ČEMER I JAD OPOZICIJE
Predsjednik Republike Srpske, Rajko Kuzmanović, uljudno je, blagonamjerno i nestranački, pozvao lidere, vođe, predsjednike političkih stranaka u Republici Srpskoj da porazgovaraju o aktuelnoj unutrašnjoj, poluinostranoj i inostranoj lepezi pitanja.
Agregat, koji sebe, često neovlašteno, i kojeg i drugi, često neupućeno, nazivaju opozicijom, odmah je digao graju. Te, Nećemo mi nasijedati na priču Esenesdea o tome kako će napustiti Sarajevo pa poslije odustati od te priče (Esdees), te, Nemamo namjeru da učestvujemo u toj predstavi (Mihajlica Bonaparte Bosanski Novi), te, Otići ćemo radi inistitucije ali ja neću tamo biti (Ivanić Oslobođeni)...
Taj Palamudijum, VIS Opozicija, trebao bi barem uvažavati činjenicu da predsjednik Rajko Kuzmanović nema nikakve veze sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata, da nije član stranke, da ne radi po nalogu, prijedlogu ili ukazu Esenesdea, da radi, ja da im kažem: Ne bi ih nikad pozvao na razgovor, dogovor a niti na kavu. Rajko Kuzamnović je samo od Esenesdea kandidovan a građani su ga izabrali za Predsjednika Republike. Za razliku od nekih koji su čisti stranački lideri i kadrovi pa nisu izabrani.
Neartikulisani Opozicioni Palamudijum je i ranije potcjenjivao pozive Predsjednika Republike. Sada to čine otvoreno. Bosić i Ivanić, koji su predsjednici stranaka a i Mihajlica, Čavić i Krsmanović, na primjer, koji nisu ništa ali ih neki šefovi garaža u SOUR-u Ambasade smatraju opozicijom, mogu ovakav poziv da iskoriste za iznošenje svog kvalitativno različitog stava, svojih koordinata u današnjoj i ustrašnjoj poziciji Republike Srpske, svoje promocije.... ali oni to ne umiju. Njima je zasoljena pamet samo toliko da shvataju da treba rušiti Dodika i SNSD. Pošto im nije rečeno kako i čime, oni su prisiljeni da se i povodom najobičnijeg poziva Predsjednika Republike ponašaju kao da su jeli mamene krave koja je prethodno jela bunjiku. Usput, njihovi programi su zahtjevi da se referendumiše protiv članstva u Natou, da se ne gradi neki priključak za autoput jer je to, kobiva, privatni Dodikov priključak, da se ne smanjuju penzije koje su dobijene na sistemu korupcije i podmićivanja...
Teško je shvatiti zašto je sudbina opozicije u Republici Srpskoj takva da čovjek mora početi da ih sažalijeva.
Rušenje Dodika i SNSD-a nije politički program. To je cilj. A za taj cilj treba imati politički program kojeg će birači i javnost da razumiju i da prihvate. Da li gospoda iz Vokalno-instrumentalnog sastava Opozicija, misli da je politički program odbijati razgovor kod Predsjednika Republike i pustiti da penzije dijeli i uzima kako ko hoće i koliko ko potplati zdravstvenu komisiju?
A da ih ne treba zvati kod Predsjednika, čak ni na kavu, jasno je iz jedne jedine postavke. Za razgovor o ozbiljnim temama, unutrašnjim i vanjskim, treba se legitimisati, kandidovati, referencirati.
Taj konglomerat opozicionara dosada to ni jednom sitnicom nije učinio.
Predsjednik Republike Srpske, Rajko Kuzmanović, uljudno je, blagonamjerno i nestranački, pozvao lidere, vođe, predsjednike političkih stranaka u Republici Srpskoj da porazgovaraju o aktuelnoj unutrašnjoj, poluinostranoj i inostranoj lepezi pitanja.
Agregat, koji sebe, često neovlašteno, i kojeg i drugi, često neupućeno, nazivaju opozicijom, odmah je digao graju. Te, Nećemo mi nasijedati na priču Esenesdea o tome kako će napustiti Sarajevo pa poslije odustati od te priče (Esdees), te, Nemamo namjeru da učestvujemo u toj predstavi (Mihajlica Bonaparte Bosanski Novi), te, Otići ćemo radi inistitucije ali ja neću tamo biti (Ivanić Oslobođeni)...
Taj Palamudijum, VIS Opozicija, trebao bi barem uvažavati činjenicu da predsjednik Rajko Kuzmanović nema nikakve veze sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata, da nije član stranke, da ne radi po nalogu, prijedlogu ili ukazu Esenesdea, da radi, ja da im kažem: Ne bi ih nikad pozvao na razgovor, dogovor a niti na kavu. Rajko Kuzamnović je samo od Esenesdea kandidovan a građani su ga izabrali za Predsjednika Republike. Za razliku od nekih koji su čisti stranački lideri i kadrovi pa nisu izabrani.
Neartikulisani Opozicioni Palamudijum je i ranije potcjenjivao pozive Predsjednika Republike. Sada to čine otvoreno. Bosić i Ivanić, koji su predsjednici stranaka a i Mihajlica, Čavić i Krsmanović, na primjer, koji nisu ništa ali ih neki šefovi garaža u SOUR-u Ambasade smatraju opozicijom, mogu ovakav poziv da iskoriste za iznošenje svog kvalitativno različitog stava, svojih koordinata u današnjoj i ustrašnjoj poziciji Republike Srpske, svoje promocije.... ali oni to ne umiju. Njima je zasoljena pamet samo toliko da shvataju da treba rušiti Dodika i SNSD. Pošto im nije rečeno kako i čime, oni su prisiljeni da se i povodom najobičnijeg poziva Predsjednika Republike ponašaju kao da su jeli mamene krave koja je prethodno jela bunjiku. Usput, njihovi programi su zahtjevi da se referendumiše protiv članstva u Natou, da se ne gradi neki priključak za autoput jer je to, kobiva, privatni Dodikov priključak, da se ne smanjuju penzije koje su dobijene na sistemu korupcije i podmićivanja...
Teško je shvatiti zašto je sudbina opozicije u Republici Srpskoj takva da čovjek mora početi da ih sažalijeva.
Rušenje Dodika i SNSD-a nije politički program. To je cilj. A za taj cilj treba imati politički program kojeg će birači i javnost da razumiju i da prihvate. Da li gospoda iz Vokalno-instrumentalnog sastava Opozicija, misli da je politički program odbijati razgovor kod Predsjednika Republike i pustiti da penzije dijeli i uzima kako ko hoće i koliko ko potplati zdravstvenu komisiju?
A da ih ne treba zvati kod Predsjednika, čak ni na kavu, jasno je iz jedne jedine postavke. Za razgovor o ozbiljnim temama, unutrašnjim i vanjskim, treba se legitimisati, kandidovati, referencirati.
Taj konglomerat opozicionara dosada to ni jednom sitnicom nije učinio.
