1981.
EPIZODA
U ŽIVOTU
BERAČA BOSNE
 

Danis Tanović je Politički Oskarovac. To je, valjda, jasno. Kao što je Bosna, u zemljišne knjige stare dobre esterajhungarske upisana kao Bosna i Hercegovina, kasnije poznata kao Dejtonija, Ešdaunijia, Inckonija i Naseobina, Politička Država. A politika je tako promjenjiva.

Sada je na Berlinaleu dobio Srebrenog Međeda za film Epizoda u životu berača željeza. Glavni glumac, naturščik, dobio je nagradu za mušku ulogu.

Film je trebao biti dokumentarac o Romima koji skupljaju staro željezo ali se, na licu mjesta, pretvorio u igrani.

Dabome da nisam gledao film. Ali nekoliko relacija su potpuno neoborive. Dokumentarac kao forma je toliko istražen i eksloatisan, i rediteljski i kamerski, da se tu više nema šta genijalno i za nagrade uraditi. Mislim na zemaljsku kuglu i sve ono što bi moglo da se dokumentuje. Svaki filmski i televizijski mladi reditelj može načiniti genijalan dokumentarac. Samo ako ima dovoljno love za troškove. Pretvaranje dokumentarca u igrani film, može biti samo korak unazad. Priča koja je dobra kao dokumentarna ne može biti dobra kao igrana. Morala bi se nadgraditi ali dokumentarne priče u sebi ne sadrže dovoljno početnica za igranu formu. Igrana forma ih, jednostavno, pojede, dokumentarističko u njima iskopni. Inače ne bi postojali scenaristi za igrane filmove. Kamermani i reditelji bi samo bauljali po svijetu i nalazili dokumentarce pa ih pretvarali u igrane filmove.

U ovom slučaju Tanović je glavnog junaka dokumentarca proizveo u glavnog glumca igranog filma na istu temu. Volio bih da vidim tu mađioničarsku vještinu.

Drago mi je samo što glavni glumac ostaje na zemlji i kaže da ovog mjeseca opet mora skupiti dovoljno starog gvožđa da bi mu porodica preživjela.

Sve drugo oko Tanovića i njegovog filma je na Ničijoj Zemlji. U magli. Nerealno. Manipualtivno. Epizoda u životu inostranih Berača Bosne. Iluzija. Vještačko disanje za Bosnu. JIO.

Tanović je, na žalost, upotrijebljen čovjek. Kao i Bosna mu. Zarobljen u vještačke nagrade. Zavrbovan u politiku. Osnovao stranku, ili tako nekako. Budibogsnamica.

Sam Tanović je proizvod lobija, kao i Bosna mu. Lobija koji treba da održe iluziju o uspjehu Bosne. Kao što i Sejdić/Finci treba da održe iluziju o opštoj ravnopravnosti. Kao što Anđelina Džoli treba da održi iluziju o bosnocentričnosti svijeta i tako normalnim zločinima Srba. U daljoj perspektivi može se očekivati književna Nobelova Nagrada za Bosanca iz Bosne. I Nobelova Nagrada za Mir. STJ.

Dok će u Bosni, Bosni i Hercegovini, sve ostati po istom. Glavni Glumac Rom će i dalje skupljati Staro Gvožđe. I hiljade njih. I hiljade onih kojima je uništen život Iluzijom Bosne. A onaj Incko kaže skupljač starog željeza treba da bude posljednja epizoda u BiH.

Ta epizoda je tek sjeme. Tek će da se tići. Dok vi odobravate nove tablice množenja, štitite Budmiristan, tolerištete laboranta Zlatagana, ilegalno gajite Unitarizaciju Bosne...

Kako je nastao Srebreni Međed. Pa, jedan od Velikih Krojača stupio u polni odnos sa Kalajisanom Bukvom.