среда, 01. мај 2013.

2085.
NAJURINJO

Ne znam šta je važnije. Ili to da je Real bio u tri polufinala Lige Šampiona zaredom ili to što sam ja gledao sve polufinalne utakmice u posljednjih pet sezona.
Time se hvali Murinjo. Doveo je Real tamo gdje spada. U tri Polufinala zaredom. Hvali se trener koji uništava fudbal i klubove. Gdjegod dođe. Potvrdila se moja teza da je on dvogodišnji trener nakupovanih timova. Poslije njega ostaje potop. Nema čarobnjaka koji će nakon Murinjere složiti Real i njegove Viktoriasikretsice.
Teoretičari, drkadžije a i sam Murinjo, stalno ponavljaju tezu da je Real ispao na Vestfalenu.
To je potpuno netačna konstatacija. Real je ispao i izgubio sinoć. Murinjo je dokazao da ne zna da igra napadački fudbal. Veoma dobro zna da se služi svim sredstvima, motivacijom igrača, pritiskom na sudijem, teatralizacijom trenerskog prostora, korištenjem lošeg terena protiv superiornih klubova, zavadama, podilaženjem onim koji su jači od njega. Ali Igru, koncepciju i napad ne zna da organizuje. I neće nikad znati.
Na Santjagu je morao napasti. Ali su on, i njegove pičke, igrali tako da ne prime gol pa je Borusija bila ravnopravna i ubojita. Samo veliki stadion pun publike spriječio je Lavandovskog i drugove da se koncentrišu. Nisu navikli na takvu atmosferu.
Kada su osam minuta prije kraja shvatili da je kraj krenuli su u haos. To nije bio napad. To je više bilo tjeranje stoke u tor. Uz galamu i mlaćenje granjem. Tako su i pala ta dva haotična gola. Naročito Ramosov. Ali ništa od toga ne govori da je Murinjo sposoban za napad. Niti njegova ekipa. CR Picek je cijelu utakmicu bio na ofingeru. Murinjovom krivicom i neznanjem.
Usrećiće se ko kupi Murinja.