среда, 27. април 2011.

BARMESILONA
Idi Murinjo, pusti ljude da igraju fudbal.
Da li je sada svima koji su lajali za mojim tekstićem o Zvjerinju, koji su škevtali za mojom tvrdnjom da čovjek ubija Igru, koji su me ujedali za guzicu, ko seoske kuje, zbog mog stava da je Real groblje Igre i fudbalera, jasno da je Murinjo zalutao.
Na svom stadionu, u srcu Madrida, ne biti sposoban da se lopta drži u nogama ni trećinu vremena, ne pokazuje samo odsustvo potpune moći da se kreira Igra, nego znači i nasilje nad igračima. Jer svi ti Realovci, osim Adebajora, Dijare i Pepea, znaju da igraju fudbal deset puta bolje nego što im Murinjo i Real omogućuju i dopuštaju.
Murinjo je dijelom i namjerno prepustio dio igre i terena Barsi, postavljajući Igru Sačekušu, Igru Slučaj, kakva se dogodila u finalu Kupa kralja kada je Ronaldo postigao slučajan gol jer je golman Barse bespotrebno krenuo dva koraka naprijed. Ali ta Igra Sačekuša je Igra Kukavica.
Raspolagati takvim igračima a ne dopustiti im da igraju i da se nadmeću, mada bi i tada, najvjerovatnije, izgubili, sportsko je i viteško nasilje.
A pravo nasilje koje produkuje Zvjerinjo, treba sankcionisati mnogo težim kaznama nego što je Crvendać Pepeu. Nedopustivo je u takvoj utakmici igrati đonom i još namjerno nogu produžavati u kost, udesno, kao što je igrao Pepe. Nedopustivo je da Adebajor igra kao nezgrapni sklop tuđih udova, da igra kao Krakomlat, mlateći svojim krakovima kao da je upao i jamu punu stršljenova. Nedopustivo je da u ovakvoj utakmici onaj čeloglavi Dijara načini petnaest prekršaja, i samo prekršaja, i da još ne dobije ni žuti.
Zvjernjo je od dobrih igrača Reala načinio zvjerinjak, načinio izopačene ljude koji uopšte nisu takvi kakvim se predstavljaju.
I na kraju Zvjerinjo čini nasilje nad publikom na Bernabeu i onima koji utakmicu prate ne televiziji.
Uvjeren sam da bi Real, igrači Reala, mnogo bolje igrao kada bi igrao bez trenera.