VRATIĆE SE NADLEŽNOSTI
Nadležnosti entiteta koje su kradom, šaptom, bičem, ili formalnim parlamentarnim putem, prešle u krilo Majke Države BiH d.o.o, mogu se istim takvim putem i vratiti na mjesto izvorne nadležnosti po Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH.
Samo prof. Kasim Trnka tvrdi da nema vraćanja nadležnosti.
Sačuvaj me bože državnog pravnog tumačenja Kasima Trnke.
Ne mogu da budem siguran, a nemam vremena da prebirem stare novine, ali sve mi se čini da je Kasim Trnka bio član Ustavnog suda SR BiH, koji je dozovlio formiranje nacionalnih stranaka u predvečerje međunacionalne višestranačke klaonice.
Ako je doprinio toj odluci, izgubio je pravni kredibilitet za bilo kakvu priču o državi i pravu osim o zakupu livadskog cvijeća za košnice, trnke i ostale nastambe pčela.
No, bez obzira, storija o prenosu nadležnosti je politička storija a ne pravna. Samo u nekoliko slučajeva, od 50 istraženih, nadležnosti su sa Republike Srpske prenijete regularnim parlamentarnim putem. A i to je bilo pod pritiskom jer je u Narodnoj skupštini Republike Srpske, u doba zasijedanja, tada bilo inostranih pritiskača skoro više nego delegata. Kad god je zapinjalo, proglašavana je pauza a neki od tih ohaerovih i drugih bičeva, znali su bolje ustave i Dejtonski sporazum i od poslanika i Kasima Trnke zajedno. Ponekad je i zarez bio razlog da se natjera na pristanak.
Prema tome, najmanje ono što nije prošlo kroz parlamente, neregularno je. I tu nema šta da se vraća. Dovoljno je da se jedan entitet povuče iz te nadležnosti.
Drugi par opanaka koji omogućava vraćanje nadležnosti je neefikasnost institucija nastalih na tako upoklonjenim nadležnostima. Da one koriste Državi i entitetima, ne bi niko ni postavljao pitanja. Ali svi znamo da su te institucije stvorene samo da bi ih Država nj.v. imala i da bi preko njih postala država.
Kasim Trnka, a i ostali pravnici pripravnici, znaju da država ne nastaje kao skup neregularnih i neefikasnih institucija. Država nastaje saglasnošću njenih podanika koji „prave ugovor“, ustav, između sebe i između sebe i države. Država onda pravi sebi alat za provođenje tih ugovora. A to su te zajedničke institucije. Svakom je, dakle, jasno, da se ovdje radi o naopakom procesu.
Pošto Država BiH d.o.o. nije dosad pokazala nikakvu želju za efektivnošću nezajednički prenešenih institucija, osim da na njihovom čelu ostanu „naši“, ona polako gubi pravo na posjed.
Ne pomaže tu ni argument o tome da SAA, potpisan sa Evropskom unijom, podrazumijeva Institucije Države s kojima EU hoće da posluje. Ne podrazumijeva. EU je uzela mladu u viđenom stanju, u šumi na panju, i nema naknadnog uslovljavanja. Ako su joj problem institucije, zašto je potpisivala SAA?
Rješenje problema mora biti političko. To podrazumijeva da se neefikasne nadležnosti sa države vrate na entitete. A ako svi budu dobri, i željeli dobro Državi BiH, moguće je, možda, politički dogovoriti tzv. plivajuće zajedničke institucije koje bi bile formirane na određeni fiksni rok, za jedan posao, integrativni sa EU ili slično. Ali to mora biti na osnovu jasnog interesa i Republike Srpske i BiH. I na osnovu čiste parlamentarne procedure.
Kad su se vratile rode, vratiće se i nadležnosti.

(509 riječi za nadležnosti)

OSLOBOĐENJE ME POČASTVOVALO
Pojavila mi se slika u Sarajevskom Oslobođenju.
To je veliki uspjeh, to će vidjeti čitatelji diljem Naše Države. Nadam se i moja tetka Zorka u Gornjoj Paležnici. Toliko je ta novina raširena kod čitateljstva i drugih esdepeovaca.
Doduše, slika je u rubrici „Dobar, loš, zao“.
A ja sam ovaj treći. Zao.
Jer, kažu, Rajko Vasić „Ne propušta ni jednu priliku da pokaže profesionalnu i materijalno podloženu mržnju prema Sarajevu, Bošnjacima i državi.“
Ne razumijem to „profesionalno i materijalno“ ali idem redom.
Sarajevo – kad govorim biranim, lirskim, umilnim političkim riječima o Sarajevu, ne govorim o Gradu Sarajevo i Sarajlijama. Razumiju to mudrovnjaci iz Oslobođenja ali previše slušaju Laku pa se prave ludi.
Sarajevo je sinonim za političku opciju u kojoj vino piju age Sarajlije i mudruju o unitarizaciji, centralizaciji, ostanku OHR-a a istjerivanju Srba i Hrvata, o jednom čovjeku-jednom glasu, o 100% BiH, o pretvaranju Bosne i Hercegovine u Bosnu, o jednom jeziku bosanskom, o Bosancima...
Dakle, priznajem sud ove novine, unekoliko: ne podnosim tu poliitčku opciju i to političko Sarajevo.
Bošnjaci – sačuvaj me bože da nekog mrzim po toj osnovi. Mada Bošnjake više volim da nazivam muslimanima jer tako, još iz djetinjstva, zadržavam sliku tih ljudi kao čestitih. Osim toga, moja prva ljubav je bila jedna Elvira iz Doboja. I dandanas bih dao najveći dio potonjih osjećaja koje sam neartikulisano rasipao po svijetu, za lijepu Elvu.
Država – e, o državi bi se već dalo razgovarati. Prvo, naturena je, nametnuta, oktroisana, dejtonisana. Jebeš državu u kojoj se nisam rodio. I u kojoj sam proveo četiri godine u rovovima punih blata, krvi, govana i mokraće, jauka, izgibije i gelera. Drugo, jebeš državu za koju su mi garantovali Milošević i Tuđman i onaj zdepasti uslužitelj mladih pušačica. Treće, toliki ovdašnji svijet mrzi državu, zašto od mene tražite da je volim. Dovoljno je da je, najčešće i iz „ljubavi“, pišem velikim slovom – Država.

BAKIR
IZETBEGOVIĆ
PRIJETI RATOM
Bakir Izetbegović, stand by potpredsjednik Esdea, izjavi da „ako međunarodna zajednica prepusti nama da se tome suprotstavimo, onda to može biti loš scenario. Mi ni pod kojim uslovima nećemo dozvoliti da jedna Srebrenica ostane izvan konteksta BiH, niti bilo koji drugi grad u našoj zemlji. Zato ponavljam da je bolje da međunarodna zajednica takve pokušaje na vrijeme sankcionira, nego da nama pusti da se na naš način borimo za BiH.“
Tema je bila nezavisnost Republike Srpske.
Sačuvaj nas bože Izetbegovićeve odbrane BiH. I jednog i drugog Izetbebovića. U prvoj odbrani BiH po njihovom konceptu („Za BiH ću žrtvovati mir“), 100.000 muslimana, Hrvata i Srba je izgubilo život. I nastala je Republika Srpska. Da li Bakir želi da u drugom pokušaju odbrane BiH još izgine 100 hiljada ljudi i nestane BiH?
To što je rekao Bakir Izetbegović direktna je prijetnja, Srbima u BiH i međunarodnoj zajednici, novim ratom.
Izetbegovićev Koncept Mi nastoji da međunarodnu zajednicu, prestrašivanjem i prijetnjama, natjera da ostvari ratne teritorijalne i etničke želje sarajevskih muslimana (jer nisu svi bosanskohercegovački muslimani imali želje za ratom i dominacijom, samo posebna sorta sarajevskih fundamentalista) za zelenim stolom. Ako ne može za zelenim, može za krvavim ratnim – samo što tako nije rekao Bakir.
To su neskrivene želje za dominacijom u BiH.
Prva faza te dominacije je Koncept Mi po kome „mi“ određujemo šta može biti u kontekstu BiH a šta izvan.
Bakirovo zalaganje za Srebrenicu može da bude i razumljeno. Ali može da bude i licemjerno. Zna Bakir dobro ko je sve učestvovao u projektu genocida u Srebrenici. A učestvovali su i oni za koje ni Bakir ne zna .
Može da bude i legitimno kada bi se istom odlučnošću zalago i za istovjetan tretman Jasenovca i Kosova.
Ovako, sve mi liči na srpsku miloševićevsku ratnu priču – svi muslimani u jednoj državi i i gdje su naši grobovi to je naša zemlja.
Sve to o čemu govori Bakir Izetbegović, i novi ustav i Treći entitet, i funkcionalna BiH i unitarizovana BiH i nezavisnost Republike Srpske, može se rješavati isključivo demokratskim procedurama nadležnih unutrašnjih institucija, kantona, entiteta, BiH i tri nacije.
A ne može se rješavati međunarodnom prisilom, prijetnjama ili ratom.

BHT NA TUĐOJ TERITORIJI
Već sam rekao da je BHT nametnuta, naturena, prinudna televizija.
Već sam rekao da je BHT unitarna televizija, televizija jedne koncepcije.
Već sam rekao da je BHT ukopnička televizija jer neprestano forsira storije o sahranama, komemoracijama i žrtvama (samo na muslimanskoj strani) čime potiče mržnju, podjele i osvetu.
Došlo je vrijeme da kažem da BHT pokušava da se predstavi, u odnosu na Srbe u BiH i Srbe uopšte, kao strana pobjednica u ratu.
Odnos BHT prema komemoraciji u Bratuncu i način izvještavanja govori upravo o tome. BHT bjelodano dokazuje i pokazuje sarajevsko vladajuće političko mišljenje, koje političari ne smiju uvijek transparentno da iznose, a koje cijelu kolektivnu i pojedinačnu programsku političku osnovu Sarajeva formira na činjenici da su Srbi u BiH, i na području cijele SFRJ, bili agresori i da su izgubili rat, samo što je „došlo do greške“ pa je Republika Srpska priznata kao realnost a Srbi nisu dobili status gubitnika sa obavezujućim ratnim reparacijama i svim ostalim što pripada kapitulantima.
BHT i njeno osoblje potpuno je nekompetentno za shvatanje i predstavljanje stvarnosti u BiH. Njihov novinarski domet je „naši i njihovi“, njihov profesionalni i obrazovni temelj je ratna mržnja, njihova vizija je nepostojeća i nerealna BiH, njihov odnos spram stvarnosti je felacijski odnos prema sarajevskim političkim samostrelima bez koncepcije.
BHT se ponaša prema Republici Srpskoj i Srbima u BiH kao da su oni okupirali teritoriju njihove države. BHT si umišlja da se BiH zove BHT. A, relano, BHT je, što se tiče Republike Srpske, na tuđoj teritoriji jer Republika Srpska ni jednim svojim gestom nije učestvovala u formiranju tog marsovskog fantoma niti ga je ikad prihvatila.
BHT, dakle, nema mogućnosti da opstane.
Vrijeme je da Parlamentarna skupština BiH donese odluku u neuspjehu te misije na Mars.
(292 riječi za tv sa Marsa)

BiH U TORU MEDITERANA
Karlin Mali Sarkozi se udobrovoljio i BiH, Monako, Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju primio u Mediteransku uniju.
Mediteranska unija je nedefinisani genetski modifikovan integrativni oblik kome je glavna konstrukcija borba protiv terorizma i mir na Bliskom istoku. Barem je tako govorio Sarkozi. Ja bih govorio ovako: mir na Bliskom istoku nije uspio naći Pokret Nesvrstanih, Rusi i Amekinaci, nekoliko pokojnih lidera uključiv Tita i Sadata... pa neće ni Sarkozi sa Mediteranskom unijom.
Radi se o opsjenama i kupovini vremena.
Mediteranske zemlje su toliko različite i u različitim uslovima postoje da je nemoguća tako široka koalicija. Bosna i Hercegovina i Monako. Hrvatska i Libija. Više od 40 zemalja.
No, stvar treba shvatiti ozbiljno.
Ja tumačim da to znači da BiH neće nikada ući u Evropsku uniju, dijelom zbog problema u samoj Uniji, jer beskonačno brojna Unija nije više unija; dijelom zbog nerealnih zahtjeva koji stoje pred BiH jer ona to nije u stanju da ispuni a dijelom i zbog toga što BiH i ovo područje ne trebaju Uniji.
Makedonija, Albanija, Hrvatska, Srbija... trebaju NATO-paktu ali Uniji? Diskutabilno je.
Stoga Sarkozi vodi proces oko Mediteranske unije. A Njemačka i Francuska su okosnica i upravljači EU. Te dvije zemlje određuju da li će Turska ili neće nikad ući u Evropsku uniju.
Da je Mediteranska unija zamjenski projekt EU, jasno je i iz činjenice da tom samitu MU prisustvuje svih 27 članica EU.
(233 riječi za MU)

PEDER SELEKTOR BiH
Ćiro Sine Blažević postao je selektor nevidljive sile koja se imenuje kao Fudbalska reprezentacija BiH.
Kada su ga novinari pitali o tome kako objašnjava da je je on bio čvršći i zahtjevniji prema igračima nego Slaven Bilić, Ćiro Sine je odgovorio: pa, jebi ga, zato je Ćiro peder a Bilić kralj.
Sa Ćirom fudbalska reprezentacija BiH postaje, pored tragedije i kriminala, i cirkus.
Počelo je sa tim da će Ćirinu plaću doplaćivati Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba.
Osim što je Bandić Hercegovac, ne postoji druga veza u tom trokutu. Pošto je Ćiro lansirao tu eksluzivaču, jedino mi ostaje da zaključim kako mu je stalo do podrške hercegovačkog miljea.
Ćiro je već izazvao različite podrške i odobravanja pa se to mora uzeti u obzir zajedno sa stanjem reprezentacije uopšte i zaključiti da je vrlo moguć dalji krah tog sportskog simbola Države. Kao i dalja podjela u BiH, ne samo na fudbalskom terenu i segmentu.
Ne treba zaboraviti da je Ćiro Blažević jedan iz plejade hrvatskih javnih, kulturnih, političkih, profesionalnih i sportskih djelatnika koji nisu izlazili iz pozadine Franje Tuđmana.
Ćiro je svoj profesionalizam stavio u službu jednog sumnjivog historiokrate i mediokroate, zločinca i istrebljivača, istorijski nastranog nacionalističkog sladostrasnika, čime je pokopao svoj profesionalizam. Jer temelj svakog profesionalizma, pa i u heklanju nadstoljnačića, mora biti nezavisnost.
Od kako je umrel dragi nam Francek, Ćiro je uglavnom cirkusant.
Sada na privremenom radu u BiH.
(233 riječi za cirkus)

MEDDŽIDA U ZEMLJI
VISOKOG SUDSKOG
I TUŽILAČKOG SAVJETA
Detektovao sam neka zbivanja u samom vrhu sudstva Države BiH ali pošto ne mislim da je i jedna i druga institucija bitna za Državu, nisam se ozbiljnije bavio tim unutarsudskim kalamarenjem.
Ali, izgleda da je proces došao dotle da otkriva neke suštinske metastaze koje sam navijestio u svojoj prvoj knjizi Političkog ljetopisa za 2006. pod poetskim naslovom: BiH ne postoji.
Glavni akteri metastaza su VSTS ili Visoki sudski i tužilački savjet što se može zamijeniti skraćenicom ČNNZ – Čardak ni na nebu ni na zemlji, poznatiji kao instrument internacionalne lige jednostranih pravednika koji nije dozvolio Republici Srpskoj formiranje Specijalnog tužilaštva; i predsjednica Suda BiH, Meddžida Kreso koja se, inače, šminka kao talijanski mrtvac i oblači kao amazonska papiga.
VSTS je na polugodištu dao slabe ocjene predsjednici Suda BiH iz suđenja, ponašanja, opštetehničkog sudskog procesa i infinitezimalnih uspjeha u provođenju pravde. Predsjeddžida Meddžida poteže ljudske resurse Svog Suda BiH i imenuje tročlano sudsko vijeće koje presuđuje da se njihov, pa i Njen, rad ne mogu ocjenjivati jer se radi o vrhuncu karijere. Inteligentni koeficijent ovog obrazloženja tek je nešto viši od pravomoćno najsumračnije rečenice onog ohaerovog portparola koji kaže: Visoki predstavnik nikada ne najavljuje svoje poteze. Ovo govorim samo jednom.
Neosporan znak propasti jedne zemlje nastupa u trenutku kada se dvije državne a ustavno a priori neupitne institucije nađu u situaciji da su potpuno nebitne i nevalidne a, istovremeno, u egzistencijalnom sukobu.
Dakle, Visoki sudski i tužilački savjet, ČNNZ, deklarativno pravedniji brat Regulatorne agencije za komunikacije, institucija je Države za koju je nemoguće ustanoviti korelativnu detekciju nadležnosti i efektivnosti. Jer je nula, infinitezimalna, beskonačno mala.
Sud BiH, koji je trebao biti formiran zbog pravde ali je formiran zbog BiH, mada se sada čini da je formiran zbog Meddžide Kreso i njenog vrhunca karijere, nije uradio ništa ni za koga a naročio za ratnu pravdu i sankcionisanje ratnih zločina. U tom segmentu je imao jedini razlog formiranja i jedinu šansu da otvori neke pretpostavke za pomirenje pravednim trostranim suđenjem za ratne zločine pošto je Haški tribunal postao Srbaški tribunal. Ali, Sud BiH, i Meddžida sa dva-tri „d“, nije procesuirala ni prvi organizovan ratni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, kada su neregularne formacije iz Hrvatske u sadejstvu sa domaćim muslimanima u redarstveno-paravojnoj akciji pobili sve starice i starce, i ostale na zatečenom mjestu, u tom brodskom selu. Da, bake, koje nikad u životu nisu imale šansu da se našminkaju.
Ni taj očigledni zločin Meddžida nije mogla procesuirati.
Pa kakvu ocjenu onda očekuje?
Iz ponašanja Meddžide na vrhuncu karijere, moguće je razaznati tipične pravničke, pravedničke i humane osobenosti:
· Svjesna je da glavni glumac nikad ne gine
· Stoji iza jednog od najutemeljenijih porodičnih prezimena Bosne bez Hercegovine
· Shvatila je da je BiH, u stvari, pozorišna predstava malih i eksperimantalnih scena u kojoj je bitno biti joneskoovski dobro našminkan i dalijevski opravljen kako bi boje privukle pažnju prijatelja a odbile pažnju krvoločnih neprijatelja iz prašume VSTS, npr.
· Sve što je državno ima isključiv zadatak da učestvuje na Sarajevskoj paradi neefikasnog kiča koja se permanentno odvija za pripadnike međunarodne zajednice na službi u BiH.
A kad se sve prevede i prizemlji, VSTS služi za izjave tipa: reforma u pravosuđu je veoma uspješno provedena/čekaju nas reforme u pravosuđu; dok Meddžida BiH služi za konkretnije izjave tipa: neophodan je Vrhovni sud BiH i još pet-šest državnih zatvora.
Biće zanimljivo posmatrati sukob onih koi nemaju posla, nemaju rezultata i nemaju argumenata.

SPAŠAVANJE VOJNIKA ABU HAMZE
Nadležne institucije BiH će prije iz Bosne i Hercegovine istjerati Republiku Srpsku nego Abu Hamzu.
Tom čovječuljku, koji nosi sat na desnoj ruci i kome kosa i obrve izgledaju kao ofarbane, oduzeto je državljanstvo BiH koje i nije trebalo da mu se daje. Abu se onda žalio tamo i ovamo a sud za ljudska prava u Strazburu je rekao da se privremeno zabranjuje izgon sve dok Ustavni sud Naše Zemlje ne donese konačnu odluku. Sud zasijeda u četiri, šest, osam, deset i dvanaest... i još ništa. Postoji provala Usbaša (udbaša iz Slobodne Bosne) da su neki suci glaslai za izgon a stranci i esdeaovka Palavrić bili protiv.
Kada je u ratu, u nekoj od faza na početku, neko donio odluku da se JNA, pošto je popušila u Sloveniji i Hrvatskoj, povuče i iz BiH, to je i učinjeno. Usput su ih palili i ubijali ko pse u Dobrovoljačkoj i na tuzlanskoj malti. Kakvagod je bila ta vojska, u nju su se Serbi uzdali. Bio sam u kasarni u Bjelovaru, u doba dinastije ZNG, i vidio na smrt okrečene Srbe koji su pobjegli vojsci u Kasarnu JNA. Znali su da je Jasenovac daleko i da do njega živi neće stići, da će ih pobiti po šumama Bilogore i kojekuda. Pa ipak su taj odlazak Srbi preživjeli i u BiH, junački skinuli petokraku i zatakli trobojku.
Bošnjaci, izgleda neće preživjeti odlazak Abu Hamze. I još nekih pet-šest stotina mudžahedina. Toliko se bore zanjih da će stradati i Lagumdžija koji ih je nekolicinu proslijedio u Gvantanamo.
U čemu je problem?
Mudžahedini su posljednja nada ovdašnjeg izlaganog sirotog islamskog svijeta o tome da će BiH postati Bosna iz Islamske deklaracije i da će muslimani živjeti sami a da će bogati arapski svijet ovdje donijeti pare i bogatstvo, najprije preko tzv. humanitarnih organizacija, onda preko svjetlećih i uđinđanih arabijski džamija pa onda i šušteću valutu. Za ostale, malobrojnije, mudžahedini su važna karika KOM-a, Kriminalizovane Odbrane Muslimana. Preko njih su Čengići i ahbabi pljačkali velike pare. Pljačkali su i mudžahedini. Njihovim odlaskom sistem se raspada a postoji i opasnost da se istragama razotkrije prljavi markotok.
Mudžahedini i njihova lirska varijanta sa nogavicama za duboku vodu, vehabije, imali su i imaju misionarski zadatak da od tihih, promišljenih, opreznih, umiljatih, prilagodljivih, malo radinih, čaršijskih, skoro filozofskih muslimana, ićindijskih insana, načine agresivne, krvožedne, vjeroisključive i tamaniteljske fundamentaliste. Da bi to uradili, moraju se inkorporirati u ovdašnje društvo a ne da ih deportiraju.
O tome da su to važni ljudi Mreže Bin Ladena neću ni da govorim.
Zbog toga se toliko ne da Abu Hamza. I zbog toga ga toliko ne daju.
Sve se vješto pokušava prebaciti na teren ljudskih prava. A oni koji su kršili zakone dajući državljanstva, pljačkali preko humanitarnih organizacija, organizovali zločine i sječe glava – njima neće faliti ni oslobađajuća presuda sa glave.
Ostanak Abu Hamze, koji nije imao nikakvog prava da dođe ovdje i da dobije pasoš i ostalo, znak je da rat još nije završen.
Kao što je teška politička borba nad telekomom i nad energetskim sektorom u Federaciji, znak da je rat kratko trajao pa se nije stiglo sve opljačkati. Da je rat trajao još godinu, godinu i po, sad bi u Federaciji bio mir oko impulsa i kilovata.

NJET
Rusko odbijanje da potpiše Komunike PIK-a o stanju okupacije i protektorata u BiH, izgledalo je kao nevažna diplomatska improvizacija.
Znao sam da nije tako. O tome sam nešto pisao u temi o krahu lileralizovanog kapitaliziranja kapitala i o ovom vijeku kao vijeku najezde Azije (Rusije i Kine).
Svakom ozbiljnijem je jasno da nema više Hoćemo Ruse nego da Rusi dolaze.
Sada je rusko ministarstvo vanjskih poslova saopštenjem reagovalo na potpisivanje protokola u NATO-paktu sa Hrvatskom i Albanijom.
Rekli su da to ugrožava mir u Evropi.
Neću da gomilam činjenice.
Treba još samo uzeti u obzir energetski paktiranu Srbiju i BiH (rafinerije nafte i ulja) i plinovod Južni tok koji će preko Hrvatske ići ka Italiji.
Na drugoj strani treba uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska spremna za NATO kao ja za finale trke na sto metara u Cirihu. Albanija pogotovu. Hrvatska vojska nema ni opreme, ni obuke, ni para za članstvo u NATO. I nikada neće imati. Život na lovorikama Oluje ne znači da se radi o vojsci. Srbi su tamo izgubili (u stavri, izgubili su se) ali to ne znači da su Hrvati pobijedili.
Kad sve to, i tako malo, postavimo na pravo mjesto, jasno je da članstvo Hrvatske u NATO jeste čista politička priča.
Ostaje samo da se precizira kuda će ići Berlinski zid.

HAJDE KUĆI, METJU

Metju Rajkroft, ambasador Velike Britanije sa kartom u jednom smjeru, izrekao je prijetnju Republici Srpskoj na oproštajnoj konferenciji za medije:

- Republika Srpska neće se odvojiti. Nije bila država, nije država i nikada neće biti. Ona je počela s postojanjem kao dio BiH i to je potvrđeno Dejtonom.

Na Balkanu niko nikad ne zna šta će biti. A niko ne zna baš ni šta je i kako bilo. Stoga me čudi ambasador.

Ja ne bih smio da kažem da Škotlanđanin Džek, koji kadgod ima priliku nosi kariranu suknjicu, neće nikada biti žensko. A kamo li da zakivam sudbine nacija, prostora i država.

Ozbiljno:

• Da probamo da umjesto Republika Srpska umetnemo Kosovo, šta bi rekao Metju?
• Republika Srpska je postojala prije Dejtona samo je u Dejtonu njene interese zastupao Pogrešni Slobodan.
• BiH je nametnut državni okvir i kad-tad će doći do slobode da nacije koje tvore BiH, svojim postojanjem i svojom teritorijom, kulturom, istorijom i dobrima, mogu da se izjasne da li žele i dalje da tvore BiH ili da se rastvore. Nema novog, našminkanog, renoviranog, reformisanog, evolutivnog ili revolucionarnog ustava BiH ako u njemu nema odredbe da Republika Srpska može za dvije godine da se referendumom izjasni da li joj odgovara takvo rješenje. Ko može biti siguran da će tada postojati ovo ili ono. Ja se kladim na postojanje Republike Srpske. Za sve ostalo ne bih uložio pare.

*

Jedan komentar, za koji sam greškom ostavio mogućnost, kaže da je suština blog baš u komentarima. Dobro, ostavljaću mogućnost ali će me uvijek biti sramota kad ne stignem da ih pogledam jer nekad ni slovne greške ne mogu da otklonim.

POLIGON ZA POLUSVIJET
Milorad Barašin, v.d. glavnog tužioca otišao je skrušeno i ponizno, kao na ispovijed, Rafiju Gregorijanu, prvom zamjeniku VP, u OHR, na sveto mjesto.
Možda to i nije izgledalo tako ali meni je takva slika ostala u lokal discu (C:).
Glavni tužilac jedne države ne ide nikud. Naročito ne ide nekome na noge, nekome ko u ovoj državi nije ništa jer nije dio nikakve ustavne i demokratski izabrane inistucije. OHR i njegovo osoblje, uključujući i prvog zamjenika, drugog portparola i trećeg šefa lokalnog ureda, nisu ništa osim nametnuti instituti za prismotru i prisilu čiji boravak je moguć na osnovu prihvatanja strana potpisnica koje su to morale potpisati. Ali ne postoji moranje da se ne povuče taj potpis.
Glavni tužilac jedne države, pa makar bio i v.d., je živo pravo, hodajuća pravda, on ne tuži za razbijanje praznih flaša pive i remećenje javnog reda i mira i i povečerja. On kad tuži samo što ne padaju glave (ukinuta je smrtna kazna) i zato on nikuda i nikome ne ide.
Ovaj naš odmah otišao tamo gdje ni Mihajljica ne želi da ide. Sreća da nema rep, toliku bi prašinu digao, od sreće, da bi Sarajevo bilo okovano ledom zbog zaprečavanja sunčeve topline da obmiluje glavni grad.
Druga slika katastrofe:
Prvi zamjenik je primio glavnog tužioca v.d. i uručio mu pismo koje je dobio prije Božića ali nije vjerovao da je toliko vjerovatno dok nisu počeli da rade, u pismu predviđene, nedobrovoljne pozadinske seksualne radnje sirotom malom TI koji je u neovisnim medijima poznat kao Transparensi Reketešnel.
Treća slika katastrofe:
U pismu NVO Babić piše da će TI da se provede ko bos po trnju. Narečeni Babić je prvi put postao poznat kao član uprave koncerna Septembar 93 kojeg je utemeljio Radova Karadžić Prvi i Posljednji Paljanski, kako bi disciplionovao Vojsku Republike Srpske koja je sebi dopustila liberalizam da joj komanduje komandant vojske, General Mladić, i kako bi, Radovan Paljanski, izveo još nekoliko vojnih udara (uzeo televiziju u BL koja nije sigurna kao Paljanska, „stao na stranu poštene vojske“ koja je protiv kriminala, zelenaša i drugih narodnih neprijatelja...). Šira javnost u BiH ne zna o tome mnogo ali može saznati. Uglavnom, to je bio takav šou primitivizma, laži i opsjene Srbljaka (Srba divljaka) da mi se i danas ledi krv u žilama iako se, u vrijeme tih nekoliko dana, u rovu ničega nisam bojao.
Babić je, da podsjetim sirotinju raju i kmetove pod vlašću zemljoposjednika, jedan iz grupe, u kojoj su još Novinar Vasković iz KOS-ovskog nekadašnjeg Reportera, dopisnica Oslobođenja iz BL, visoka predstavnica FES-a u BL, Poslodavac Miljević, poznatiji kao Ivanićev savjetnik dok je ovaj bio premijer, Svetlana Cenić, ministrica finansija sa CV-ijem sedmanestostrukog lokalnog doušnika, u paljanskom hercegu poznatija kao poznanica Joje Četnika... iz grupe, dakle, koju je Rafi Prvi Zamjenik okupio onomad u banjalučkoj tvrđi Ohaera i dopustio im da se žale kako nemaju slobodu zbora i govora u Republici Srpskoj
U toj Trećoj slici katastrofe postoji nekoliko pitanja:
1. Zašto RPZ nije to pismo obznanio ili proslijedio čim ga je dobio
2. Zašto to nije učinio sam NVO Babić jer bi mu to donijelo velike poene i imidž Vidovite Zorke
3. Zašto je NVO Babić pismo uputio RPZ a ne „nadležnim organima“
4. Zašto je RPZ preuzeo ulogu Kurir Jovice Pismonoše
Međutim, sve je jasnije kada se shvati da je u stvari svaki od gorepominjanih, i drugih, sam sebi špijun, izvor, dostavljač i veza.
Da se ovo ne događa u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se u Lijepom Starom Gradu Višegradu nabijalo na kolac još dok je pravoslavni Mehmed Paša Sokolović gradio Ćupriju na Drini, bilo bi smiješno.
Krug je zadivljujuće začaran: dođeš meni da se žališ na slobodu mišljenja pri čemu ne govorimo da li sam ja tebe zvao ili si ti mene tražio, ja izjavim da postoje problemi sa slobodom mišljenja i tako ti omogućim da budeš važan u slobodi mišljenja, onda ti meni slobodu mišljenja pošalješ u koverti a ja je oslobodim kad ja imam mišljenje o slobodi, potom ti priznaš da si ti slobodni autor tajnog slobodnog mišljenja, onda ja pozovem slobodnog glavnog tužioca koji izgleda kao da se uneredio u halje i kao da je, istovremeno, ukolijenčen, i saopštim njemu njegovu slobodu mišljenja.
Sve je providno, BiH je puna takvog polusvijeta u kojem svaka protuva umišlja da je Kim Filbi ili Veliki Imperator, kako ko, a svi zajedno i jadno uništavaju ovu zemlju.
Ostaje samo pitanje koliko se uneredio Glavni Tužilac v.d., odnosno da li će sutra nekog optužiti, kad otvori kovertu i iz nje pusti duha.
(756 riječi za uneređene)

CRTICE O HRVATIMA
Parlamentarni zaključak kojim se obavezuje Savjet ministara da osnuje treći televizijski entitet nije u nadležnosti Ustavnog suda BiH a to, narodski, znači da vitalni nacionalni interes Bošnjaka ne može biti sprečavanje drugih da imaju ono što misle da im treba.
Jer, vitalnonacionalne budale su ustvrdile da bi kanal, televizija, javni tv servis, na hrvatskom jeziku u BiH ugrozio vitalni nacionalni interes Bošnjaka, da bi im prijetilo istrebljenje, zaboravljanje jezika bošnjačkog, da bi im se smanjio natalitet, da bi se manje gledala bošnjačka televizijska avazerija...
Ne znam šta će biti sa trećim televizijskim entitetom prema želji Hrvata ali ovaj slučaj je potpuni CT Bosne i Hercegovine.
Ne radi ništa za sebe, ne radi ništa za BiH, radi samo tako da druge onemogućiš u nečemu. Nekiput je to da Srbe onemogućiš da imaju Republiku Srpsku, drugiput je to da Hrvate onemogućiš da imaju svoju javnu, državnu, nacionalnu televiziju.
Kad će već crknuti ta komšijina krava, da se jednom smirimo.
*
Vidim, hrvatsko teskoviješće prepuno je stranica i storija o tome kako bi Bruno Bušić mogao izaći iz američkog zatvora i doći kući, u tu neku rodnu Goricu.
Bruno Bušić, i ostala grupa emigrantskih ustaša, oteo je prije nekoliko decenija avion kanadske TWA kompanije i istovremeno na nekom američkom aerodromu postavio bombu od koje je poginuo policajac.
I on i grupa su uhapšeni i osuđeni. Tada muslimanska braća nisu još bila izdigla terorizam na nivo planetarne popularnosti ali je, svejedno, to bilo omraženo činodejstvije jer je svijet bio miran, naročito je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila sretna zemlja. Hrvatske emigrantske ustaše su tada krenule u svoje krvave terorističke pohode za tisućljetnom neovisnošću Hrvatske i ameba. Jer su Hrvati i amebe nastali tu negdje, u godinu-dvije tamo ili ovamo. Jedino su terorističke ustaše nastale i prije Hrvata kako bi im rekli da trebaju imati državu.
O tome seru i dan danas. Kako su tobože htjeli skrenuti pažnju svijeta na ekonomsko izrabljivanje Hrvata u Titovoj Jugoslaviji, o tome kako su htjeli samo bacati letke. Sa 12.000 metara.
Radi se o najcrnjim fundamentalnim teroristima katoličke vjeroispovijesti kojima treba zabraniti prelet preko demokratskih teritorija a ne dočekivati ih kao junake i heroje.
Osobito bi hrvatsko državno tiskovstvo i medijazborstvo uopće trebalo o tome manje obznanjivati jer se na taj način samo podsjeća na činjenicu da su vjesnici državnosti, i njena prethodnica, bili terorizam i etničko čišćenje.

Kako ne ostavljam mogućnost reakcije na svoje blogove jer nemam vremena da čitam pa ni da komuniciram, neki posjetilac mog bloga mi je u stranačko sanduče doturio svoju „reakciju“ na neke moje sintagme. Mislim da je zanimljivo da se to vidi, uz moju pohvalu za dobro kopiranje nekih izraza i sklopova.


Poštovani gosp. Vasić,

Nisam član SNSD, ali imam simpatija za ono što radite. Čini se da nijedna stranka u BiH nema takav stepen odgovornosti za stanje u društvu. Jasno mi je da su protiv vas svi koji imaju samo svoje lične interese i oni kojima odgovara BiH kao tamni vilajet. Za takve je OHR zadnja crta bojišnice i razumljivo je što na sve moguće načine žele da produže agoniju koja traje svih godina poslije rata. Kao neko ko pomno prati događaje u zadnje vrijeme, sastavio sam svojevrsnu „ličnu kartu OHR-a“. Volio bih da se nađe na Vašem blogu, uz mogućnost daljih dopuna.

Iskreni Podržavatelj


Lična karta kompanije:

FIRMA:
OHR društvo neograničene neodgovornosti Sarajevo,

ADRESA: Put stranih branilaca – kuća na kraju svoga puta

OSNOVNA DJELATNOST:
Izazivanje i održavanje kriza radi ličnih interesa

SPOREDNA DJELATNOST: Pripremanje „crnih lista“ – more valjat za reketiranje, a valja granat poso.

REFERENC LISTA:
Okupacija u osamstotina smjena i tristotine nametnutih zakona u međunarodno priznatoj i suverenoj BiH, unazađivanje evropskog puta, sumanuta reforma policije, «ujedinjavanje» Mostara radi trajne podjele, i još toga istoga.

OSNOV ZA DJELOVANJE:
Kafanski tračevi skupljeni u GTD – Gregorijanov Trezor Dezinformacija, poznat kao Antikorupcioni tim.

NAČIN DJELOVANJA:
Strahovlada putem protektorata, kršenje Dejtonskog sporazuma, nametanja ustava i zakona, protivpravne smjene i oduzimanje građanskih prava bez suda i suđenja.

SPECIJALITETI OHR-ove KUHINJE KOJE SLUŽIMO U RESTORANU „Reformisano pravosuđe“:
Policijska reforma sa Ešdaunovim prelivom, Šarović u SDS-ovoj čorbi, Čović na tihoj sudskoj vatri za garnirung restovani Mato Tadić (napomena: Tadić kao predsjednik Ustavnog suda BiH odbio da sarađuje, pa nije mogao biti (a)restovan), Ivanić u šumskom sosu, Dodik na sarajevskom roštilju (jelo u pripremi), Zločinačko udruživanje sa po jednim licem – sos i ime dodajemo po našem ukusu,
Kao što se vidi, u našoj kuhinji ne tretiramo visoke bošnjačke funkcionere

MREŽA PODRŠKE:
Ceca i 7 patuljaka iz medijskog mraka, 600 x 60 minuta ponavljanih laži,


SNAGE ZA PODRŠKU:
Gregorijanska garda

ISTRAŽIVAČKI NOVINARSKI TIM SA STAV-om: Pitaj mene i mog brata lažova.

BALKANSKI ŠPIJUN POD VISOKIM POKROVITELJSTVOM: Još u januaru obavijestio Rafija o atentatu na Kenedija.

KUĆNI LJUBIMAC:
Transparency International BiH

LJUBIMČIĆ:
Boris Divjak

ODNOS SA PIC-om:
Ja tebi serdaru, ti meni vojvodo, a sami najbolje znamo da nikakvog mandata i nemamo po Dejtonskom sporazumu.

PORUKA LAJČAKU, SPECIJALNOM PREDSTAVNIKU EVROPSKE UNIJE:
Ne daj da nas rastave oni Rusi zli.

NAČELA RADA KOMPANIJE:
Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu krizu posadi.
Od Dejtona do vječnosti.
Čuvaćemo «bonska ovlašćenja» kao zjenicu oka svog.
Zavadi, pa vladaj.
Radimo kao da ćemo ostati još sto godina, a spremajmo se za novi rat.
Poslije ohr-a, OHR.

USTAVNI PRINCIPI
Doris Pak je ustalasala Federaciju BiH svojom izjavom da bi trebalo razmisliti o ukidanju kantona jer je Federacija nefukcionalna.
Sirota Federacija, para nema, premijer na odmoru a Pakova bi da ukida.
Ozbiljnije: za BiH nema sreće u ukidanju nego u gradnji. Osim toga, za ukidanje bilo čega u BiH potrebno je ponovo sazvati Dejtonsko vijeće koje bi moralo imati ovlaštenje Ujedinjenih nacija za preustroj BiH. Ali bi, što je nemoguće, trebalo imati i saglasnost tri naroda/nacije u BiH i okolnih garanata.
Stoga je bilo kakvo ustavno poslovanje u BiH potrebno obavljati na stolnjaku realiteta. Travničke magle nisu za ove poslove.
Republika Srpska je nebrojeno puta izlazila sa konkretnim ustavnim stavovima. Mnogi od njih su nerazumljivi nekim političarima (neki opozicionari iz Republike Srpske ne razumiju šta je federacija i šta je federalna jedinica pa onda napadaju saglasnost SNSD za eventualnu federativnu, oni kažu federalnu, BiH) a mnogi ne žele ni čuti i sa poniženjem sve odbijaju kao da će to automatski obezbijediti prolaz nekoj drugoj, nadrealnoj, koncepciji.
Trebalo bi biti jasno da su neki principi za bilo kakav ustavni rad, što se tiče Republike Srpske, nedodirljivi, nediskutljivi i nepomični:
· Prvi princip je Republika Srpska uopšte a naročito u dejtonskim teritorijalno-političko-ustavnim okvirima
· Drugi princip je da za bilo kakve ustavne radove, postepene, trenutne, male, velike, revolucionarne ili evolutivne, treba saglasnost tri nacije preko njihovih validnih predstavnika a to znači političkih stranaka i zakonodavnih i izvršnih vlasti, po ustavnoj proceduri
· Treći prinicip je da nema nikakvog prenosa nadležnosti osim onoga što propisuje Opšti okvirni sporazum za mir i osim onoga što je na ustavan način prenešeno. Sve ostalo, što je uglavnom preoteto, podložno je diskusiji. Nove zajedničke nadležnosti mogu biti samo ad hoc, u skladu sa trojnim interesima određenog trajanja, što sam već okarakterisao kao plivajući kurs federalizma.
· Četvrti princip je ugrađen referendumski osigurač u ustav koji će građanima Republika Srpske omogućiti da se za dvije godine od primjene ustava, izjasne da li su za takve solucije u okviru BiH ili izvan BiH.
· Peti princip je: nema BiH do dejtonske BiH a to znači da nema BiH bez Republike Srpske u sadašnjem okviru i sa sadašnjom odorom.
Ima, dabome, još principa ali se i oni, i ovi, i principi sa druge dvije strane mogu uvažiti ako je cilj realna i opstajuća BiH. Nerealne želje i postratne teritorijalne i dominacijske apsiracije ne mogu biti ustavni principi i polazišta. Mogu biti samo povod za rat i raspad.
Bolje za raspad.
(412 riječi za ustavne principe)

KAKO SU TURSKI OSVAJAČI
I GLAVOSJEČE DONIJELI SUŽIVOT
U BOSNU I HERCEGOVINU
U Donjem Kamengradu, kod Sanskog Mosta, dogodi se kulturno-vjerska manifestacija Musalla 2008.
Ta kulturno-vjerska manifestacija samo je tako manifestativno imenovana a u stvarnosti je bila oda turskom osvajanju BiH.
Džumu pod golim nebom predvodio je naibu reis Ismet ef. Spahić koji je izrekao nekolicinu nekulturnih, nevjerskih, neživotnih i nesuživotnih ali i necivilizacijskih tvrdnji, obmana i neistina.
Spahić je rekao da da se dunjaluk tu skupio („evo nas na mjestu“) da veliča činjenicu da je na tom mjestu džuma-namaz klanjao „naš pradjed“ sultan Fatih, 1463. godine kada je, nakon četiri godine, posjekao i osvojio Bosnu i Hercegovinu.
Radi se o turskom sultanu koji je osvojio Carigrad, Srbiju, BiH i sve drugo do pod Beč. O istoku neću ni da govorim. Zvao se Mehmed II Osvajač. Fatih upravo to i znači. Pradjed Mehmed je bio okrutan, odnosio se prema rodbini, protivnicima i insanima uopšte, kao bengalski tigar prema maslačku. Kada mu se rodio brat, Pradjed Mehmed Fatih ga je organizovao zadaviti. Kad mu se, u jeku slave, vladavine i osvajanja, rodio prvi sin, dao ga je zadaviti. Lagao je i sjekao glave kao od šale. Od njega je tu sklonost, ka laganju, naslijedio i Alija Izetbegović, popišmanivši se i popišavši mir nakon Lisabona. Kada je u proljeće pred popast Hercegovine i Bosne, bosanska delegacija na visokom nivou stigla na Portu da moli primirje na petnaest godina, Mehmed II nije ih htio ni gledati nego je svojim pašama prepustio da im daju lažno obećanje za primirje a nakon četiri dana za njima uputio silu vojske koja će narasti na 20.000 osvojitelja Bosne i Hercegovine, 20.000 malih Pradjedova. Kralju bosanskom, Stevanu, nakon osvajanja Bobovca, Visokog, Jajca... takođe je odsjekao glavu obećavši mu prethodno, preko Mahmud-paše, spasenje ako se preda.
Ismet ef. Spahić rekao je i da je Pradjed Fatih došao u ove krajeve kao pobjednik s pomoću boga bez koga se, u osvajanju, očito, ne može daleko stići.
Ismet ef. Spahić rekao je da se sjećanjem na Pradjeda Mehmeda obilježava suživot koji je donio u Bosnu jer nije srušio ni jednu bogomolju niti formirao logore.
Doista je necivilizovano tako lagati neukim vjernicima. Goli teritorijski osvajači i vjeronametnici nikako ne mogu biti donositelji suživota. Sablja Mehmeda II Osvajača donijela u Hercegovinu i Bosnu (jer je Hercegovinu prvu sasjekla) islam koji se nametao silom, prihvatao strahom ili zbog koristi a kasnije, kada je počela propadati turska vlast sve južnije od Beča, i obrojčavanjem muslimana koji su se skrasili u bosanskim vrletima. Prije nego što su prispjeli na turska groblja.
Ako se službena islamska vjera u BiH ovako uključuje u propagiranje invazija koje su unazadile i uneredile Evropu, ako je krv i sablja temeljac i prauzorak suživota, onda je istorija BiH završena.
Poslije ovakvih vjerom odjenutih opojavanja istorijskog krvnika, u okrilju Islamske zajednice, može se mirno čekati da se neko sjeti „našeg Pradjeda“ Hitlera, „našeg Pradjeda“ Pavelića, „našeg Pradjeda Ferdinanda. Pa i naše umilne prabake Benjamina Kalaja.
Opasni su ljudi, za BiH opasni, koji Gavrila Principa imenuju teroristom a Mehmeda II Osvajača „našim pradjedom“.

RASPADA SE BiH, NE TREBA NIŠTA RADITI
Oslobađajućom presudom za Nasera Orića, njegovom provokativnom izjavom da se osjeća kao u ratnoj bici, pobjednički, herojiziranjem advokatice Vasvije pred kojom se, navodno, uneredila i Karla Del Ponte, ranijim prijemima za Orića nakon izlaska iz pritvora, predočavanjem te presude kao dokaza o časnom ratovanju... više je učinjeno za raspad BiH nego kad bi Republika Srpska organizovala referendum za samostalnost.
Ova manifestacija evropskog mira i bosanskog likovanja nad činjenicom da je srpskih žrtava bilo ali da niko nije kriv, kao i mnogi raniji znakovi raspada u segmentu ratnih zločina, pravde i suđenja, defintivan su pečat činjenici da pomirenja u BiH nikada neće biti. Onaj sudija u Hagu, stanoviti Volfgang (kome je palo na pamet da volfgang učestvuje u suđenju za zločine nad Srbima) ne zna da svaki neosuđeni zločin na azijatsko-turskom mentalitetu Balkana znači novu krv, ne zna da su u opštem okvirnom trojnom međunacionalnom ratu u BiH vraćani i dugovi iz Drugog svjetskog rata.
A kad sam već pomenuo Volfganga Šomburga: objašnjenje da „krivični postupak zahtijeva dokaz da je optuženi van razumne sumnje individualno odgovoran“ smiješan je i za propale studente prava koji su nakon prve godine upisali biologiju. Ovdje se radi o ratnim zločinima a ne o krađi polovnog stojadina, ovdje se radi o zakivanju djece na kućna vrata a ne o razumnoj sumnji.
Po toj pravnoj logici je nemoguće da Biljana Plavšić leži u zatvoru, po toj pravnoj logici nikada nećete osuditi ni Krajišnika ni Šešelja, po toj pravnoj logici Karadžiću možete raditi radnju koja se poistovjećuje sa seksualnom ali ga ne možete optužiti i osuditi.
No, na raspadu BiH ne radi samo Volfgang i internacionalni projekt Haški Tribunal. Radi i sama BiH.
Upravo danas, dan nakon Oslobođenja Orića, došao mi je u kancelarije stranke ovlašteni pripadnik SIPE da provjeri i uzme dokaze da je Mladen Zirojević, kandidat za ministra u Savjetu ministara, član SNSD. Čovjeka su iz Sarajeva uputili ovamo, dali mu službeno auto, dnevnice...
Država koja se bavi takvim budalaštinama mora propasti.
Čak i da nije bilo ratnih zločina kojima se primarno treba baviti i SIPA. SIPA može istraživati i ratne zločine Orića i srpskih Orića, i hrvatskih Orića. Ali, ne može jer je, kao i OBA, Sud BiH, DGS, RAK, STK..., formirana samo da bi Država imala institucije a ne da nešto rade. Stoga je onaj Volfgang možda i u pravu. Haški sud je formiran da sudi Srbima i prikuplja dokaze za to. Za zločine nad Srbima niko mu nije rekao da prikuplja pa ih i nema. Pa ih, tako, nema ni protiv Orića.
Tako i za prvi masovni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, niko od raznih državnih struktura ni prstom nije mrdnuo. Bitno je da je Orić Oslobođen.
Kumrovec spava, paseki spavaju, zločinci spavaju a karavana trajanja BiH prolazi. Nema potrebe da je bilo ko razbija.

KARTA REALNE BiH
Sarajevsko Oslobođenje, ta sintagma za te novine ostala mi je od prije rata mada ni tada nikakvog drugog Oslobođenja nije bilo, objavilo je na naslovnoj strani kartu Bosne i Hercegovine sa granicama entiteta. I poslije, na trećoj strani još jednu.
To je mali korak za Oslobođenje a veliki korak za BiH.
Dok BHT 1 svakodnevno, u vremenoj prognozi, neprestano ubija živu silu homogenizovanom i ispeglanom kartom BiH bez bilo kakvih granica, dok to radi Dnevni Avaz, također svakodnevno u pregledu temperatura, dok to rade banjalučke Nezavisne novine, Oslobođenje je objavilo kartu koja je realna i najnormalnija, kao što je voda H20.
Nemoguće je prodrijeti u glave koje ne mogu da priznaju da postoji sarajevski kanton, livanjski kanton ili Republika Srpska.
Razumijem da noj turi glavu u rupu ali ne razumijem da ljudi hodaju sa rupom oko glave.
Ta posebna vrsta opijumskog unitarizma svojstvena je samo ovdašnjoj brdsko-planinskoj kolektivnoj svijesti. Postojali su u BiH ljudi koji su se i rodili i umrli a da nisu znali, i priznali, da postoji vlast uopšte a kamo li tamo negdje, u Carigradu, Beču, Beogradu, Sarajevu. Sada postoje ljudi koji ne priznaju da u BiH postoji bilo šta osim njih i njihove maglovite predstave o stvarnosti.
Taj autofatalizam i samoautizam je posebna vrsta odbrambenog mehanizma po kojem se iracionalno ne prihvata realitet u kome se živi i iz koga se ne može pobjeći.
Za tu vrstu svijesti trivijalno je objašnjavati da je svaka karta BiH bez unutrašnjih granica neustavna i protivdejtonska. Opijumsko neprihvatanje stvarnosti neotvorivo je za racionalizaciju i realnost.

HITNO POPISATI I BAKIRA
Bakir Izetbegović se založio za odlaganje popisa življa u BiH dok se ne provede potpun povratak izbjeglih, raseljenih, protjeranih i prognanih, odnosno dok se ne realizuje Aneks VII Dejtonskog sporazuma za mirne Srbe, Hrvate i Bošnjake.
To znači da popisa u BiH nikad biti neće.
Jer:
· U Sarajevo Srbe ne može vrati ni Patriotska liga i sva Armija TZV BiH pošto su tako sretno preživjeli ratne godine sa svojim sugrađanima, komšijama i komunističkim prijateljima i pošto se za bilo kakvo zapošljavanje Srba traži potvrda da nisi bio ćetnik a potvrdu izdaje Mirko Pejanović
· U Federaciji BiH, zemlji sretnih kantona, ili sretnoj zemlji netrpeljivih kantona, ukupno bivstvuje 40.000 hiljada Srba. A i najveći dio tih bivstvujućih još nisu saznali da je Tesla otkrio struju, Bel telefon a Bog vodovod. Nebivstvujuće Srbe federalnog porijekla, kad vide tu očiglednu nastavu, neće ni NKVD natjerati da se vrate
· Veliki dio Hrvata koji je otišao ili je protjeran iz Republike Srpske ili iz Bosne, našao je domovinu u Hrvatskoj, ili u inozemstvu i život je učinio da im je tamo bolje jer ovdje nema dovoljno posla ni za koga. Za Hrvate sa muslimanskih područja otežavajuća okolnost je i međufederalni rat koji se zbio tokom opšteg okvirnog rata u BiH
· Bošnjaci su pokazali i praktične nakane i ostvarili povratak što je dobro. Ali ti ljudi, kao i drugi, teško žive a ostale izbjegle, raseljene i protjerane sprečava mogućnost opstanka. Političkih zapreka više nigdje nema u BiH ali to ne puni stomak.
Kad sve saberemo, nikad se neće svi vratiti svojim kućama, naročito kućama kojih nema. Oni koji su glasali za SDSDAHDZ, prije Velike Klaonice u BiH, trebali su misliti i na to.
Dakle, čekajući Bakirov povratak, popis se neće dočekati.
Zna to i Bakir. Samo želi da BiH vječno bude u raljama nečega neostvarenog kao i nerealnih zahtjeva. Potrebno je, dakle, da svi živi, i vraćeni i nevraćeni, trpe zbog nečega što se nikada neće desiti?
BiH, kao i svaka zemlja, treba da zna koliko stabala šljiva ima, koliko krmaka, ovaca, konja, krava muzara i jalovica ima. O insanaima i ljudima da ne govorim. Kako uopšte planirati bilo šta ako nema preciznog katastra flore, faune i imetka?
Moj prijedlog je da ne mudrujemo puno jer će se neka budala sjetiti da OHR treba ostane do popisa stanovništva.
Stoga predlažem da Republika Srpska počne pripremati popis stanovništva za 2011. Vlada Republike Srpske treba u tom smislu donijeti potrebne odluke jer je posao obiman a vremena nema.
A BiH i Bakir neka čekaju, na nekom peronu, voz za Podlugove.
(429 riječi za popis)

IMPERIJALNI RAJKROFT
Sejo Numanović iz Avaza (zamjenik urednika) dobro je, izgleda, izbacio iz kolosijeka Metjua Rajakrofta, ambasadora VB u BiH, dok mu je i untervju rekao stvari koje se ne govore, koje se tako ne govore i koje ne dolaze od diplomatskih predstavnika.
· „Velika Britanija ima dugoročne intererese u BiH i radit ćemo sa svakim ko je izabran“. Ja sam mislio da je velikoj evropskoj zemlji Velikoj Britaniji glavni interes napredak BiH, prijem u EU i druge integracije. A to ne možeš sa svakim. Međutim, eto, VB ima svoju skrivene namjere i radiće na tome sa crnim đavolom. Ne mogu to shvatiti drukčije nego kao imperijalne namjere.
· „Ne treba nam Srbija u EU, zemlja koja ne sarađuje sa Tribunalom.“ Saradnja sa Hagom nije samo stvar Srbije ili BiH, to Rajkroft veoma dobro zna. Uostalom, to je presitan razlog za „ne treba nam Srbija u EU“. Da li to Rajkroft vraća na scenu sporazum Čerčil-Truman-Staljin sa Jalte.
· „Pedi Ešdaun je bio najbolji visoki predstavnik“. Slažem se. Ali bio je najbolji za te dugoročne interese koje VB ima u BiH a koje mi ne znamo. Razumijem da demokratija nije razglas na pijaci ali bio bi red da i nas neko obavijesi o tome kakve dugoročne namjere ima s nama.

Ako je Pedi bio najbolji onda razumijem kakve namjere imate s nama.
(sao 214 riječi o Rajkroftu)

NAS DVA BRATA, OBA ESDEPEA
Savez nezavisnih socijaldemokrata, u narodu poznat kao SNSD, primljen je u punopravno članstvo Socijalističke internacionale.
SDP iz Hrvatske i SDP od Lagumdžije glasali su protiv. Mimo svijeta.
Noćas nisam oka sklopio tražeći pamet u dva esdepea a koju na desetine svjetskih partija nemaju, tražeći ono što vide ZA-SA socijaldemokrati a svi ostali ne vide. Dabome, nisam našao nikakav racionalan razlog za glasanje protiv prijema SNSD u SI.
Kao što nema racionalnog razloga da Lagumdžija, zajedno sa ostacima njegovog Esdepea, dvije godine šalje pritužbe, panjke i cinkanja institucijama SI i pojedincima o toma kako SNSD vodi nacionalističku politiku i stvara regionalnu nestabilnost.
No, razlog postoji. Samo što nije racionalan.
Lagumdžija i njegova partija (a naš je savez – savez je uvijek demokratska stvar, partija uvijek može da se izvitoperi u diktatauru i staljinizam a savez samo može da se raspadne) se prema SI ponašaju kao prema OHR. Lagumdžija, u biti, želi da Socijalistička internacionala ima bonska ovlaštenja a da on, Lagumdžija, sjedi kao paša i određuje kome pada glava a ko će voditi SNSD.
Postoji i razlog za to što je SDP Hrvatske tu, u tom kolopletu marginalaca i poslijepodnevnih imaginarnih minijaturnih pašaluka sa Miljacke. SDP Hrvatske je takođe politički jalova partija kao i Lagumdžijina. Takođe je nastala iz mračnih neokrečenih odaja Centralnog komiteta. Takođe nikad neće doći na vlast kao ni Lagumdžijina SDP.
E, da tu malo stanem.
SD Hrvatske je imao istorijsku šansu sa Račanom da pobijedi na izborima. Imao je i istorijsku šansu sa Milanovićem. Pa nije. Jalova politička priča i uplašena dosljednost, nedostatak odgovora na sva pitanja ili njihovo izbjegavanje, ne donose pobjedu. A bez pobjede, svačiji politički program ostaje nerealizovan. SDP Hrvatske je zaboravio na hrvatsku dijasporu u BiH. To su neartikulisani Hercegovci. Možda jesu, ali oni su realnost i donose glasove. SDP Hrvatske nije ni riječi prozborio o državnom interesu Hrvatske – granice sa Slovenijom, zaštićeni ribolovni pojas na Jadranu, odnos prema Srbima. Račan nije smio ni pomenuti hapšenje Gotovine ili ulazak Srba u Vladu Hrvatske. Sve to je smio Sanader - i pobijedio.
Time je SDP Hrvatske došao u opasnost da nikada više ne pobijedi. Jer, Sanader i HDZ drže sve adute u svojim rukama. SDP ne može u svom programu učiniti ništa više, ne može napasti Sloveniju niti Srbina predložiti za mandatara. Za takve moje pradjed Toman kaže: ovca jalovica.
Dva SDP-a su glasala protiv punopravnog članstva SNSD u Socijalističkoj internacionali zbog svog unutrašenjeg, imanentnog nacionalizma.
I Lagumdžiji i SDP by Agram, smetaju Srbi i Republika Srpska u BiH. Lagumdžijina politika je BiH bez entiteta a to znači bez Srba. Jasan je njegov unitarizam, to mu je u političkom programu (ustavne promjene za ukidanje entiteta). SDP Hrvatske, kao hrvatskim nacionalistima koji nisu smjeli uhapsiti Gotovinu i pustiti Srbe u Vladu, smeta Republika Srpska jer Srbima iz Hrvatske, i onima koji su preživjeli i onima koji su olujisani, pokazuje da neki takav kolektivni oblik može postojati u BiH pa je možda i Hrvatska u opasnosti da neko sutra traži autonomiju itd.
Savez nezavisnih socijaldemokrata praktikuje realnu socijaldemokratiju koja mora imati odgovor na sva pitanja života, ekonomije, integracija, kulture, pa i – nacije. Nije realna socijaldemokratija da ne postoji SDP Zlatka Lagumdžije (mada je tužna i tragična) i ništa se ne postiže protiv nekoga nego za sebe.
Kad to shvate dva brata esdepea, možda će bolje stajati kod realnih birača.
Mada za Lagumdžiju nema nade.
(562 riječi za dva tužna esdepea)