1966.
ZAŠTO JE
ŽURAN NATO
 

Pošto Bosna i Hercegovina nije država, a i da jest, ne bi bila bogznašta, pošto nije čak ni vojna baza, kao Kosovo, a i da jest, nepotrebna je pošto ovo područje ne graniči sa nečim tako opasnim kao što je nekad bio Varšavski pakt, pošto nije politički stabilna i nema odane podanike, u smislu prihvatanja Svoje Države, a i da jest stabilna, ta stabilnost ne bi mogla da bude dugog vijeka, nema ni jednog vidljivog razloga što je Rasmunsen došao u BiH da se vidi sa političarima i da vidi zašto ne ide dogovor o 63 njive koje trebaju da postanu Vlasništvo Države, JJD. Joj Državu.

Nema vidljivih razloga da se insistira da to postanu Državne Lokacije. Ovakvoj vojsci ne treba Jedan Kroz Jedan, jer to i nije vojska. Veoma je teško zamisliti da će nekada biti vojska jer para za modernizaciju te vojske, dostizanje Nato standarda i za formiranje logističke strukture koja može da nastane samo u proizvođačkoj ekonomiji koje nema i koje neće nikada biti, jednostavno nema. A provaljivati takve budalaštine, kao što nedavno lupi neki dupeglavac iz Hrvatske Sa serijom Sulejman Veličanstveni dolaze turske investicije, ili Ulaskom u Nato dolazi strani kapital, nema više smisla.

Naročito je sumnjivo odvajanje 63 lokacije od cijele imovine koju je Visoki predstavnik blokirao i drži je kao instrument ucjene i sakaćenja Republike Srpske.

Sve mi se čini da je ulazak u Nato trojanski konj kao i Presuda Sejdić Finci. Žurba Natoa se može objasniti samo političkim argumentima. Vojnim ne može nikako. Osim teško dokazive teze da Nato zna da Srbija nikad neće ući u alijansu pa da se barem dočepa BiH.

A to može značiti samo suzbijanje volje dviju nacija koja nije uvažena u BiH i koje nemaju ravnopravnost sa prvom nacijom. Može značiti i sprječavanje osamostaljenja Republike Srpske koje je posve legitiman i međunarodnopravan politički cilj, izražen i prije Dejtona. Može značiti stvaranje preduslova za unitarizaciju BiH. Dugim putovanjem od bombardovanja do mudouvrtanja. U daljoj interpretaciji i duljem protoku vremena, posljedica ulaska u Nato može biti Islamska Republika u Evropi.

Nato neće nikada biti prihvaćen od Srba u BiH. Nato je direktno ratovao na strani muslimanske vojske i politike, kao i na strani hrvatske komponente protivsrpskog saveza, iako su Hrvati jednim dijelom vremena došli u sukob sa muslimanima i sarađivali sa Srbima. Da nije bilo Natoa, muslimanska vojska bi bila poražena u građanskom ratu kojeg je sama, sa političkim vođstvom, počela. U ratu se ratuje za pobjedu. Ne treba se stiditi. Nato je bombardovao Srbiju i oteo Kosovo, a pošto su Srbi rođeni izvan Srbije, što reče Siniša, jebeniji Srbi od srbijanskih, ovdje se to neće zaboraviti.

Oni u Srpskoj koji izdaleka ili otvoreno govore za Nato ili su protiv promovisane politike demilitarizacije, u službi su Natoa. Mada ne tvrdim da primaju platu.