SRBI I HRVATI
NE SMIJU NASJESTI
NA EU INTEGRACIJU
Karl Bilt, švedski ministar inostranih poslova, prvi Visoki predstavnik, koji je iz BiH otišao neuprljan Bonskim ovlaštenjima i drugim divljaštima, bacio je grah za BiH. Iznio je niz novih postavki koje su označile kraj jedne ere – Ere Nasilne Unitarizacije i početak novih mogućnosti – Mogućnosti Evropeizirane Decenetralizacije. Evo izvatka najznačajnijih jasnih stavova Bilta, odnosno Njemačke s kojom je u stalnom kontaktu, odnosno EU:
• O stepenu decentralizacije zemlje, ali i o drugim pitanjima moraće da se dogovore političari iz BiH
• Kancelarija EU će biti odgovorna da pruža pomoć
• Mehanizmi koje će imati na raspolaganju specijalni predstavnik EU u BiH biće manje – više oni koji su i u drugim zemljama koje nastoje da budu punopravni član
• Međunarodna zajednica već je predala odgovornost domaćim liderima za vođenje BiH
• Ključna međunarodna pomoć BiH u budućnosti ići će preko specijalnog predstavnika EU
• OHR je institucija koja pripada prošlosti.
Poruka je jasna. Petnaestogodišnje nasilje Sarajevskog Unitarnog Kruga i dobrog dijela međunarodne zajednice, dok je EU stajala po strani, završeno je. Bošnjački lideri su imali šansu. Pozorište je zatvoreno. Više se ne igra Čekajući Unitarizaciju.
Jedina riječ koja se odnosila na unutrašnje uređenje BiH, među Biltovim stavovima je Decentralizacija. Očito je da je Njemačka preuzela tu palicu jer nije dobro da to radi Vatikan ili neko drugi. Ostali su čuli o čemu se radi i sada je to ključni šlager. Preciznije: nije u pitanju da li će biti decentralizacije ili neće – O stepenu decentralizacije… riječ je.
Drugo, Kancelarija EU, jeste da je Bilt najavljuje kao moćnu, ne znači da će postojati Visoki Dželat EU. Kancelarija je će pružati pomoć.
Treće, budućnost BiH je već prepuštena unutrašnjim političkim snagama. Bilt ne govori da je ta budućnost u EU. Prepuštena Budućnost može biti svakovrsna.
Četvrto, to je ta nova era, Ohaer je mrtvac.
Sarajevskom Unitarnom Krugu ostaju samo dvije mogućnosti.
Prvo. Beskonačno manipilisati u stilu Komšić i Dom naroda i opstruisati u stilu beskorisnog usporavanja Republike Srpske kao u slučaju izbora predsjednika vlade i Vijeća naroda.
Drugo. Pod etiketom evropskih integracija provoditi svoju tihu unitarizaciju. Petsto godina pod unitarizacijom.
Stoga, Srbi i Hrvati ne smiju nasjesti na sarajevski prevod evropskih integracija. Čak i da se zaustavi taj put, kako Bilt kaže, ako se ne usvoje promjene Sejdić – Finci a ako Sarajevo bude nastojalo da se kroz to rješenje izlije sva matica sarajevskog unitarnog smeća. Sarajevo će koristiti svaku mogućnost. I najmanju. Kao što je opsjena oko Esdepeovog ekspresnog usvajanja Evropske klauzule.
Srbi moraju nastaviti svoju borbu za Samostalnu Republiku Srpsku. I povratak njenim dejtonskim pa čak i preddejtonskim korijenima. Nadležnostima i kormilima.
Hrvati moraju nastaviti svoju borbu za Treći. Nikakva EU ne može zamijeniti Srbima Republiku Srpsku a Hrvatima ravnopravnu polovinu Federacije u Tronožnoj BiH.
Sarajevskom Unitarnom Krugu i dijelu međunarodne zajednice ostaje još jedna polumogućnost.
To je dugoročnija igra, od nekoliko mandata, u kojoj će se glasačko tijelo razbijati i segmentirati u tri ili četiri političke stranke jednake snage od kojih se onda dvije trebaju pridobiti za Kolo Unitarno.
Ta polumogućnost je i najveća opasnost. Znajući kakvi se Nudiguzi postoje i kod Srba i kod Hrvata. Stoga srpska i hrvatska politička artikulacija ima obavezu da se biračima obraća koncepcijom koja će biti glasovno većinska i tako, praktično, jednopartijska. Znam da nije demokratski ali u pitanju je opstanak.
Što se tiče Republike Srpske, aktuelna Narodna skupština i izvršna vlast mora što prije donijeti Zakon o evropskim integracijama gdje će se jasno precizirati da će se sve što se bude događalo na tom polju odvijati isključivo kroz sporazumijevanje strana koje čine BiH. U kojoj će jedna strana biti Republika Srpska. Mora se propisati mehanizam pregovaranja, sporazumijevanja I ratifikacije. EU integracija je državna stvar. Dakle nije samo parlamentarna ili vladina. To nije stvar većine. To je stvar sporazuma. Onih na koje se to odnosi. U tom Zakonu, takođe, treba da stoji jasna zaštita nadležnosti Republike Srpske kao odrednica sa ustavnom snagom i odrednica koja će važiti za sve naredne mandate i pobjednike. U tom zakonu treba da stoji da niko nema pravo da prenese nadležnosti Republike Srpske…
I, na kraju, odnosno, na početku, u ovom mandatu, kada je to Predsjednik Republike Srpske već saopštio javnosti, mora se donijeti novi ustav Republike Srpske koji će iz uređenja Republike, sistema i konstrukcije izbaciti Vijeće naroda i slične balastne materije. Koji će parlament i vladu konstruisati na osnovu rezultata izbora a ne na osnovu Konstitutivne Magle. I koji će jasno nabrojati nadležnosti Republike Srpske, sve osim onih deset dejtonskih za BiH.
Pa makar taj ustav imao hiljadu i po stranica.
Sve sam rekao. Ogromne su zamke evropskih integracija. Ako ih prepustimo Sarajevu.
Karl Bilt, švedski ministar inostranih poslova, prvi Visoki predstavnik, koji je iz BiH otišao neuprljan Bonskim ovlaštenjima i drugim divljaštima, bacio je grah za BiH. Iznio je niz novih postavki koje su označile kraj jedne ere – Ere Nasilne Unitarizacije i početak novih mogućnosti – Mogućnosti Evropeizirane Decenetralizacije. Evo izvatka najznačajnijih jasnih stavova Bilta, odnosno Njemačke s kojom je u stalnom kontaktu, odnosno EU:
• O stepenu decentralizacije zemlje, ali i o drugim pitanjima moraće da se dogovore političari iz BiH
• Kancelarija EU će biti odgovorna da pruža pomoć
• Mehanizmi koje će imati na raspolaganju specijalni predstavnik EU u BiH biće manje – više oni koji su i u drugim zemljama koje nastoje da budu punopravni član
• Međunarodna zajednica već je predala odgovornost domaćim liderima za vođenje BiH
• Ključna međunarodna pomoć BiH u budućnosti ići će preko specijalnog predstavnika EU
• OHR je institucija koja pripada prošlosti.
Poruka je jasna. Petnaestogodišnje nasilje Sarajevskog Unitarnog Kruga i dobrog dijela međunarodne zajednice, dok je EU stajala po strani, završeno je. Bošnjački lideri su imali šansu. Pozorište je zatvoreno. Više se ne igra Čekajući Unitarizaciju.
Jedina riječ koja se odnosila na unutrašnje uređenje BiH, među Biltovim stavovima je Decentralizacija. Očito je da je Njemačka preuzela tu palicu jer nije dobro da to radi Vatikan ili neko drugi. Ostali su čuli o čemu se radi i sada je to ključni šlager. Preciznije: nije u pitanju da li će biti decentralizacije ili neće – O stepenu decentralizacije… riječ je.
Drugo, Kancelarija EU, jeste da je Bilt najavljuje kao moćnu, ne znači da će postojati Visoki Dželat EU. Kancelarija je će pružati pomoć.
Treće, budućnost BiH je već prepuštena unutrašnjim političkim snagama. Bilt ne govori da je ta budućnost u EU. Prepuštena Budućnost može biti svakovrsna.
Četvrto, to je ta nova era, Ohaer je mrtvac.
Sarajevskom Unitarnom Krugu ostaju samo dvije mogućnosti.
Prvo. Beskonačno manipilisati u stilu Komšić i Dom naroda i opstruisati u stilu beskorisnog usporavanja Republike Srpske kao u slučaju izbora predsjednika vlade i Vijeća naroda.
Drugo. Pod etiketom evropskih integracija provoditi svoju tihu unitarizaciju. Petsto godina pod unitarizacijom.
Stoga, Srbi i Hrvati ne smiju nasjesti na sarajevski prevod evropskih integracija. Čak i da se zaustavi taj put, kako Bilt kaže, ako se ne usvoje promjene Sejdić – Finci a ako Sarajevo bude nastojalo da se kroz to rješenje izlije sva matica sarajevskog unitarnog smeća. Sarajevo će koristiti svaku mogućnost. I najmanju. Kao što je opsjena oko Esdepeovog ekspresnog usvajanja Evropske klauzule.
Srbi moraju nastaviti svoju borbu za Samostalnu Republiku Srpsku. I povratak njenim dejtonskim pa čak i preddejtonskim korijenima. Nadležnostima i kormilima.
Hrvati moraju nastaviti svoju borbu za Treći. Nikakva EU ne može zamijeniti Srbima Republiku Srpsku a Hrvatima ravnopravnu polovinu Federacije u Tronožnoj BiH.
Sarajevskom Unitarnom Krugu i dijelu međunarodne zajednice ostaje još jedna polumogućnost.
To je dugoročnija igra, od nekoliko mandata, u kojoj će se glasačko tijelo razbijati i segmentirati u tri ili četiri političke stranke jednake snage od kojih se onda dvije trebaju pridobiti za Kolo Unitarno.
Ta polumogućnost je i najveća opasnost. Znajući kakvi se Nudiguzi postoje i kod Srba i kod Hrvata. Stoga srpska i hrvatska politička artikulacija ima obavezu da se biračima obraća koncepcijom koja će biti glasovno većinska i tako, praktično, jednopartijska. Znam da nije demokratski ali u pitanju je opstanak.
Što se tiče Republike Srpske, aktuelna Narodna skupština i izvršna vlast mora što prije donijeti Zakon o evropskim integracijama gdje će se jasno precizirati da će se sve što se bude događalo na tom polju odvijati isključivo kroz sporazumijevanje strana koje čine BiH. U kojoj će jedna strana biti Republika Srpska. Mora se propisati mehanizam pregovaranja, sporazumijevanja I ratifikacije. EU integracija je državna stvar. Dakle nije samo parlamentarna ili vladina. To nije stvar većine. To je stvar sporazuma. Onih na koje se to odnosi. U tom Zakonu, takođe, treba da stoji jasna zaštita nadležnosti Republike Srpske kao odrednica sa ustavnom snagom i odrednica koja će važiti za sve naredne mandate i pobjednike. U tom zakonu treba da stoji da niko nema pravo da prenese nadležnosti Republike Srpske…
I, na kraju, odnosno, na početku, u ovom mandatu, kada je to Predsjednik Republike Srpske već saopštio javnosti, mora se donijeti novi ustav Republike Srpske koji će iz uređenja Republike, sistema i konstrukcije izbaciti Vijeće naroda i slične balastne materije. Koji će parlament i vladu konstruisati na osnovu rezultata izbora a ne na osnovu Konstitutivne Magle. I koji će jasno nabrojati nadležnosti Republike Srpske, sve osim onih deset dejtonskih za BiH.
Pa makar taj ustav imao hiljadu i po stranica.
Sve sam rekao. Ogromne su zamke evropskih integracija. Ako ih prepustimo Sarajevu.
