ZNAKOVI PORED PUTA
· Za Nikoljdan Srbija putuje bez viza. Izvan tora su ostali BiH i Albanija. Ponižavajuće. Biti u paketu sa nekadašnjom zemljom bunkera. Jer to znači da je takva, betonirana, komunistoidna, Albanija stigla BiH, zemlju bogumila, Tvrtka, otomanske stabilnosti i posvemašnjeg prosperiteta hiljadugodišnjeg zavnobiha.
· Švicarska primijenila referendum, to omraženo demokratsko antiotomansko sredstvo, i uvela moratorijum na gradnju minareta, ne zbog probijanja ozonskog omotača, nego zbog toga što ljudi misle da je to nasrtaj na hrišćansku Evropu i na hrišćansku civilizaciju.
· Butmir, iz Ambasade najvljen kao politički Gvantanamo dok ne prihvatite, razvodnjen, izdiše pod naletom virusa najnovije gripe.
· Članstvo u MAP, literarno-slikarsku sekciju NATO, dovedeno u pitanje. Cikotić ima naznake da neke članice nisu za primanje BiH u taj herbarijum a kod njih se glasa konsenzusom jer su zastarjeli i nisu dostigli civilizacijski nivo bosanskohercegovačkog preglasavanja, nadglasavanja i nadjebavanja.
· Lijepa profesorica beogradskog Fakulteta političkih nauka, nekidan analizira da bi Srbija, ako bude sreće, mogla u EU 2020. godine. BiH, dabome, kasni.
· Ohaer, kao „međunarodna uprava“ broji svoje posljednje metastaze.
Sve to, i mnogo nepomenutog, govori o tome da je BiH neprihvatljiva zemlja.
Čekanje bulumente, poznate kao Age Sarajlije, da Visoki Predstavnik, Visoki Potpredsjednik, Ohaer, Visoki Prvi Zamjenik, PIK, Ren, Solana... učine taj demokratski korak otomanske stabilnosti, u državnoj anatomskoj literaturi poznat kao Sunećenje entiteta, uništilo je političku artikulaciju i politički mozaik Bošnjaka, muslimana i izdiglo reisula kao Vrhovnog.
Bošnjački političari bi morali shvatiti da je jedina mogućnost da BiH krene uz stepenice, da postane prihvatljiva, unutrašnji Dogovor Realiteta.
Ako se, kojim slučajem uhvate u zamku Davutoglove Otomanske Stabilnosti i počnu da je čekaju, ovdašnji vijek će, kao i inače u islamskom svijetu trajati 150 godina. Dok u Evropi traje 70.
· Za Nikoljdan Srbija putuje bez viza. Izvan tora su ostali BiH i Albanija. Ponižavajuće. Biti u paketu sa nekadašnjom zemljom bunkera. Jer to znači da je takva, betonirana, komunistoidna, Albanija stigla BiH, zemlju bogumila, Tvrtka, otomanske stabilnosti i posvemašnjeg prosperiteta hiljadugodišnjeg zavnobiha.
· Švicarska primijenila referendum, to omraženo demokratsko antiotomansko sredstvo, i uvela moratorijum na gradnju minareta, ne zbog probijanja ozonskog omotača, nego zbog toga što ljudi misle da je to nasrtaj na hrišćansku Evropu i na hrišćansku civilizaciju.
· Butmir, iz Ambasade najvljen kao politički Gvantanamo dok ne prihvatite, razvodnjen, izdiše pod naletom virusa najnovije gripe.
· Članstvo u MAP, literarno-slikarsku sekciju NATO, dovedeno u pitanje. Cikotić ima naznake da neke članice nisu za primanje BiH u taj herbarijum a kod njih se glasa konsenzusom jer su zastarjeli i nisu dostigli civilizacijski nivo bosanskohercegovačkog preglasavanja, nadglasavanja i nadjebavanja.
· Lijepa profesorica beogradskog Fakulteta političkih nauka, nekidan analizira da bi Srbija, ako bude sreće, mogla u EU 2020. godine. BiH, dabome, kasni.
· Ohaer, kao „međunarodna uprava“ broji svoje posljednje metastaze.
Sve to, i mnogo nepomenutog, govori o tome da je BiH neprihvatljiva zemlja.
Čekanje bulumente, poznate kao Age Sarajlije, da Visoki Predstavnik, Visoki Potpredsjednik, Ohaer, Visoki Prvi Zamjenik, PIK, Ren, Solana... učine taj demokratski korak otomanske stabilnosti, u državnoj anatomskoj literaturi poznat kao Sunećenje entiteta, uništilo je političku artikulaciju i politički mozaik Bošnjaka, muslimana i izdiglo reisula kao Vrhovnog.
Bošnjački političari bi morali shvatiti da je jedina mogućnost da BiH krene uz stepenice, da postane prihvatljiva, unutrašnji Dogovor Realiteta.
Ako se, kojim slučajem uhvate u zamku Davutoglove Otomanske Stabilnosti i počnu da je čekaju, ovdašnji vijek će, kao i inače u islamskom svijetu trajati 150 godina. Dok u Evropi traje 70.
