1976.
ZAŠTO SIPAC
SIPA NAJAVE
 

Direktor Sipe, u velikom nekakvom intervjuu najvaljuje da će u narednim aktivnostima biti uhapšeni direktori, mininistri, političari.

U razvijenim demokratijama, a to znači gdje je regularna moć svedena u procedure a prljava moć svedena na simboliku, Glavni Sipac ne daje izjave. A intervjue, samo kad ode u penziju i po odobrenju Poslodavca.

Ako bih cijeli slučaj, a i prijašnje javne istupe, Glavnog Sipca, gledao kao filmski reditelj, onda bih to okarakterisao kao uživljavanja u ulogu.

Ako bih imao kakve poslove s drogom, ne bih se brinuo. Dok se raspetljaju poslovi direktora, političara i ministara, moj stećak, i da ga neko postavi iznad mene, kad ciknem, izjele bi kisele kiše. Ne bi ni oblutak ostao.

Da sam ministar, a uprljan, također se ne bih brinuo. Brže će me smijeniti nego što će me Sipac uhapsiti.

I tako u nedogled u Zemlji Nezemljiji.

Da bi Sipa, ili nešto takvog tipa, funkcionisalo, institucije i procedure društva moraju da funkcionišu kao švajcarski sat. A ovdje, u Naseobini, u tom mehanizmu nema ni kolomasti, STJ.

Ako nema političkog sklada, stabilnog političkog sistema, transparentnih procedura, parlamentarnih odluka i zakona, političkog ambijenta, sklada Države i Državljana, sinhronizacije svih bezbjednjačkih službi, na svim niovima, ljubavi, razumijevanja i poštovanja Tužilaštva, Sudaštva i Narodne Milicije, nikad niko neće uhapsiti ministra. Taman da ga zateknete na njemu. Na izvršenju krivičnog djela.

Šta ako sutra neko iz Amb saopšti da TIT, Taj i Taj, treba da ostane do kraja mandata.

Zubčanik se ne pravi od jednog zupca.

Ovdje smo stigli do hapšenja električnih sajdžija i sitnih šumokradica.

Pošto svega toga nema, i nema još nekoliko puta više nepobrojanog, neko bi izjave Glavnog Sipca mogao shvatiti kao prijetnje.

A i da ima, i da su izvjesna hapšenja, to se ne najavljuje u novinama. Inače se može ispasti smiješan.

Onaj Nasermendi pobjegao im ispred nosa. Dojavila mu moja baba Milevka. Inače ministar.