SARAJEVSKA ŠUTNJA POVODOM ZLOČINA FEDERALNE TELEZVIJERI
Dobro je.
Onako kako sam i očekivao.
Sarajevska šutnja povodom poistovjećivanja zvaničnih funkcionera Republike Srpske i BiH, Srba, slučajno, od strane vlastima bliske Federalne telezvijeri, govori o tome da tamošnja intelektualna, kulturna, medijska i politička javnost, i javnost uopšte, smatraju da se to događa nekom drugom, u nekoj drugoj zemlji. Zemljotres na Haitiju, cunami u Indoneziji.
I u sarajevskoj multietničkoj ćenifi sazrela je svijest da je sve podijeljeno. Da te Srbe smatraju svojima, u smislu, ljudi iz svoje države, branili bi ih. Ili bi barem pokušali. Ako ne zbog njih a ono zbog odbrane demokratskog i civilizacijskog prostora jedne zemlje. Ovako, šta me briga šta se događa na Islandu.
To što je Tihić, sa facom koja sugeriše da se uneredio u pelene, ili da bi se radije uneredio nego da priča o tome, iscijedio da RAK treba da tadi u skladu sa ovlaštenjima a neki zvaničnik iz Federalne telezvijeri saopštio da se radi o šaljivom insertu, nije nikakva reakcija javnosti i onih koji su odgovorni. Taj zvaničnik telezvijeri dopušta, već godinama, da se javni servis, koji govori u ime države, bez obzira što se skriva iza javnosti, baca balegom na cijeli jedan entitet, na političke stranke koje su voljom građana, na izborima, zauzele svoj dio vlasti, na cijeli jedan narod. Tihić je idejni inspirator fašistoidnosti jer je, samo jednu sitnicu da navedem, odavno izjavio da on, i oni, Republiku Srpsku ukidaju svaki dan.
Regulatorna agencija za telekomunikacije nije ni riječi prozborila o sankcijama, procedurama, procesu. Osim što je malo popovala o tome šta bi trebalo da radi javni servis. O tome mogu govoriti amazonskim plemenskim ostacima. Ovdje još ima ljudi koji znaju šta je profesionalna televizija.
Da sam diktator, košto nisam, povukao bih sve predstavnike Republike Srpske iz tog Raka. A Efteve, demokratski ugasio, ukinuo, minirao. Kao oni junaci na Diskaveriju.
Međutim, moj demokratski obzor se zadovoljava samo konstatacijom: Ipak se dijeli.
Ostajte mi s druge strane.
Dobro je.
Onako kako sam i očekivao.
Sarajevska šutnja povodom poistovjećivanja zvaničnih funkcionera Republike Srpske i BiH, Srba, slučajno, od strane vlastima bliske Federalne telezvijeri, govori o tome da tamošnja intelektualna, kulturna, medijska i politička javnost, i javnost uopšte, smatraju da se to događa nekom drugom, u nekoj drugoj zemlji. Zemljotres na Haitiju, cunami u Indoneziji.
I u sarajevskoj multietničkoj ćenifi sazrela je svijest da je sve podijeljeno. Da te Srbe smatraju svojima, u smislu, ljudi iz svoje države, branili bi ih. Ili bi barem pokušali. Ako ne zbog njih a ono zbog odbrane demokratskog i civilizacijskog prostora jedne zemlje. Ovako, šta me briga šta se događa na Islandu.
To što je Tihić, sa facom koja sugeriše da se uneredio u pelene, ili da bi se radije uneredio nego da priča o tome, iscijedio da RAK treba da tadi u skladu sa ovlaštenjima a neki zvaničnik iz Federalne telezvijeri saopštio da se radi o šaljivom insertu, nije nikakva reakcija javnosti i onih koji su odgovorni. Taj zvaničnik telezvijeri dopušta, već godinama, da se javni servis, koji govori u ime države, bez obzira što se skriva iza javnosti, baca balegom na cijeli jedan entitet, na političke stranke koje su voljom građana, na izborima, zauzele svoj dio vlasti, na cijeli jedan narod. Tihić je idejni inspirator fašistoidnosti jer je, samo jednu sitnicu da navedem, odavno izjavio da on, i oni, Republiku Srpsku ukidaju svaki dan.
Regulatorna agencija za telekomunikacije nije ni riječi prozborila o sankcijama, procedurama, procesu. Osim što je malo popovala o tome šta bi trebalo da radi javni servis. O tome mogu govoriti amazonskim plemenskim ostacima. Ovdje još ima ljudi koji znaju šta je profesionalna televizija.
Da sam diktator, košto nisam, povukao bih sve predstavnike Republike Srpske iz tog Raka. A Efteve, demokratski ugasio, ukinuo, minirao. Kao oni junaci na Diskaveriju.
Međutim, moj demokratski obzor se zadovoljava samo konstatacijom: Ipak se dijeli.
Ostajte mi s druge strane.
