среда, 6. фебруар 2013.

1960.
TERITORIJA
ZAVJERE
 

Oni Američani, kako kažu analitičari, koji organizuju, ovdje, neke hajkice, dijele deset miliončića, štampaju značke i bedževe, Vlada i Bajka teve, sve je to mala maca.
Prava teorija zavjere odvija se sada u Srbiji. U tolikoj razmjeri da je Srbija postala Teritorija Zavjere.
Mada sam sumnjičav. Kao i uvijek. Da li je moguće, drugovi, da jedan Krojački Centar upravlja i Gaćicama Polovne Brankice, i primanjima u posjete Šarićevih izvršnih direktora, a samo slučajem kod Dačića nije prošla Kriminalača Rebrača, i doziranim i balansiranim lansiranjem parčića tog smetljišta u Kurirčine, Trice i Kurčine od medija, pa oni idioti iz Skrivene kamere, prijete da će se početi baviti ozbiljnim novinarstvom, jer, gazda je to probao u Bosni i na Kosovu, kao to je Ozbiljno Novinarstvo, ako je na tim područjima bilo Ozbiljnog Novinarstva onda nije bilo nijednog zločina, pa, upravlja, čak i miroljubivim razvojem koegzistencije sa Kosovom i Turskom.
Ne vjerujem u Jednog Krojača velike, opsežne i sveobuhvatne zavjere.
Biće, ipak, da je to posljedica koja se proširila na Celu Teritoriju, što je zakonitost kad KUD pravi Državu. KUD Miško i Šiško, KUD Šeško i Kertes, KUD, Sloba i Mira, KUD Koji Moj Do Mojega. Ali, da budem potpuno sfrjistički, i KUD Janša i Kurcin, KUD Ivo i Jaca. ITD.
Ta posljedica Države kao Kulturno Mjetničkog Društva, a na određenom stupnju razvoja ekonomskih, društvenih i produkcionih odnosa, i Društvanceta, zahvata sve. Čak i političku artikulaciju. Kako je lako radikale prevesti u naprednjake. Kako je lako Slobince prevesti u Kosovokoop. Kako je lako, sada i napokon, shvatiti da postoje Prljavi Demokrati. Boris Tadić mrtav ladan izjavljuje da je znao s kim kontaktira Dačić. JLZ. Deda mi umro u svojoj šestoj godini. Ko mi, bre, napravi oca, mamu mu jebem u trulu sisu, u ladnom grobu.
Ali da sumnja baš ne iščezne skroz, pobrinuo se jedan turski zvaničnik koji, za vreme posete Nikolića Istanbulu, otpeva geopolitičke stihove Hantington Stajla. Beograd je bliži Istanbulu nego mnogi turski gradovi a Istanbul je bliži Beogradu nego Brisel. I Stambol i Kosovo.
Još kad je Nikolić najavio trojni sastanak, BiH, Turska, Srbija, onda su me sumnje počele izjedati. Sve kako je radio Tadić, radi i Nikolić. Gluvo Tursko. Doduše, lako mu je kad ima Dačića i Vučića, koji mogu da preuzmu druge poslove.
To je najopasnija roba iz Velike Krojačnice. Srbija će se rešiti Šarića, tajnih podmetača u službi, Gaćica Moje Marice, Miška i grčkog bratstva, opšteg kriminala, čak i po cenu da se reši Dačića.
Ali, ubiomebog, Turske se neće rešiti.
Radikali više ne reže u Srbiji.
Nema veće jebe od vlasti, kaže Toman.