UBISTVO U DOBOJU
Ubistvo esdeesovog funkcionera u stranačkim prostorijama u Doboju, mali je znak sve širine Kriminalizovane Odbrane Srpstva, koju je u svoju korist smislila i praktikovala ta Srpska Demokratska Stranka, kojoj ne priliči, niti pripada, ni jedna od tih riječi koje koristi u svom nazivu.
Ubisto predsjednika opštinskog odbora Esdeesa u Doboju, još je jedan dokaz izborne pobjede na lokalnim izborima prošle godine.
Naricaljka predsjednika Stranke, Bosića, o tome da bi Republika Srpska trebala da se zamisli „kuda sve ovo vodi“ upućena je na pogrešnu adresu. Kao što je urednički promašaj u dnevniku RTRS-a stavljanje te vijesti iz kriminalnog podzemlja u prvu minutu dnevnika, prije komemoracije u Donjoj Gradini i Jasenovcu, žrtvama fašističkih logora Nezavisne Države Hrvatske. Ne treba Republika Srpska ništa da se zapita. Esdees treba da se zapita da li je vrijeme da donese odluku o samoraspuštanju. Stranka u kojoj se ubijaju predsjednici najmoćnijeg dijela strukture, u stranačkim prostorijama, od ruke lokalnog feudalca koji ima monopol na graditeljske poslove i lokacije, stranka čiji bizMismeni, umjesto laptopa nosaju pištolje, stranka koju prate tolika ubistva, do i od Riste Jugovića, da čudi kako neki genijalac nije snimio film pod nazivom „Smrtovnica sa mirisom esdeesa“, kao onaj „Vidimo se u čitulji“, treba da sama siđe sa scene i tiho ode u tamnu istoriju.
Nije čudo što se to događa u Doboju. Doboj je na susretu cuivilizacija – ozrenske, trebavske, krnjinske, posavske. Doboj je otvorena kaverna esdeesa od samog početka bosanskohercegovačkih demokratskih zbivanja sa mirisom krvi.
Doboj je oaza feudalnog ponašanja i svojatanja što je vidljivo kroz cijelu ratnu i poratnu istoriju redoslijeda lokalnih feudalaca, Ninković, Paravac... Esdees je u Doboju odavno pokazivao posebnu demokratsku sklonost ka opštinskim parama, još od kako je pružnog električara Radeka Milićevića postavio za šefa uprave prihoda u prvim danima svoje vlasti.
Sada je esdeesov odnos s parama dostigao vrhunac.
Nestalo ih je. Oni ih traže sve više a ljudima mogu da ponude sve manje. To se na tom stepenu političkog organizovanja pere krvlju.
Ubistvo je zbog para, dabome.
Bilo bi tragično da je zbog amandmana na neki član stranačkog statuta.
Ubistvo esdeesovog funkcionera u stranačkim prostorijama u Doboju, mali je znak sve širine Kriminalizovane Odbrane Srpstva, koju je u svoju korist smislila i praktikovala ta Srpska Demokratska Stranka, kojoj ne priliči, niti pripada, ni jedna od tih riječi koje koristi u svom nazivu.
Ubisto predsjednika opštinskog odbora Esdeesa u Doboju, još je jedan dokaz izborne pobjede na lokalnim izborima prošle godine.
Naricaljka predsjednika Stranke, Bosića, o tome da bi Republika Srpska trebala da se zamisli „kuda sve ovo vodi“ upućena je na pogrešnu adresu. Kao što je urednički promašaj u dnevniku RTRS-a stavljanje te vijesti iz kriminalnog podzemlja u prvu minutu dnevnika, prije komemoracije u Donjoj Gradini i Jasenovcu, žrtvama fašističkih logora Nezavisne Države Hrvatske. Ne treba Republika Srpska ništa da se zapita. Esdees treba da se zapita da li je vrijeme da donese odluku o samoraspuštanju. Stranka u kojoj se ubijaju predsjednici najmoćnijeg dijela strukture, u stranačkim prostorijama, od ruke lokalnog feudalca koji ima monopol na graditeljske poslove i lokacije, stranka čiji bizMismeni, umjesto laptopa nosaju pištolje, stranka koju prate tolika ubistva, do i od Riste Jugovića, da čudi kako neki genijalac nije snimio film pod nazivom „Smrtovnica sa mirisom esdeesa“, kao onaj „Vidimo se u čitulji“, treba da sama siđe sa scene i tiho ode u tamnu istoriju.
Nije čudo što se to događa u Doboju. Doboj je na susretu cuivilizacija – ozrenske, trebavske, krnjinske, posavske. Doboj je otvorena kaverna esdeesa od samog početka bosanskohercegovačkih demokratskih zbivanja sa mirisom krvi.
Doboj je oaza feudalnog ponašanja i svojatanja što je vidljivo kroz cijelu ratnu i poratnu istoriju redoslijeda lokalnih feudalaca, Ninković, Paravac... Esdees je u Doboju odavno pokazivao posebnu demokratsku sklonost ka opštinskim parama, još od kako je pružnog električara Radeka Milićevića postavio za šefa uprave prihoda u prvim danima svoje vlasti.
Sada je esdeesov odnos s parama dostigao vrhunac.
Nestalo ih je. Oni ih traže sve više a ljudima mogu da ponude sve manje. To se na tom stepenu političkog organizovanja pere krvlju.
Ubistvo je zbog para, dabome.
Bilo bi tragično da je zbog amandmana na neki član stranačkog statuta.
1 коментар:
Smanji doživljaj generalno.Ne prizivajte rat. Nije Vam ovo 92., kad ste imali milion tenkova i topova, a isli na goloruk i naivan narod. Vrijeme se promijenilo. Možete bubati propagandu Srbima o mudžahedinima i do zuba naoružanim fundamentalistima,ali Vi koji ste pametniji i imate prave informacije, znate sa čim ste pošli u rat, a kako ste ga završili. Sve ste žive ratove izgubili, a najviše ste oružja imali. Samo što niko od debilnih bošnjačkih političara nema petlju ili šta već drugo, da Vam kaže da jedva čeka da zaratimo(naravno u drugačijim uslovima nego 1992.), pa da konačno znamo na čemu smo svi u BiH. Ne mrzim nikoga i smatram da se sa mržnjom ne može živjeti. Mislio sam takođe da ako opet pukne u BiH, da bi odmah pobjegao, jer sam preživio užas koji ste nam organizovali od 92. do 95. Međutim kada čujem tvog šefa i tebe, a ako slučajno opet pukne, biću prvi kao dobrovoljac i do zadnje kapi krvi.Razmišljajte i tome, kad hajcate Srbe bez potrebe. Eto Vas tamo u entitetu, ali nemojte prizivati zlo.
Постави коментар