2125.
TUŽNA
SUDBINA
SFRJAŠICA
 

Otkako je propalo Zajedničko Tržište zvano Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, koje neki zovu Diktatura, Tortura, Tamnica i slično, nema optimizma na vidiku. Osim što jer Hrvatska primljena u EU a Tuđmanov spomenik u Split.

Sve ostalo Jad Za Jadom. A to Propalo neki zovi i Raspad, Rušenje, Agresija i slično.

Ja, pak, mislim da  nas je svijet dobro naguzio.

A mi se uživili pa smo još u stanju Permanentnog Orgazma.

Od zemlje koja je nekada proizvodila jedan od najmodernijih tenkova na svijetu, na primjer, spali smo na to da nam, njima, Amerika poklanja četiri hamera a Patria podmićuje dužnosnike da kupujemo, oni, neke oklopne tačke za propalu vojsku.

Međusobno smo se evidentirali kao Agresori, Genocidnici, Udruženi Zločinački Poduhvatnici.

Ni međedi, ni mi, nismo više što smo bili.

Ko je mogao ubiti, a kamoli zadaviti, komunističkog međeda. Mogao je da ga ubije samo Nadčovjek kao Tito. A sad u Bugojnu nema više međeda. Postali su dijaspora. Raselili se. Stigli do Gacka. Blažu podruku.

Na ekonomskom i političkom planu još smo u gorem stanju. Dabogda se Mudis zabavio o tebi.

Slovenija bankrotirala. Uvijek je bila vjesnik promjena. Od Privredne Reforme Kidriča, Krajgera, kojeg li.

Sada će, čujem, zaposleni u javnom sektoru umjesto plata dobijati Nota Račune i vaučere za koje će garantovati Država. STJ. Država koja nema para garantuje da će zaposleni dobiti pare. Evropa Zdaj.

Janez će, tako, dobiti vauačer da može da ruča u restoranu Svilen Ražanj u Svrljigu. A njegova žena će dobiti vaučer kojim će platiti autobusku kartu do Vlasotinca. Ostalo će pješke.

Kad se otvori rupa duga Hrvatske biće još većeg sranija. BiH je odavno Van Sebe. Od Srbije neće ostati ništa. Dok sa svima potpiše sporazum. Umreti neće, leka joj nema. Onu sitnjariju južno ne treba ni pominjati.

Dugoročno smo se ojadili.

Uspjeli smo da uđemo u tunel bez izlaza a onda smo, udruženim zločinačkim naporima, uspjeli da ga okrenemo uspravno.