ŠIROKOUGAONI OBJEKTIV
Novoimenovanog visokog predstavnika Valentina Incka, koji je s porodicom doputovao u Sarajevo, novinari su dočekali po sili posla. I postavili uobičajena pitanja: koga će prvog objesiti, šta će prvo ukinuti?
I jedno autističko provincijalno: da li navija za Sarajevo ili za Želju?
Kolikogod bosanskohercegovačko novinarstvo uživalo u uzletu, nakon obilne strane pomoći u idejama, a još više u novcu, od koga su mnogi postali alkoholičari, i kolikogod se razlijevala pjesma: Dobro došlo objektivno i nezavisno novinarstvo a ekrani javnih emitera bili prepuni javnog interesa, još uvijek se potkrade neki neosviješteni novinar koji ne shvati svu širinu Državnog i Sveopšteg Bosanskohercegovačkog Interesa.
Gledao sam mnoge televizijske priloge u kojima se govori u kojoj se ulici nešto dogodilo ali se ne pominje u kom gradu. To znači da i novinari, ponekad, žive tako da im je njihov sokak sav svijet.
Incka, finog i uljudno preplašenog diplomatu, koji vjeruje BiH, jer inače ne bi doveo porodicu, upitali su u Sarajevu za to navijanje kao da je sva Bosna a i Hercegovina, luda za Željom i Sarajevom. Kao da ništa drugo ne postoji osim Sarajeva u kome igraju ta dva klubića. Kakav neukus i diplomatska neučtivost. Možda čovjek navija za Ljubić iz Prnjavora ili za Čelik iz Zenice.
Vidim da je širokougaoni objektiv izbačen iz upotrebe. O panoramcu da i ne govorim. A o rotacionom...
Nije to sve. I Incko, čujem, upotrbljava riječ Bosna kad, vjerovatno, misli na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevski političari, kad kažu: Mi, ne misle čak ni na Sarajevo. A o manjem bh entitetu da i ne govorimo. Pa se oni iz SDA, odjeljak Republika Srpska, bore za pravo glasa i veće zastupljenosti.
Politička optika je vrlo ozbiljna stvar. Ni Karl Cajs, Jena, ne bi imao odgovor na to, u svojim najboljim istočno-lagerskim danima.
Novoimenovanog visokog predstavnika Valentina Incka, koji je s porodicom doputovao u Sarajevo, novinari su dočekali po sili posla. I postavili uobičajena pitanja: koga će prvog objesiti, šta će prvo ukinuti?
I jedno autističko provincijalno: da li navija za Sarajevo ili za Želju?
Kolikogod bosanskohercegovačko novinarstvo uživalo u uzletu, nakon obilne strane pomoći u idejama, a još više u novcu, od koga su mnogi postali alkoholičari, i kolikogod se razlijevala pjesma: Dobro došlo objektivno i nezavisno novinarstvo a ekrani javnih emitera bili prepuni javnog interesa, još uvijek se potkrade neki neosviješteni novinar koji ne shvati svu širinu Državnog i Sveopšteg Bosanskohercegovačkog Interesa.
Gledao sam mnoge televizijske priloge u kojima se govori u kojoj se ulici nešto dogodilo ali se ne pominje u kom gradu. To znači da i novinari, ponekad, žive tako da im je njihov sokak sav svijet.
Incka, finog i uljudno preplašenog diplomatu, koji vjeruje BiH, jer inače ne bi doveo porodicu, upitali su u Sarajevu za to navijanje kao da je sva Bosna a i Hercegovina, luda za Željom i Sarajevom. Kao da ništa drugo ne postoji osim Sarajeva u kome igraju ta dva klubića. Kakav neukus i diplomatska neučtivost. Možda čovjek navija za Ljubić iz Prnjavora ili za Čelik iz Zenice.
Vidim da je širokougaoni objektiv izbačen iz upotrebe. O panoramcu da i ne govorim. A o rotacionom...
Nije to sve. I Incko, čujem, upotrbljava riječ Bosna kad, vjerovatno, misli na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevski političari, kad kažu: Mi, ne misle čak ni na Sarajevo. A o manjem bh entitetu da i ne govorimo. Pa se oni iz SDA, odjeljak Republika Srpska, bore za pravo glasa i veće zastupljenosti.
Politička optika je vrlo ozbiljna stvar. Ni Karl Cajs, Jena, ne bi imao odgovor na to, u svojim najboljim istočno-lagerskim danima.
