporeda delegata u Domu naroda, od kandidovanja Komšića u prvom mandatu do umobolnog proglašavanja pobjede nakon ovih izbora.
Očekujem da će SDPSDA uskoro potpisati sporazum i sa Oružanim snagama BiH, sa Slobodnim medijima i Udruženjem novinara, pri ćemu će Bakir biti s one strane. Ne s one strane zakona nego s one strane stola. U odnosu na novinare.
Kao što je stvarao za domaću i stranu javnost privid pobjede poslije izbora, sada SDPSDA stvaraju privid masovne društvene podrške. Čak i Tihić govori o socijalnim aspektima, SMJ.
Ako uspije Politički terorizam sa proizvodnjom esdepeovih Dioksin Hrvata u Domu naroda Federacije, HDZ i HDZ 90 ne trebaju ni na koji način dati alibi takvoj vlasti a oba i SNSD i SDS ne trebaju učestvovati u vlasti Naseobine koje onda neće ni biti. Tako će se SDPSDA naći u procjepu nelegitimnosti demonstrirane od većinskih hrvatskih teritorija i vakuuma sa nivoa zajedničkih organa.
Ako bi četiri stranke Mostarskog samita djelovale suprotno, legitimizovao bi se, i legalizovao, teroristički udar na vlast SDPSDA.
I tada bi, na sljedećim izborima, nastupilo potpuno Utamničenje.