четвртак, 23. фебруар 2012.

SAMOSTALNA
POLJOPRIVREDNA
SUADA

Avazu se oteo tekst. Suada Akmadžić iz Bosanske Otoke, to je u onom dalekom kantonu koji se nikad ne zove županija i koji je skoro pod Bečom, zapao na Zapadu, sa svojih deset prstiju na deset dunuma, proizvodi godišnje pet tona kukuruza, četiri tone krompira, tonu i po paprika, tonu luka i krastavaca, 300 kilograma graha, ne znam da li je trešnjo ili kućičar, a ima i koke nosilice.
Suada je Individualni Poljoprivredni Proizvođač.
Pošto sam provjereni seljanin, vjerujte mi na riječ da deset dunuma nije ništa. Fudbalsko igralište je na sedam dunuma. A šta se sve može proizvesti sa te njivice. Suada je, kažu novine, i rekorder, proizvela je jedanaest metara kukuruza, NS 444, novosadski hibrid, majku mu jebem agresorsku, na jednom dunumu. Oni u Semberiji teško stižu do te kilaže. Isto kažu novine.
Sad. Volio bih da se Suada vrati u Republiku Srpsku. Iako nije ni živjela Ovdje. Da pokaže da je moguće. Jer, Republika Srpska, Plodna Zemlja, Srpska, ima milion i trista hiljada hektara obradivih površina. To Obradivih Površina, kao i Individualni Poljoprivredni Proizvođač, ostatak je komunističke birokratistike, u kojoj je, mora se priznati, poljoprivreda bila nemjerljivo razvijenija nego danas, znači Zemlje. Jer, samo se za Obradivu Površinu kaže Zemlja. Niko za bujadišta, zukvišta i vukojebine ne kaže Zemlja.
A to, dalje, znači da svaki živitelj Republike Srpske ima taj hektar, u prosjeku, kao što ga ima Suada iz Otoke.
I znači da bi, proizvodeći kao Suada, mogao da bude nezavisan od evroatalntskih integracija, od budžeta, od poreza, od socijalnih problema, od nedostatka radnih mjesta, od sloma berzi. Od vlasti, što je za seljaka najvažnije.
Moj prijatelj i ja, onaj koji zna na čemu stoji svijet, američki ustav i dejtonski sporazum, sa naglaskom na Aneks 10, a Dobri Dušmanin će znati o kome se radi, već duže vrijeme razgovaramo o tom Hektru Obradive Površine, čitamo literaturu, spremamo se, konsultujemo vrlog Stevu Mirjanića. Došli smo do sintagme Seoska Ekonomija, Ekonomija Sela, umjesto Ruralni Razvoj. Tragamo i dalje.
Selo i njegove Obradive Površine moraju se posmatrati kao ekonomski potencijal. Zemlja ima svoj kilogram-sat i bogomdana je svevremenska zlatna žila egzistencije.
Republika Srpska mora odustati od politike da stanovništvo, mladi ljudi, ostaje na selu. Moramo učiniti da oni koji su u gradu a nisu na radu, i imaju očevinu i djedovinu na selu, sračunaju jednog jutra uz mali kratki espreso, da je veoma isplativo obrađivati tu zemlju. A živjeti i dalje u gradu.
Više nije dovoljna politika Malo vodovoda, Malo strujovoda, Malo asfalta. Ekonomija Sela traži više.
A i Republika Srpska.