NEKA SE SPREMI EU
Svjetska kriza para, proizvodnje i deetatizacije, mnogo je složeniji proizvod 20. vijeka nego što se to vidi u propasti Braće Leman, AIG-a i onih velikih banaka ženskih imena.
Svjetski ekonomisti, pametnjakovići, mnogi među njima nobelvoci a skoro svi oni koji su kreirali ili saučestvovali u stvaranju haosa, bogaćenja, monopola, upravljanja politikama, državama i ratovima, plasiraju zamagljujuće uzročnike krize – naduvavanje balona hipoteka. Neki od njih doista ne vide šta je pravi uzrok, drugi prikrivaju svoju krivicu, kao kriv je Džon jer je htio kupiti kuću a nije imao love pa je onda malo kriv i Džek jer je nudio povoljan kredit sa hipotekom na kuću koju tek treba kupiti, pa je onda savjetnik u nekoj velikoj banci prodao ta potraživanja a njegov drugar, kupac tih potraživanja, podijelio ih u druge pakete pa preprodao... sad je Džon ostao bez kuće. Nije, dakle, Džon kriv niti taj balon koji je zahvatio Džona. Džon i prije ovoga nije imao ništa, nema ni sada. Ta činjenica da Džon nije imao, suština je svega. Odgovorno društvo, bilo ono socijaldemoktatsko, odnosno socijaltržišno, trulokapitalističko ili digitalfinansijsko, mora stvoriti uslove da Džon nešto proizvodi i da na osnovu toga kupi kuću.
Operacija, koju od WWII vodi Amerika, i sateliti, imala je glavni cilj potčinjavanje svijeta, njegovu eksploataciju, ali čitavog svijeta, kao što je to radio kapital nad radničkom klasom u doba Marksovih analiza. Ta eksploatacija korištena je za nadomještavanje nedostatka proizvodnje nove vrijednosti. Jer, koka-kola i ostale opčinjavajuće drangulije nisu mogle prikriti činjenicu da se u proizvodnom sektoru ne radi ništa. Čeličane, javni radovi, Huverove brane, putevi, autoindustrija zaostali su na rang-listi, i unutrašnjoj i onoj sa svjetskom konkurencijom. Sav svijet se utrkivao, decenijama, u izgradnji brzih pruga i visokotehnoloških vozova, samo Amerika nije prstom mrdala. Čitav svijet je tražio jevtiniju a produktivniju proizvodnju superštedljivih automobila, samo je Amerika proizvodila automobile sa većom zapreminom rezervoara nego što je prostor za putnike. Čitav svijet je koristio umno i brižno svoje ljudske i prirodne resurse za stvaranje nove vrijednosti, samo je Amerika ratovala po svijetu, Beograd, Bagdad, Kabul... Čitav svijet je tražio svoje mjesto u svjetskom mozaiku izvoza te nove vrijednosti samo je Amerika tražila dlaku u jajetu kineskih igračaka i sad je konačno došla do pronalaska iz prošlog vijeka: kupujmo američko.
Kriza koja tutnji u srcu američkog dijela zemljine kore samo je ispostavljanje računa za te decenije neodgovorog ekonomsko-proizvodnog ponašanja. Ne finansijskog. Cijena je i za sve ratove, igranje svjetskom demokratijom i svjetskim policajcem i planetarnom eksploatacijom. Samo, račun još nije zasključen. Ne samo zato što, sa SAD, taj račun plaćaju i drugi, oni koji su bili eksploatisani. Paradoksalno je, kao u priči o sjekiri i malju, dobar dio uzroka, ili aditiva i katalizatora, nalazi se u padu Berlinskog zida i slomu SSSR. Razulareni kapitalizam je od tada podivljao i našao je cilj samo u vlastitoj autokapitalizaciji okapitalizovanog kapitala.
Ako nikome nije jasno zašto je propala Amerika, treba da analizira zašto se uspela Kina. Na potpuno suprotnim parametrima i ciljevima. Kina će vrlo brzo biti sjedište jedne od svjetskih valuta. Drugo sjedište mora biti Evropska unija. Političko prirepništvo i podvodništvo evroatlantskim integracijama, u stvari teritorijalnom opkoljavanju Rusije, kratkoročna je služinačka politika koju Evropu može pretvoriti u pustoš. Okretanje tržištu, proizvodnji i jakoj valuti, jedini je spas za Evropu.
Inače će, u padu dolara, koji će se svesti na mnogo manji dolarland nego što iko može sada pretpostaviti, i u usponu valute koja će simbolizovati Kinu ili taj dio svijeta, Evropa ličiti na zgarište crne kuge.
Na vrijeme se treba pripremiti za tektonski sukob civilizacija, slavenske, žute i islamske.
Svjetska kriza para, proizvodnje i deetatizacije, mnogo je složeniji proizvod 20. vijeka nego što se to vidi u propasti Braće Leman, AIG-a i onih velikih banaka ženskih imena.
Svjetski ekonomisti, pametnjakovići, mnogi među njima nobelvoci a skoro svi oni koji su kreirali ili saučestvovali u stvaranju haosa, bogaćenja, monopola, upravljanja politikama, državama i ratovima, plasiraju zamagljujuće uzročnike krize – naduvavanje balona hipoteka. Neki od njih doista ne vide šta je pravi uzrok, drugi prikrivaju svoju krivicu, kao kriv je Džon jer je htio kupiti kuću a nije imao love pa je onda malo kriv i Džek jer je nudio povoljan kredit sa hipotekom na kuću koju tek treba kupiti, pa je onda savjetnik u nekoj velikoj banci prodao ta potraživanja a njegov drugar, kupac tih potraživanja, podijelio ih u druge pakete pa preprodao... sad je Džon ostao bez kuće. Nije, dakle, Džon kriv niti taj balon koji je zahvatio Džona. Džon i prije ovoga nije imao ništa, nema ni sada. Ta činjenica da Džon nije imao, suština je svega. Odgovorno društvo, bilo ono socijaldemoktatsko, odnosno socijaltržišno, trulokapitalističko ili digitalfinansijsko, mora stvoriti uslove da Džon nešto proizvodi i da na osnovu toga kupi kuću.
Operacija, koju od WWII vodi Amerika, i sateliti, imala je glavni cilj potčinjavanje svijeta, njegovu eksploataciju, ali čitavog svijeta, kao što je to radio kapital nad radničkom klasom u doba Marksovih analiza. Ta eksploatacija korištena je za nadomještavanje nedostatka proizvodnje nove vrijednosti. Jer, koka-kola i ostale opčinjavajuće drangulije nisu mogle prikriti činjenicu da se u proizvodnom sektoru ne radi ništa. Čeličane, javni radovi, Huverove brane, putevi, autoindustrija zaostali su na rang-listi, i unutrašnjoj i onoj sa svjetskom konkurencijom. Sav svijet se utrkivao, decenijama, u izgradnji brzih pruga i visokotehnoloških vozova, samo Amerika nije prstom mrdala. Čitav svijet je tražio jevtiniju a produktivniju proizvodnju superštedljivih automobila, samo je Amerika proizvodila automobile sa većom zapreminom rezervoara nego što je prostor za putnike. Čitav svijet je koristio umno i brižno svoje ljudske i prirodne resurse za stvaranje nove vrijednosti, samo je Amerika ratovala po svijetu, Beograd, Bagdad, Kabul... Čitav svijet je tražio svoje mjesto u svjetskom mozaiku izvoza te nove vrijednosti samo je Amerika tražila dlaku u jajetu kineskih igračaka i sad je konačno došla do pronalaska iz prošlog vijeka: kupujmo američko.
Kriza koja tutnji u srcu američkog dijela zemljine kore samo je ispostavljanje računa za te decenije neodgovorog ekonomsko-proizvodnog ponašanja. Ne finansijskog. Cijena je i za sve ratove, igranje svjetskom demokratijom i svjetskim policajcem i planetarnom eksploatacijom. Samo, račun još nije zasključen. Ne samo zato što, sa SAD, taj račun plaćaju i drugi, oni koji su bili eksploatisani. Paradoksalno je, kao u priči o sjekiri i malju, dobar dio uzroka, ili aditiva i katalizatora, nalazi se u padu Berlinskog zida i slomu SSSR. Razulareni kapitalizam je od tada podivljao i našao je cilj samo u vlastitoj autokapitalizaciji okapitalizovanog kapitala.
Ako nikome nije jasno zašto je propala Amerika, treba da analizira zašto se uspela Kina. Na potpuno suprotnim parametrima i ciljevima. Kina će vrlo brzo biti sjedište jedne od svjetskih valuta. Drugo sjedište mora biti Evropska unija. Političko prirepništvo i podvodništvo evroatlantskim integracijama, u stvari teritorijalnom opkoljavanju Rusije, kratkoročna je služinačka politika koju Evropu može pretvoriti u pustoš. Okretanje tržištu, proizvodnji i jakoj valuti, jedini je spas za Evropu.
Inače će, u padu dolara, koji će se svesti na mnogo manji dolarland nego što iko može sada pretpostaviti, i u usponu valute koja će simbolizovati Kinu ili taj dio svijeta, Evropa ličiti na zgarište crne kuge.
Na vrijeme se treba pripremiti za tektonski sukob civilizacija, slavenske, žute i islamske.
