PODSVIJEST KRIVICE I
NAZADNJAČKA
SVIJEST GULAGUMDŽIJE
Minimalno posjedništvo karaktera zahtijeva da, ako lažeš, lažeš svojima, onima koji nešto znaju o onome o čemu lažeš. Tuđe i one koji ne znaju ništa o onome o čemu govoriš, informišeš. Neuljudno je obmanjivati.
A takav je karakter Gulagumdžija.
Gledam kako na Hrvatskoj televiziji bezočno laže cijeloj Hrvatskoj. Uz to, ne odgovara ni na jedno konkrento pitanje urednika, igra na kartu nekakvih anti-jna emocija, vezuje Sanadera i tri Naša Sanadera kojih će se riješiti, Samo Polako, STJ, i, uopšte, vraća se, neprestano, podsvjesno nazad, u prošlost.
Mogu misliti šta sere strancima na zatvorenim razgovorima kad onako može javno, pred milion, ili dva, gledalaca.
Taj višeslojni negativni karakter, prirodni i politički, Zlatka Lagumdžije, Samo Polako dolazi do izražaja.
• Lagumdžija ima mrziteljsko-tabloidnu crtu karaktera. Jer govori o tome kako je Njegov Budimir pucao po avionima JNA u Slavoniji a Neki su te avione popravljali u Sokolu. Neki je Dragan Čović. Dabome, gledatelji hrvatske televizije ne znaju da je Lagumdžija sam proizvod centralnokomitetskog nepotizma i da nema nikakvo ljudsko postolje da spočitava bilo kome što je negdje, prije rata, radio jer on nije radio nigdje. Njemu Čović nije politički protivnik. On Čovića mrzi.
• Podsvjesna prošlost u projekciji krivice postala je karakterna crta Lagumdžije. Lagumdžija nesvjesno pominje Antu Budimira, umjesto Živka, očito ličnog i tadašnjeg salonskog međaša među sarajevskom partijacijom koja se statusirala i statutuisala u lavirintima cekajaštva. Taj pritisak zlatne cekajaške prošlosti koja se miješa sa tamnom sadašnjom crnokošuljaškom, proizvodeći amalgam dezorijetnisanog sumraka, probio je nekoliko puta u istupu Gulagumdžije na HRT-u jer je ponavljao stvari iz prošlosti i bio neuobičajeno konfuzan, kao kad bi nekoga sa laborginijem uhvatili u krađi kokošiju.
• Kompleks hrvatstva i srpstva. Gulagumdžija zna da je grešan pred bogom i ustavom. Dobro, bog manje više, to je šinjelaško čeljade. Nije propustio da naglasi kako je Esdea eminentno bošnjačka stranka a kako su Hasapinovci i Lijanovci eminentno hrvatske stranke, te kako je on, Esdepe dobio najviše glasova tamo gdje su svi u manjini, bošnjaka u Republici Srpskoj, Srba u Federaciji... mada i to laže.
• Kompleks sanaderatizacije. Lagumdžija i svjesno i podsvjesno zna da je Prvi Reket Naseobine i njegova podsvijest mu nalaže da se brani optužujući druge a njegova svijest mu kaže da javnosti Hrvatske, i ovdašnje, podiđe pominjući im Sanadera znajući da će se puk s njim složiti jer svi žele da se što prije riješe Brata Ive i zaborave ga. Tipičan naseobinski sindrom. Pa svi kradu. Što mene. Samo što za druge to nije ustanovljeno a za Esdepe...
Tako se pokušaj HRT-a da krivca upita za to kako stvari teku, pretvorio u njegov reklamni poligon za javnost Hrvatske i razotkrivajući crni ćilim za javnost Naseobine.
HRT je pogriješio.
SVIJEST GULAGUMDŽIJE
Minimalno posjedništvo karaktera zahtijeva da, ako lažeš, lažeš svojima, onima koji nešto znaju o onome o čemu lažeš. Tuđe i one koji ne znaju ništa o onome o čemu govoriš, informišeš. Neuljudno je obmanjivati.
A takav je karakter Gulagumdžija.
Gledam kako na Hrvatskoj televiziji bezočno laže cijeloj Hrvatskoj. Uz to, ne odgovara ni na jedno konkrento pitanje urednika, igra na kartu nekakvih anti-jna emocija, vezuje Sanadera i tri Naša Sanadera kojih će se riješiti, Samo Polako, STJ, i, uopšte, vraća se, neprestano, podsvjesno nazad, u prošlost.
Mogu misliti šta sere strancima na zatvorenim razgovorima kad onako može javno, pred milion, ili dva, gledalaca.
Taj višeslojni negativni karakter, prirodni i politički, Zlatka Lagumdžije, Samo Polako dolazi do izražaja.
• Lagumdžija ima mrziteljsko-tabloidnu crtu karaktera. Jer govori o tome kako je Njegov Budimir pucao po avionima JNA u Slavoniji a Neki su te avione popravljali u Sokolu. Neki je Dragan Čović. Dabome, gledatelji hrvatske televizije ne znaju da je Lagumdžija sam proizvod centralnokomitetskog nepotizma i da nema nikakvo ljudsko postolje da spočitava bilo kome što je negdje, prije rata, radio jer on nije radio nigdje. Njemu Čović nije politički protivnik. On Čovića mrzi.
• Podsvjesna prošlost u projekciji krivice postala je karakterna crta Lagumdžije. Lagumdžija nesvjesno pominje Antu Budimira, umjesto Živka, očito ličnog i tadašnjeg salonskog međaša među sarajevskom partijacijom koja se statusirala i statutuisala u lavirintima cekajaštva. Taj pritisak zlatne cekajaške prošlosti koja se miješa sa tamnom sadašnjom crnokošuljaškom, proizvodeći amalgam dezorijetnisanog sumraka, probio je nekoliko puta u istupu Gulagumdžije na HRT-u jer je ponavljao stvari iz prošlosti i bio neuobičajeno konfuzan, kao kad bi nekoga sa laborginijem uhvatili u krađi kokošiju.
• Kompleks hrvatstva i srpstva. Gulagumdžija zna da je grešan pred bogom i ustavom. Dobro, bog manje više, to je šinjelaško čeljade. Nije propustio da naglasi kako je Esdea eminentno bošnjačka stranka a kako su Hasapinovci i Lijanovci eminentno hrvatske stranke, te kako je on, Esdepe dobio najviše glasova tamo gdje su svi u manjini, bošnjaka u Republici Srpskoj, Srba u Federaciji... mada i to laže.
• Kompleks sanaderatizacije. Lagumdžija i svjesno i podsvjesno zna da je Prvi Reket Naseobine i njegova podsvijest mu nalaže da se brani optužujući druge a njegova svijest mu kaže da javnosti Hrvatske, i ovdašnje, podiđe pominjući im Sanadera znajući da će se puk s njim složiti jer svi žele da se što prije riješe Brata Ive i zaborave ga. Tipičan naseobinski sindrom. Pa svi kradu. Što mene. Samo što za druge to nije ustanovljeno a za Esdepe...
Tako se pokušaj HRT-a da krivca upita za to kako stvari teku, pretvorio u njegov reklamni poligon za javnost Hrvatske i razotkrivajući crni ćilim za javnost Naseobine.
HRT je pogriješio.
