SVETI RED MILIJARDERA MILOSRDNICA
Kako je nekad rad stvarao ljude, područja i istoriju a kako je, danas, rad pogažen, pljačka uzvišena, rad oduzet ljudima a otimačina privilegovana.
Kako su nekada svećenici iz reda Trapista došli u Banjaluku, na rijeku Vrbas i radili, radili. Taj red je imao samo tri stvari na zadatku. Rad. Molitvu. Šutnju. Samo jedan u manastiru imao je pravo da priča. Svi ostali su radili. Trapisti su Banjaluci podarili govedarsku farmu, proizvodnju mlijeka, proizvodnju sira, čuveni sir trapist, proizvodnju električne energije i prvu sijalicu, mnogo prije nego u mnogim evropskim gradovima, pivaru... Taj red se danas jedva drži, nekolicina njih u samostanu Marija Zvijezda.
Ali danas svi, i u Banjaluci, imaju računare sa monopolističkim majkrsoftovim operativnim sistemima i programima. Od toga se obogatio Majkrogejts. Od muvanja na berzi, baloniranja, sofisticiranja, deriviranja, prevarantstva, obogatio se Bafet pa sada svemu svijetu dijeli lekcije pod serijalnim nazivljem Kako to radi Bafet. A prvi među otimačima bogatstva, izvjesni Meksikanac Salinas obogatio se na telekomu, televiziji, teleovoj, teleonoj...
Ima tu još sva sila njih. Svima je zajedničko da im prvi milion nije baš čist. A onda su se sljedeće milijarde dolara sticale sterilno, bezgrešnim začećem i genetski modifikovanim kriminalom. Potom su oni koji su radili kod tih protuva ostali i bez kuća, i bez radnih mjesta, i bez znoja.
Sada su se Majkrogejts, Bafet, Rokfeler i drugi, na tajnim intimnim večerinkama dogovorili da pola svog bogastva, otprilike 600 milijardi dolara, poklone u dobrotvorne svrhe.
Njima je, procjenjujem, dosadno. Ne znaju više šta da rade, pa će malo da poklanjaju. Neki su se i bukvalno povukli iz posla i upravljanja. Time su, kao Bil Gejts, pokazali da oni nisu zaslužni nizašta. Jer se bogatstvo i dalje, bez njih, vrtoglavo uveličava.
Ta protuvska bratija sa socijalnom svjetskom tragedijom pravi zajebanciju.
Najprije opljačkaju svijet pa onda poklanjaju.
Radi se o tome da ih se spriječi da pljačkaju.
Svijet će propasti pod najezdom tih skavaca i gubara. Pljačka ne razmišlja u smjeru opstanka, društvene svrsishodnosti, socijalne uravnoteženosti... pljačka razmilja uvijek jednosmjerno. Ajnbanštrase. Uanvejtiket.
Svijet je u velikoj opasnosti da propadne. Da ne opstane. Ali ne zbog nuklearnog oružja Irana ili bilo koga, zbog ceodva, zbog novih ekonomija u usponu. Nego zbog potpunog odustva socijalnog upravljanja radom, kapitalom i strukturama.
Doklegod se ljudima ne vrati pravo i dužnost rada, znojavog rada, i državno-socijalno-tržišna kontrola i raspodjela efekata, svijet je u opasnosti.
Svaku od ovih milijardi koje stiču i poklanjaju Bil, Bafet, Salinas... može se u bližoj budućnosti platiti milionom života. 1 bilion dolara – jedna mlrd života na zemljici kuglici.
Socijalizam i socijaldemokratija, lijeve ideologije, i političke stranke, ne mogu same da se izbore u ovoj krvožednoj utakmici. Ljevica više teško da i postoji. I teško da i može da postoji jer se društva raslojavaju na mali broj bogatih i na savostali broj siromašnih. Srednji slojevi na koje se danas, kao nekad na radništvo, kalemi ljevica, nestaju. Njemačka je, čak, najnoviji primjer.
Sa tim bogatašima i njihovim načinom upropaštavanja moraju se obračunati države i društva u najširem smislu.
Prisila.
Regulativa.
Kako je nekad rad stvarao ljude, područja i istoriju a kako je, danas, rad pogažen, pljačka uzvišena, rad oduzet ljudima a otimačina privilegovana.
Kako su nekada svećenici iz reda Trapista došli u Banjaluku, na rijeku Vrbas i radili, radili. Taj red je imao samo tri stvari na zadatku. Rad. Molitvu. Šutnju. Samo jedan u manastiru imao je pravo da priča. Svi ostali su radili. Trapisti su Banjaluci podarili govedarsku farmu, proizvodnju mlijeka, proizvodnju sira, čuveni sir trapist, proizvodnju električne energije i prvu sijalicu, mnogo prije nego u mnogim evropskim gradovima, pivaru... Taj red se danas jedva drži, nekolicina njih u samostanu Marija Zvijezda.
Ali danas svi, i u Banjaluci, imaju računare sa monopolističkim majkrsoftovim operativnim sistemima i programima. Od toga se obogatio Majkrogejts. Od muvanja na berzi, baloniranja, sofisticiranja, deriviranja, prevarantstva, obogatio se Bafet pa sada svemu svijetu dijeli lekcije pod serijalnim nazivljem Kako to radi Bafet. A prvi među otimačima bogatstva, izvjesni Meksikanac Salinas obogatio se na telekomu, televiziji, teleovoj, teleonoj...
Ima tu još sva sila njih. Svima je zajedničko da im prvi milion nije baš čist. A onda su se sljedeće milijarde dolara sticale sterilno, bezgrešnim začećem i genetski modifikovanim kriminalom. Potom su oni koji su radili kod tih protuva ostali i bez kuća, i bez radnih mjesta, i bez znoja.
Sada su se Majkrogejts, Bafet, Rokfeler i drugi, na tajnim intimnim večerinkama dogovorili da pola svog bogastva, otprilike 600 milijardi dolara, poklone u dobrotvorne svrhe.
Njima je, procjenjujem, dosadno. Ne znaju više šta da rade, pa će malo da poklanjaju. Neki su se i bukvalno povukli iz posla i upravljanja. Time su, kao Bil Gejts, pokazali da oni nisu zaslužni nizašta. Jer se bogatstvo i dalje, bez njih, vrtoglavo uveličava.
Ta protuvska bratija sa socijalnom svjetskom tragedijom pravi zajebanciju.
Najprije opljačkaju svijet pa onda poklanjaju.
Radi se o tome da ih se spriječi da pljačkaju.
Svijet će propasti pod najezdom tih skavaca i gubara. Pljačka ne razmišlja u smjeru opstanka, društvene svrsishodnosti, socijalne uravnoteženosti... pljačka razmilja uvijek jednosmjerno. Ajnbanštrase. Uanvejtiket.
Svijet je u velikoj opasnosti da propadne. Da ne opstane. Ali ne zbog nuklearnog oružja Irana ili bilo koga, zbog ceodva, zbog novih ekonomija u usponu. Nego zbog potpunog odustva socijalnog upravljanja radom, kapitalom i strukturama.
Doklegod se ljudima ne vrati pravo i dužnost rada, znojavog rada, i državno-socijalno-tržišna kontrola i raspodjela efekata, svijet je u opasnosti.
Svaku od ovih milijardi koje stiču i poklanjaju Bil, Bafet, Salinas... može se u bližoj budućnosti platiti milionom života. 1 bilion dolara – jedna mlrd života na zemljici kuglici.
Socijalizam i socijaldemokratija, lijeve ideologije, i političke stranke, ne mogu same da se izbore u ovoj krvožednoj utakmici. Ljevica više teško da i postoji. I teško da i može da postoji jer se društva raslojavaju na mali broj bogatih i na savostali broj siromašnih. Srednji slojevi na koje se danas, kao nekad na radništvo, kalemi ljevica, nestaju. Njemačka je, čak, najnoviji primjer.
Sa tim bogatašima i njihovim načinom upropaštavanja moraju se obračunati države i društva u najširem smislu.
Prisila.
Regulativa.
