PADA INDEKS
POLITIČKE PRIPADNOSTI
Vijest da još uvijek više ljudi odlazi iz Pedepea nego što ih se učlanjuje u DPČ – demokratsku partiju čavić, jeste jedna od najboljih dijagnoza međusobnih odnosa ljudi i glodara. Kad tone ovaj brod...
Ali ta dijagnoza treba da zamisli i međunarodnu zajednicu koja okuplja trule brodove i male miševe, pokušavajući da sa njima načini opozicioni blok Dodiku i SNSD-u, odnosno Republici Srpskoj. Njen potop je krajnji cilj, inače bi svi bili sretni što je Republika Srpska dobila jednu jaku stranku i stabilizovala političku scenu pa tako i BiH. No, međunarodna zajednica nije uobzirilia sve elemente. SNSD nije bilo kakav protivnik. To je protivnik koji je sa političke scene sklonio Esdees utemeljen na kriminalu kao važnom političkom sredstvu poslije prvih višenacionalističkih izbora u strahu, na širenju masovne histerije i podsticanju na zločine, na ujedinjenju sveg svijeta protiv Srba kao loših momaka. SNSD je protivnik koji je neprestano rastao pa se taj trend ne može objasniti ni jednim pojedinačnim eksternim faktorom osim unutrašnjim, u samom SNSD-u, kvalitativnim. To je protivnik koji 2010. ima za cilj da sve te važne igrače, Čavića, Ivanića i Mihajljicu, i još ponekog ko se eventualno prijavi u taj soj, smjesti u sadašnji broj Esdeesovih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Broj i kvalitet izlazaka iz Pedepea govori nam da je taj trend krenuo. Ne želim da ovdje izlistavam imena, ali svi zanju da se radi o važnim ljudima, i još će se o važnijim raditi, koji izlaze iz Pedepea ali ne prelaze u neku drugu opciju. To ipak čini odmak od srpskog političkog kurvanja sa stranačkim legitimacijama, čas na obrazu, čas naguzici. To kurvanje je ovdje uobičajeno. Veliki je junak koji promijeni mnogo stranaka. U svijetu, čak i u prljavoj Americi, nije tako, to je stvar porodične tradicije, demokrate ili republikanci, to je stvar obraza pa onda i političkog opredjeljenja. Ali odlasci bez prelazaka znak su da je nešto trulo u progresu demokratskom. A i oni Bosićevi, koji su otišli, pa bi i mandate ponijeli, zarad lizala Depečea, znak su da je prljadika zahvatila opozicionu političku scenu, mada ja u tome ne mogu da detektujem opoziciju.
Da li je korist bila glavni razlog boravka u nekoj stranci? O tome je moguće samo nagađati. Interesi su legitiman razlog dobrovljnog ili vrbovanog svrstavanja u neku stranku. Ali kratko traju. Interesi su uvijek kraći od političkog života. Ideja donosi dugoročnost pa i izvanstranački zagrobni život. To je razlika između kvalitetnih velikih stranaka i stranaka na koje igraju manipulatori ambasadskih garaža blatnjavog balkana.
U trojednoj opozciji u Republici Srpskoj prepoznajem pišanje u istu tikvu, iz narodnog sjećanja. Ali problem kod tikve u koju se piša, jest pitanje ko, od trojice, drži tikvu.
POLITIČKE PRIPADNOSTI
Vijest da još uvijek više ljudi odlazi iz Pedepea nego što ih se učlanjuje u DPČ – demokratsku partiju čavić, jeste jedna od najboljih dijagnoza međusobnih odnosa ljudi i glodara. Kad tone ovaj brod...
Ali ta dijagnoza treba da zamisli i međunarodnu zajednicu koja okuplja trule brodove i male miševe, pokušavajući da sa njima načini opozicioni blok Dodiku i SNSD-u, odnosno Republici Srpskoj. Njen potop je krajnji cilj, inače bi svi bili sretni što je Republika Srpska dobila jednu jaku stranku i stabilizovala političku scenu pa tako i BiH. No, međunarodna zajednica nije uobzirilia sve elemente. SNSD nije bilo kakav protivnik. To je protivnik koji je sa političke scene sklonio Esdees utemeljen na kriminalu kao važnom političkom sredstvu poslije prvih višenacionalističkih izbora u strahu, na širenju masovne histerije i podsticanju na zločine, na ujedinjenju sveg svijeta protiv Srba kao loših momaka. SNSD je protivnik koji je neprestano rastao pa se taj trend ne može objasniti ni jednim pojedinačnim eksternim faktorom osim unutrašnjim, u samom SNSD-u, kvalitativnim. To je protivnik koji 2010. ima za cilj da sve te važne igrače, Čavića, Ivanića i Mihajljicu, i još ponekog ko se eventualno prijavi u taj soj, smjesti u sadašnji broj Esdeesovih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Broj i kvalitet izlazaka iz Pedepea govori nam da je taj trend krenuo. Ne želim da ovdje izlistavam imena, ali svi zanju da se radi o važnim ljudima, i još će se o važnijim raditi, koji izlaze iz Pedepea ali ne prelaze u neku drugu opciju. To ipak čini odmak od srpskog političkog kurvanja sa stranačkim legitimacijama, čas na obrazu, čas naguzici. To kurvanje je ovdje uobičajeno. Veliki je junak koji promijeni mnogo stranaka. U svijetu, čak i u prljavoj Americi, nije tako, to je stvar porodične tradicije, demokrate ili republikanci, to je stvar obraza pa onda i političkog opredjeljenja. Ali odlasci bez prelazaka znak su da je nešto trulo u progresu demokratskom. A i oni Bosićevi, koji su otišli, pa bi i mandate ponijeli, zarad lizala Depečea, znak su da je prljadika zahvatila opozicionu političku scenu, mada ja u tome ne mogu da detektujem opoziciju.
Da li je korist bila glavni razlog boravka u nekoj stranci? O tome je moguće samo nagađati. Interesi su legitiman razlog dobrovljnog ili vrbovanog svrstavanja u neku stranku. Ali kratko traju. Interesi su uvijek kraći od političkog života. Ideja donosi dugoročnost pa i izvanstranački zagrobni život. To je razlika između kvalitetnih velikih stranaka i stranaka na koje igraju manipulatori ambasadskih garaža blatnjavog balkana.
U trojednoj opozciji u Republici Srpskoj prepoznajem pišanje u istu tikvu, iz narodnog sjećanja. Ali problem kod tikve u koju se piša, jest pitanje ko, od trojice, drži tikvu.
