APSOLUT I SLOBODA
Petnaest godina sam radio u dnevnim medijima. Ne moram još stopedeset da slušam svakovrsne stupidelicije o medijima.
Taložni šljam, autsajderi pisane i mucane riječi, promašeni podrepaši nacio-kriminalne war-oligarhije, narcisoidni mediopati, podmitljivi ljubimci trećerazrenih stranaca, novčani ljubitelji medijskih prostranstava i poneki nevladin sektoraš, još od rata zahtijevaju i trabunjaju o medijskim slobodama, slobodi novinara i pisane riječi.
Da li je sloboda medija tako jevtina koliko nekompetentni autisti seru o njoj?
Da li je moguće da se ni nakon toliko vijekova poslije Gutneberga, sloboda slova traži na poklon. I ta istorija rezbarenih drvenih, gumenih, olovnih i sada elektroničkih slova, a i sva druga istorija ljudskog političkog miljea, govori samo jedno: za slobodu se moraš izboriti.
Am.amb. u BiH je u Oslobođenju, direktnom nasljedniku poznatih medijskih sloboda iz vremena kad je am.amb. bio mali, izjavio da Mediji moraju imati apsolutnu slobodu. I u svemu tome, jedna stvar se ne smije ugroziti: sloboda i pravo medija da izvještavaju o istini onako kako je oni vide.
Ovo su apsolutno novi horizonti anarhoradikalizma. Ko ne bude zadovoljan, može da se obrati nadležnim institucijama kao što su RAK i Savjet za štampane medije.
Dosad su pravo da o istini govore onako kako je oni vide imali samo diktatori, uzurpatori i slični izvršioci apsolutne vlasti.
Ako se i ne čudim što se jedan ambasador toliko zalaže za apsolutnu slobodu medija i istinu kako je oni vide, mada bih se ja više zalagao za slobodu onih koji su u Americi pod hipotekom, čudim se toj novomilenijskoj kolhozaciji gdje sve mora biti onako kao kaže nedodirljivi kolhoz.
Koliko se razumijem u rebuse, ovdje se radi o zaštiti slobode šezdesetminutaša, atevaša, stavaša i bivše profesorice. Na šta je spala sloboda, nekad su se za nju borili šezdesetosmaši, danas šezdesetminutaši.
Rebus je već viđen. Kao i poziv federacijskom premijeru Nedžadu Brankoviću da ide u rudarske jame. Poslao sam mu brzopis: Nedžade, ne idi u rudnik. Tako je i Stipe Šuvar onomad namamljen u rudarska okna Trepče pa sve otišlo u trepču materinu.
Ta sloboda medija, koliko vidim, uključuje prevashodno izazivanje socijalnih nemira, pod zemljom i nad zemljom. Pod zemljom je izvođač radova BATV a nad zemljom ATV koga toliko svrbi pitanje: kad će štrajk, da će ga početi postavljati i savezu modelara, mušičara i opančara.
A socijalni nemiri uglavnom služe, pozanto je, za kuturno-umjetničko uzdizanje, prosvjećivanje i intelektualno dozrijevanje Naroda i Države. Ne za rušenje vlasti i instalaciju služinčadi.
I za uveseljavanje diplomatskog kora.
*
Apsolutnu slobodu imaju samo budale. Ali, njih je bog, a ne niko ispod, oslobodio od svega.
Petnaest godina sam radio u dnevnim medijima. Ne moram još stopedeset da slušam svakovrsne stupidelicije o medijima.
Taložni šljam, autsajderi pisane i mucane riječi, promašeni podrepaši nacio-kriminalne war-oligarhije, narcisoidni mediopati, podmitljivi ljubimci trećerazrenih stranaca, novčani ljubitelji medijskih prostranstava i poneki nevladin sektoraš, još od rata zahtijevaju i trabunjaju o medijskim slobodama, slobodi novinara i pisane riječi.
Da li je sloboda medija tako jevtina koliko nekompetentni autisti seru o njoj?
Da li je moguće da se ni nakon toliko vijekova poslije Gutneberga, sloboda slova traži na poklon. I ta istorija rezbarenih drvenih, gumenih, olovnih i sada elektroničkih slova, a i sva druga istorija ljudskog političkog miljea, govori samo jedno: za slobodu se moraš izboriti.
Am.amb. u BiH je u Oslobođenju, direktnom nasljedniku poznatih medijskih sloboda iz vremena kad je am.amb. bio mali, izjavio da Mediji moraju imati apsolutnu slobodu. I u svemu tome, jedna stvar se ne smije ugroziti: sloboda i pravo medija da izvještavaju o istini onako kako je oni vide.
Ovo su apsolutno novi horizonti anarhoradikalizma. Ko ne bude zadovoljan, može da se obrati nadležnim institucijama kao što su RAK i Savjet za štampane medije.
Dosad su pravo da o istini govore onako kako je oni vide imali samo diktatori, uzurpatori i slični izvršioci apsolutne vlasti.
Ako se i ne čudim što se jedan ambasador toliko zalaže za apsolutnu slobodu medija i istinu kako je oni vide, mada bih se ja više zalagao za slobodu onih koji su u Americi pod hipotekom, čudim se toj novomilenijskoj kolhozaciji gdje sve mora biti onako kao kaže nedodirljivi kolhoz.
Koliko se razumijem u rebuse, ovdje se radi o zaštiti slobode šezdesetminutaša, atevaša, stavaša i bivše profesorice. Na šta je spala sloboda, nekad su se za nju borili šezdesetosmaši, danas šezdesetminutaši.
Rebus je već viđen. Kao i poziv federacijskom premijeru Nedžadu Brankoviću da ide u rudarske jame. Poslao sam mu brzopis: Nedžade, ne idi u rudnik. Tako je i Stipe Šuvar onomad namamljen u rudarska okna Trepče pa sve otišlo u trepču materinu.
Ta sloboda medija, koliko vidim, uključuje prevashodno izazivanje socijalnih nemira, pod zemljom i nad zemljom. Pod zemljom je izvođač radova BATV a nad zemljom ATV koga toliko svrbi pitanje: kad će štrajk, da će ga početi postavljati i savezu modelara, mušičara i opančara.
A socijalni nemiri uglavnom služe, pozanto je, za kuturno-umjetničko uzdizanje, prosvjećivanje i intelektualno dozrijevanje Naroda i Države. Ne za rušenje vlasti i instalaciju služinčadi.
I za uveseljavanje diplomatskog kora.
*
Apsolutnu slobodu imaju samo budale. Ali, njih je bog, a ne niko ispod, oslobodio od svega.
