KANDIDATI ZA PREDSJEDNIKE
KULT SLIČNOSTI
Cerić, sveprisutni i svenadležni efendija, rekao je nedavno da predsjednik SDA treba da bude lijep i mudar i da ima bekgraund. Ako je Reisul mislio na onoga na koga ja mislim, onda hitno mora da ide kod očnog i da mu se odrede naočare.
Ali o mudrosti i zaleđini bi se moglo razgovarati.
Kandidovanje za pravo prirodnog posjedstva nad babovinom je jedna vrsta mudrosti. Samo bi konj eksplicirao nemudrost i ne bi iskoristio takvu mogućnost. A i ta pozadina je logičan slijed. Ako je Alija na osnovu deklaracijskog i zatvorskog bekgraunda dobio pravo da vodi stranku muslimana (tada se operisalo sa tim terminima) što ne bi to pravo pripalo i na osnovu porodične loze.
U Hrvatskoj takođe idu izbori, na malo višoj razini nego izbori za predsjednika Esdea. Ali svejedno, tikvenjak, to jest loza, igra veliku ulogu. Miroslav Tuđman odlučio je da se kandiduje za Predsjednika Hrvatske.
Miroslav i Bakir bi trebalo da znaju da sinovi velikih tata nikada ne postaju velike tate jer i njihove tate nisu bili sinovi velikih tata. Da jesu, ne bi im dozvolili da budu u zatvoru ili da navijaju za beogradski Partizan.
Ta zamjena komunističkog mraka, porodičnom lozom, pradjed Toman sa Trebave za to je koristio riječ nepotizam, jedna je od posljednjih nus-pojava prekomjerne upotrebe pogrešno shvaćenih demokratskih lijekova sa kriminogenom i sirovom nacionalističkom primjesom.
Tuđman, veći i stariji, demonstrirao je to pričom o stotinu jakih i bogatih porodica koje bi trebale vladati Hrvatskom. Izetbegović, veći i stariji, uobličio je to u Islamsku deklaraciju. A ni jedan ni drugi nisu se, po toj matrici, odmakli mnogo od ustrojstva države iz vremena otomanske/austrougarske imperije.
Sinovi velikih tata su vjerovatno svjesni da je njihova politička arhitektura isporučena sa značajnom falinkom ali ih uz vjetar guraju određeni slojevi, klike i klanovi koji su stekli odgovarajuću moć za vrijeme ili zaslugom njihovih očeva pa sada pokušavaju sebi otvoriti dvojake mogućnosti: taj imetak zaštititi i po mogućnosti oploditi i, drugo, uticati na društvene i državne tokove preko porodične i nesposobne političke nejači.
Modelirani i upakovani životinjski nagoni često prate ljudske biografije i životopise.
Cerić, sveprisutni i svenadležni efendija, rekao je nedavno da predsjednik SDA treba da bude lijep i mudar i da ima bekgraund. Ako je Reisul mislio na onoga na koga ja mislim, onda hitno mora da ide kod očnog i da mu se odrede naočare.
Ali o mudrosti i zaleđini bi se moglo razgovarati.
Kandidovanje za pravo prirodnog posjedstva nad babovinom je jedna vrsta mudrosti. Samo bi konj eksplicirao nemudrost i ne bi iskoristio takvu mogućnost. A i ta pozadina je logičan slijed. Ako je Alija na osnovu deklaracijskog i zatvorskog bekgraunda dobio pravo da vodi stranku muslimana (tada se operisalo sa tim terminima) što ne bi to pravo pripalo i na osnovu porodične loze.
U Hrvatskoj takođe idu izbori, na malo višoj razini nego izbori za predsjednika Esdea. Ali svejedno, tikvenjak, to jest loza, igra veliku ulogu. Miroslav Tuđman odlučio je da se kandiduje za Predsjednika Hrvatske.
Miroslav i Bakir bi trebalo da znaju da sinovi velikih tata nikada ne postaju velike tate jer i njihove tate nisu bili sinovi velikih tata. Da jesu, ne bi im dozvolili da budu u zatvoru ili da navijaju za beogradski Partizan.
Ta zamjena komunističkog mraka, porodičnom lozom, pradjed Toman sa Trebave za to je koristio riječ nepotizam, jedna je od posljednjih nus-pojava prekomjerne upotrebe pogrešno shvaćenih demokratskih lijekova sa kriminogenom i sirovom nacionalističkom primjesom.
Tuđman, veći i stariji, demonstrirao je to pričom o stotinu jakih i bogatih porodica koje bi trebale vladati Hrvatskom. Izetbegović, veći i stariji, uobličio je to u Islamsku deklaraciju. A ni jedan ni drugi nisu se, po toj matrici, odmakli mnogo od ustrojstva države iz vremena otomanske/austrougarske imperije.
Sinovi velikih tata su vjerovatno svjesni da je njihova politička arhitektura isporučena sa značajnom falinkom ali ih uz vjetar guraju određeni slojevi, klike i klanovi koji su stekli odgovarajuću moć za vrijeme ili zaslugom njihovih očeva pa sada pokušavaju sebi otvoriti dvojake mogućnosti: taj imetak zaštititi i po mogućnosti oploditi i, drugo, uticati na društvene i državne tokove preko porodične i nesposobne političke nejači.
Modelirani i upakovani životinjski nagoni često prate ljudske biografije i životopise.
