TRANSPORTNO PAKOVANJE
DORIS PAK
Doris Pak, predsjedavajuća Delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Evrope, iskoristila je politički paket-aranžman i u BiH, u Sarajevu i u Banjaluci, obišla par punktova koji ne mogu riješiti ništa, ni bitno ni nebitno, ali je dala nekoliko upotrebnih izjava koje, takođe, ne znače ništa. I ne mogu riješiti ništa.
Bila je kod Meddžide, za koju priliku se Meddžida nije uobičajeno našminkala jer se i Pak ne šminka, i založila se za Državni Vrhovni Sud. Bila je kod Komarice pa se založila sa povratak Hrvata u Bosansku Posavinu koja se tako nikada nije zvala pa se za ovu priliku, pošto nema povratka, može zvati i Posavina Srpske. Bila je i u krugu propale fabrike Univerzal, koju je upropastio Esdees, kao i sve fabrike u kojima je postavljao svoje direktore u toku i poslije rata. Očekivao sam da će nešto reći o obnovi proizvodnje u toj nekadašnjoj velikoj jugoslovenskoj fabrici hidrauličnih uređaja. Jer, to je jednako realno kao i ustanovljenje Meddžidinog Vrhovnog Suda, kao i povratak Hrvata u Posavinu. Kad sam u Posavini, da preciziram. Nisam dosad detektovao nikakva udruženja niti zahtjeve za povratkom Hrvata u Posavinu. Poznato je da su tadašnji Bosanski Brod i to područje napustili bez borbe. Ostavili su otključane kuće i stanove i otišli preko Save, kao i Srbi u Sanskom Mostu, primjerice. Hrvati su čak odnijeli i matične knjige. Tek pred lokalne izbore su ih vratili. Volio bih, dabome, da se ljudi vrate, da ta plodna Posavina bude opet obrađena i njegovana kao što je hrvatski domaćini znaju njegovati. Ali to treba da čujemo od njih. A ne od Franje Komarice i Doris Pak koji od toga prave šatorski cirkus, samo da bi bili važni i da bi se pojavili u novinama.
Rekla je Doris da političari u Republici Srpskoj nisu u stanju prihvatiti BiH kao svoju državu, pa zato postoji Ohaer. Nije se zapitala da li je BiH u stanju prihvatiti Republiku Srpsku kao svoje bilo što. I rekla je kako Republika Srpska koči zakone koji mogu omogućiti ukidanje viza. Građani trpe zbog toga. Koliko znam, građani su, na prvim višenacionalističkim izborima u BiH, glasali za stranke koje su stvorile vlast nad podanicima koji ne mogu nikuda bez viza. Koliko se sjećam, putovali smo decenijama bez viza. Kao i sada Hrvatska, ako prebrodi zastoje u pregovorima i ako se Slovenija smiluje, opet će, preko Dežele, kao nekad, putovati bez viza. Samo su se u međuvremenu riješili 400.000 Srba, zadužili za 40 MLRD dolara, zavadili sa svima.... sitnica.
Molio bih, nakon svega: Doris, ne moraš nam svaki put dolaziti. Pošalji ponekiput samo pismo.
DORIS PAK
Doris Pak, predsjedavajuća Delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Evrope, iskoristila je politički paket-aranžman i u BiH, u Sarajevu i u Banjaluci, obišla par punktova koji ne mogu riješiti ništa, ni bitno ni nebitno, ali je dala nekoliko upotrebnih izjava koje, takođe, ne znače ništa. I ne mogu riješiti ništa.
Bila je kod Meddžide, za koju priliku se Meddžida nije uobičajeno našminkala jer se i Pak ne šminka, i založila se za Državni Vrhovni Sud. Bila je kod Komarice pa se založila sa povratak Hrvata u Bosansku Posavinu koja se tako nikada nije zvala pa se za ovu priliku, pošto nema povratka, može zvati i Posavina Srpske. Bila je i u krugu propale fabrike Univerzal, koju je upropastio Esdees, kao i sve fabrike u kojima je postavljao svoje direktore u toku i poslije rata. Očekivao sam da će nešto reći o obnovi proizvodnje u toj nekadašnjoj velikoj jugoslovenskoj fabrici hidrauličnih uređaja. Jer, to je jednako realno kao i ustanovljenje Meddžidinog Vrhovnog Suda, kao i povratak Hrvata u Posavinu. Kad sam u Posavini, da preciziram. Nisam dosad detektovao nikakva udruženja niti zahtjeve za povratkom Hrvata u Posavinu. Poznato je da su tadašnji Bosanski Brod i to područje napustili bez borbe. Ostavili su otključane kuće i stanove i otišli preko Save, kao i Srbi u Sanskom Mostu, primjerice. Hrvati su čak odnijeli i matične knjige. Tek pred lokalne izbore su ih vratili. Volio bih, dabome, da se ljudi vrate, da ta plodna Posavina bude opet obrađena i njegovana kao što je hrvatski domaćini znaju njegovati. Ali to treba da čujemo od njih. A ne od Franje Komarice i Doris Pak koji od toga prave šatorski cirkus, samo da bi bili važni i da bi se pojavili u novinama.
Rekla je Doris da političari u Republici Srpskoj nisu u stanju prihvatiti BiH kao svoju državu, pa zato postoji Ohaer. Nije se zapitala da li je BiH u stanju prihvatiti Republiku Srpsku kao svoje bilo što. I rekla je kako Republika Srpska koči zakone koji mogu omogućiti ukidanje viza. Građani trpe zbog toga. Koliko znam, građani su, na prvim višenacionalističkim izborima u BiH, glasali za stranke koje su stvorile vlast nad podanicima koji ne mogu nikuda bez viza. Koliko se sjećam, putovali smo decenijama bez viza. Kao i sada Hrvatska, ako prebrodi zastoje u pregovorima i ako se Slovenija smiluje, opet će, preko Dežele, kao nekad, putovati bez viza. Samo su se u međuvremenu riješili 400.000 Srba, zadužili za 40 MLRD dolara, zavadili sa svima.... sitnica.
Molio bih, nakon svega: Doris, ne moraš nam svaki put dolaziti. Pošalji ponekiput samo pismo.
