1972.
PRONAĐENA
PRAVA
NOVINARKA
 

Novinarka talijanske Agencije Ansa, nekidan je sjedila u Vatikanu i slušala šta Papa truni, kako bi rekli naši novinari federalno-sarajevsko-romanijskog miljea, nekim biskupima i ostalom uvaženom vjerskom činovlju.

Papa je trunio na latinskom. Iako je Nijemac po prvoj ugradnji.

Đovana Kiri je shvatila da Papa govori da je umoran i da će se povući sa tog važnog crkvenog i prijestolskog mjesta. Odmah je otišla da konsultuje zvaničnog portparola, kod nas je to uglavnom portpatrol, patrolira ispred vrata, ali nije dobila potvrdu. Onda je nazvala urednika i rekla Znam latinski, objavite vijest.

Đovana Kiri je bakica mojih godina.

Koliko sam shvatio, u staroj dobroj istrošenoj Italiji još uvijek ima novinara. Ima novinara specijalista. Đovana, vjerovatno, visi u Vatikanu, kao dopisnik ili dio redakcije koja se bavi vladom katoličke vjere.

U nas bi za to bilo određeno neko mladunče. Idi tamo, vidi imal šta. Vi visite tamo gdje je novinarstvo a mi, koji smo pravi, visimo tamo gdje su emisije uživo i bilbordi. STJ.

Sinoć mi šalju esemes, vic povodom mog nekog ispada, jest novost, u 3PM. Naše novinarke teže da budu Hloverke. Ružnoću su postigle, još samo kvalitet. Malo je pregrubo, ne samo zato što je to analogija sa onim vicem kad je Haso htio da ga ima kao Crnac, pa boju postigao ali sa dužinom imao problema, nego i zato što kvalitet niko i ne nastoji postići.

JBG. Za to trebaju decenije. Neću da ostarim da bih postao novinar. Postaću novinar prvog dana.